PIT portal vam donosi intervju sa Andrea Čurea Čingić, TUVadria lead auditor. TUVADRIA d.o.o. Sarajevo osnovana je 2006. godine u Sarajevu i 50% je u vlasništvu poznate njemačke certifikacijske kuće TÜV Thüringen e.V. Lider sz u industrijskom servisu i sistemima upravljanja.
Možete li nam reći nešto više o TUVadria i vašim ličnim preferencijama?
TUVADRIA ima široku mrežu domaćih i regionalnih auditora, inspektora i tehničkih eksperata čime pokrivamo širok spektar djelatnosti te brojimo preko 500 klijenata u regiji. Naši saradnici sa međunarodnim znanjima i iskustvima, koji su u stalnom procesu usavršavanja, pružaju efikasne i fleksibilne usluge, sve u skladu sa potrebama i željama klijenata i tržišta. Moj lični fokus su sistemi i standardi za sigurnost hrane te naravno ISO 9001 kao osnovni temelj upravljanja, a koji se kasnije može nadograđivati drugim standardima.
Iz kojih sektora su vaši kljenti i da li smatrate da neki sektori prednjače u ovom procesu, mogli smo čuti da prehrambeni sektor smatra da su oni odmakli u ovom procesu i da se ne može reći da postoji kompanija koja ne ispunjava bar minimalne uslove?
Kada je u pitanju konkretno prehrambeni sektor iako pričamo o kompanijama u istoj branši ipak je širok dijapazon organizacije, sveukupnog razumijevanja kao i načina implementacije zahtijeva. Po zakonu o hrani svaki subjekt koji u poslovanju s hranom mora imati implementiran HACCP. U ovom smislu subjektima u poslovanju s hranom, posebno kada su u pitanju mikro i mala preduzeća, fali intituiconalne podrške oko razumijevanja šta tačno moraju, a šta mogu implementirati od obligatornih zahtjeva vezanih konkretno za sigurnost hrane. Kompanije na žalost često podrazumijevaju angažovanje konsultanata i eksperata shvataju kao dodatni trošak. To je u suštini i poseban problem jer se uvođenje sistema upravljanja kvalitetom i sigurnosti hrane nerijetko implementira kao jedan paralelni proces u odnosu na svakodnevne aktivnosti što na koncu dovodi do duplog posla i ne iskorištavanja dobrih alata za upravljanje koji kompaniji mogu pomoći da bude efikasnija i efektivnija. Ima naravno veliki broj jako dobrih kompanija u kojim je to fantastično i u kojima zaista ¨žive¨ standardi.
Tako da, ako uopšte možemo generalizovati, postoji neki minimum koji kompanija mora da ispuni u pogledu resursa i dokumentacije, a mi kao auditori moramo biti fleksibilni i imamo dodatnu ulogu da pokušamo približiti benefite koje kompanija može ostvariti pravilnom implementacijom i održavanjem sistema upravljanja.
Ko je kriv za loše rezultate koje nam je pokazalo istraživanje? Kroz konferenciju se protezalo mišljenje da su krivi menadžeri kvalitete, odjeli za kvalitet ali i certifikacijske kuće.
Rezultati su varljivi jer ne znamo ko je popunjavao anketu. Vjerujem da bi rezultati bili različiti kada bi jednoj kompaniji dali upitnik, a da ga popunjava direktor, predstavnik rukovodstva itd. Mislim da generalno svi smo pomalo uslovno rečeno krivi. Primarno moramo biti svjesni sebe, svojih mogućnosti i kompetencija te u skladu s tim se nadograđivati i širiti svoja znanja. Također, kompanije mogu da biraju sa kojom će certifikacijskom kućom da rade, mogu da se raspitaju o njenom kredibilitetu, tako da upiranje prstom u sve certifikacijske kuće po meni nema argumenata za ovu problematiku.
Jesmo li na početku ovog procesa i koji su sljedeći koraci? Koliko su ovakve konferencije bitne i kako mogu doprinijeti ovom procesu?
Ovakvi događaji su izuzetno važni i mogu doprinijeti s tim da je mala pažnja medija i potrebno je doći do šire javnosti u poslovnom svijetu. Gdje smo danas, zavisi od sektora, pojedine kompanije iz auto industrije sigurno prednjače u ovoj priči, kao i uopšteno kompanije koje su izvozno orijentisane. Svakako je jedan opšti problem veliki otpor promjenama bez sagledavanja dugoročnih benefita. Ovakve konferencije su uvijek dobro došle i svakako nam mogu doprinijeti u umrežavanju, podizanju svijesti kompanija na jedan viši nivo kada su u pitanju sistemi upravljanja i njihovi benefiti. Također, nadam se da će na ovakvim susretima u budućnosti učestvovati i direktori kompanija u što većem broju jer je predodređenost rukovodstva ključna i ako ona postoji, sjajan se posao može napraviti.
Zaključak, nije sve tako crno, ima i odličnih kompanija u BiH?
Naravno da nije sve tako crno, ima jako dobrih kompanija u Bosni i Hercegovini o kojima možemo sa ponosom pričati i koje su za primjer ne samo kod nas u BiH nego u cijelom svijetu. Broj takvih kompanija zaista nije mali i različite su branše u pitanju.
