Nemilosrdno – Razlika između kretanja i akcije

Nikada ne miješajte kretanje i akciju. -Ernest Hemingway


Jedna od najvećih snaga poduzetnika je nemilosrdna želja za ostvarivanjem ciljeva. Međutim, malo ljudi razaznaje kako se ovo razlikuje od ostatka svijeta. Posmatranje ostalih kako riješavaju probleme podsjetilo me zašto su poduzetnici drugačiji.

Izvještaj o napretku

Prošli vikend sam bio u uredu svoje žene dok je pričala sa našom kćerkom koja je otišla da studira. S obzirom da se mučila sa jednim predmetom uvjerila nas je da je tražila pomoć, te nas je izvještavala o napredku (ili manjku istog).

Poslala je nekoliko email-ova centru za resurse tražeći pomoć. Također je pokušavala napraviti sastanak za konsultacije sa profesorom. Sve tačno i sve dio onoga što smo je učili – „kada se izgubiš, traži pomoć“. Ali ono što je meni bilo zanimljivo je, i pored toga što je tražila pomoć niko joj nije došao pružiti istu.

Ona je smatrala da je uradila sve stvari koje su se očekivale od nje i sada je čekala neke rezultate.

Shvatio sam da je zamijenila radnje koje je poduzela sa konkretnom akcijom.

Ovo me podsjetilo na razgovor sa jednim od svojih direktnih reportera godinama prije nego se moja kćerka rodila.

Izvještaj o stanju

U Ardentu odjel za marketing je bio zadužen za sakupljanje aplikacija za naš superkompjuter. Ovo je zahtjevalo da uvjerimo dobavljače softvera da pomjere svoje aplikacije u našu unikatnu mašinu. Ne baš jednostavan posao uzimajući u obzir da je naš kompjuter jedan od prvih paralelnih arhitektura, a naš compiler je zahtjevao specifično znanje o vektoru arhitekture kako bi izvukao maksimalnu korist. I nismo imali instaliranu bazu kupaca. Zaposlio sam VP marketinga od potencijalnog softverskog partnera koji je bio zadužen da integriše softver u kompjuter. Kada je odlučio da se priključi, sjedio sam sa njim na sedmičnoj bazi da pratimo njegov napredak sa listom softverskih nabavljača. 

Razmišljajte drugačije

Još uvijek se sjećam dana kada sam otkrio da razmišljam o napretku drugačije od ostalih ljudi. Naš razgovor je tekao ovako:

            Ja: Jim, kako stojimo sa prenosom Ansys-a?

            Jim: Odlično, obavio sam bujicu poziva već.

            Ja: Kako stojimo sa Nastran-om?

            Jim: Odlično. Rekli su da će se javiti idući mjesec.

            Ja: Znači ide super. Nalazimo se na njihovoj listi.

Ostatak izvještavanja o napretku zvučilo je isto tako.

Nakon slušanja istog izvještaja narednih nekoliko sedmica, sazvao sam sastanak. Imao sam izvršioca koji je smatrao da je stalno napredovao. S druge strane, ja sam mislio da nije završio niti jednu jedinu stvar.

Zašto?

Razlika između kretanja i akcije

Jedna od Jim-ovih najdražih fraza je: „Lopta je na mojoj strani što se tiče računa x.“ Smatrao je da su aktivnosti koje je radio – telefonirao, dogovarao sastanke, itd. – njegov posao. U realnosti ove aktivnosti nisu imale veze sa njegovim poslom. Njegov pravi posao – akcija – je bilo da softver ubaci u našu mašinu. Sve što je uradio do danas je bilo kretanje ka cilju i pokretanje procesa. I do sada ova kretanja nisu postigla ništa. Zbunjivao je računovodstvo sa trudom koji je ulagao da bi došao do cilja. On se tako osjećao jer je radio mnogo radnji i jer se mnogo stvari dešavalo koje su trebale dovesti ka cilju. U realnosti, nismo se približili cilju ništa više nego onog dana kada smo ga zaposlili. Postigli smo ništa – nulu, prazno, nada. Ustvari, prošli bi bolje da ga nismo zaposlili jer ne bi zamijenili toplo tijelo sa napretkom.

Kada sam mu ovo objašnjavao, razgovor se „zakuhao“. „Sav sam se preznojio radeći posljednja dva mjeseca...“. Kada se smirio, pitao sam ga koliko se toga ostvarilo i postiglo? Opet je počeo da mi nabraja radnje koje je završio. Zaustavio sam ga i podsjetio da smo mogli zaposliti bilo koga da zakazuje sastanke, ali njega smo uposlili da integriše softver u mašinu. „Koliko smo uznapredovali prema tom cilju?“. „Ne mnogo“, rekao je.

Poduzetnici su nemilosrdni

Jim-ov cilj bio je „nagovoriti“ druge kompanije da integrišu softver na nedovršen, bugg-ovan kompjuter bez mušterija. Iako je ovo težak izazov, poduzetnik se fokusira na cilj, a ne na proces.

Ovo je bila moja krivica. Trebalo mi je čak 2 mjeseca da shvatim da drugi ljudi ne posmatraju svijet isto kao i ja. Moj mozak je bio čudan jer se fokusirao na krajnju tačku i radio unazad, zaobilazeći ili sklanjajući svaku prerepku koja mi se nalazila na putu ka cilju. Jim je bio na drugom putu.

Fokusiran na proces, definirao je napredak kao kretanje po njegovoj to-do listi i smatrajući da je dolazilo do napredka svaki put kada bi završio nešto sa liste. Problem je bio njegov pristup – dopuštanje drugima da utječu na rezultat i da postave tempo.

Razlika između ova dva načina razmišljanja je razlog zašto preduzetnici imaju reputaciju da su nemilosrdni. Za nekog ko to posmatra sa strane preduzetnici se čine kao naporno uporni. Realnost je da su fokusirani na cilj.

Moment učenja

Ako niste rođeni da se fokusirate na krajnji cilj, možete naučiti tu vještinu.

Moja žena i ja smo nazvali našu kćerku i objavili „porodični moment“, te joj objasnili razliku između kretanja i akcije. Pitali smo je šta još može uraditi da dobije pomoć za predmet koji joj ne ide. Shvatila je da joj upornost i više kreativnosti trebaju kako bi došla do pravih osoba. Idući dan otišla je u centar za resurse sa idejom kako da dođe do potrebne pomoći.

Naučene lekcije

  • Većina ljudi izvršava zadatke linearno, korak po korak
  • Mjere napredak „koracima koje su završili“
  • Poduzetnici se fokusiraju na cilj
  • Oni mjere napredak po „postignutim ciljevima“

 

Originalan članak možete pronaći na linku.