Kako možete hakovati svoju kreativnost?
Izraz „hakovanje“ ima lošu reputaciju. Nastao je tokom kodiranja i odnosi se na nekoga ko pokušava da stekne kontrolu nad računarskim sistemom, obično u svrhe koje nisu dobre. Riječ se od tada malo promijenila, vremenom postaje skraćenica za „brzo rješenje“ ili „prečicu“.
Nijedna od tih definicija se u ovom slučaju ne može iskoristiti. Prvo, sistem nad kojim pokušavamo dobiti kontrolu je naša vlastita neurobiologija. Drugo, što se tiče stalnih vrhunskih performansi, ne postoje prečice.
Kada koristim izraz poput „hakovanje“ da bih opisao pristup, ono što zapravo kažem je „smišljanje kako natjerati vašu neurobiologiju da radi umjesto vas, a ne protiv vas“. To je odavno moj pristup visokim postignućima.
Predstavljam tri naučno dokazane strategije koje će vam pomoći da iskoristite svoju sposobnost iznošenja novih i kreativnih ideja.
Strategija #1: Sprijateljite se sa svojim ACC-om
Kada istraživači govore o kreativnosti, česta tema razgovora o ovim fenomenima poznata je kao uvid. Svi smo to osjetili – to je iskustvo iznenadnog razumijevanja, onaj „aha“ trenutak kad se našalimo, riješimo zagonetku ili razriješimo dvosmislenu situaciju.
Na prijelazu u 21. vijek, neuronaučnik sa sjeverozapada Mark Beeman i kognitivni psiholog sa Univerziteta Drexel John Kounios rasvijetlili su ovu temu. Dali su ljudima niz problema za povezivanje i to na daljinu – poznatiji kao problemi sa uvidom – a zatim su koristili EEG i fMRI za nadzor njihovog mozga dok su ih pokušavali riješiti.
Problemi daljinskog povezivanja davani su kao zagonetke od riječi. Ispitanicima se daju tri riječi – na primjer; strijela/ćevapi/plakanje – i traži se da: Pronađite četvrtu riječ koja ih dopunjuje. (U ovom slučaju, odgovor je „luk“, kao u: luk i strijela, ćevapi i luk i plakanje zbog luka.)
Neki ljudi ovaj problem rješavaju logično, jednostavnim testiranjem jedne riječi za drugom. Drugi do rješenja dolaze uvidom, što znači da se pravi odgovor jednostavno pojavi u našim glavama. Neki broj ljudi kombinuje obje strategije.
Ono što su Beeman i Kounios otkrili bio je primjetan pomak koji se dogodio u funkciji mozga. Neposredno prije nego što su ljudi sagledali problem koji će na kraju riješiti uvidom, pojačana je aktivnost u prednjem cerebralnom korteksu njihovog mozga (ACC – anterior cingulate cortex). ACC igra ulogu u istaknutosti i pažnji izvršne vlasti, a to je dio koji se bavi ispravljanjem grešaka otkrivanjem sukobljenih signala u mozgu.
„To uključuje alternativne strategije za rješavanje problema,“ kaže Kounios. „Mozak ne može istovremeno koristiti dvije različite strategije. Neki su snažno aktivirani, jer su najočitiji. A neki su slabi i povezani su samo s problemom – neobične misli, dugoročne ideje. Ove ideje su kreativne. Kada se ACC aktivira, on može otkriti ove neočigledne, slabo aktivirane ideje i signalizirati mozgu da prebaci pažnju na njih. To je „aha“ trenutak.“
Beeman i Kounios otkrili su da ACC svijetli kad razmišljamo o idejama izvan okvira.
Što postavlja ključno pitanje: Šta aktivira ACC? Odgovor: Dobro raspoloženje.
Kad smo dobro raspoloženi, ACC je osjetljiviji na neobične misli i neobične slutnje. Drugim riječima, ako je aktivni ACC uvjet za uvid, onda je dobro raspoloženje preduvjet za aktivni ACC.
Tačno je i suprotno: dok dobro raspoloženje povećava kreativnost, loše raspoloženje pojačava analitičku misao. Mozak ograničava naše mogućnosti na isprobane i istinite – logično, očigledno, sigurno što znamo da će raditi.
Kad smo dobro raspoloženi, osjećamo se sigurno i zaštićeno. U mogućnosti smo ACC-u dati više vremena da obrati pažnju na slabe signale; također smo spremniji riskirati. To je važno jer je kreativnost uvijek pomalo opasna. Nove ideje generišu probleme i mogu biti pogrešne, nezgodne za provođenje i prijeteće trenutnim razmišljanjima.
Ali to također znači da plaćamo dvostruku kaznu za negativnost. Loše raspoloženje ne ograničava samo sposobnost ACC-a da detektuje te slabije signale; nego i ograničava našu spremnost da djelujemo na signale koje detektiramo.
Iako je dobro raspoloženje polazna tačka za pojačanu kreativnost, svakodnevna praksa zahvalnosti, svakodnevna pažnja, redovna fizička aktivnost i dobar noćni odmor ostaju najbolji recept koji je iko ikada pronašao za povećanje sreće. Sve četiri prakse povećavaju kreativnost s više alata koji nadopunjuju naše sposobnosti da roman pretvorimo u korisno.
Zahvalnost trenira mozak da se fokusira na pozitivno, mijenjajući negativne tendencije filtriranja informacija. To utiče na raspoloženje, ali također povećava spremnost na nove stvari – budući da smo navikli na negativno, pozitivno je često osvježavajuće drugačije. Zahvalnost stvara dobsr osjećaj zbog postignutih stvari, a dobro raspoloženje se manifestuje na stvaranje boljih načina za stvaranje zapanjujućih novih stvari.
Pažljivost uči mozak da bude smiren, fokusiran i nereaktivan, uključujući pažnju nadređenih. Ali također stavlja malo prostora između misli i osjećaja i daje ACC-u više vremena da razmotri alternativne, daleke mogućnosti.
Ali kakvu vrstu treninga pažljivosti koristite. Divergentno razmišljanje zahtijeva otvoreni stil meditacije. U otvorenom praćenju, umjesto da pokušavate zanemariti misli i osjećaje, dopuštate im da se pokažu bez osuđivanja.
Fizička vježba smanjuje nivo stresa, ispirući kortizol iz našeg sistema, istovremeno povećavajući neurohemikalije koje se osjećaju dobro, uključujući serotonin, noradrenalin, endorfine i dopamin. To smanjuje anksioznost, uvećava naše dobro raspoloženje i pojačava sposobnost ACC-a da otkrije udaljenije mogućnosti. Osim toga, „time out“ koji ta vježba pruža djeluje kao period inkubacije.
Dobar noćni odmor pruža dodatne pogodnosti. Povećava nivo energije pružajući resurse za suočavanje sa izazovima. Rezultirajući osjećaj sigurnosti podiže nam raspoloženje i povećava spremnost na rizike, a oboje pojačava kreativnost. Dakle, spavanje je najbolje razdoblje inkubacije od svih. Kad spavamo, mozak ima vremena pronaći sve vrste skrivenih veza između ideja.
Zahvalnost, pažnja, vježbanje i spavanje su bez dileme načini za postizanje vrhunskih performansi. Ključni dio je onaj o kojem se ne može pregovarati. Kad se život zakomplikuje, ove četiri prakse su često ono što uklanjamo iz svog rasporeda. Ali kada se život zakomplikuje, umjesto toga oslonite se na ove prakse da biste stekli kreativnost potrebnu za rasplet komplikovanog.
Strategija #2: Shvatite važnost ne-vremena i nikoga
„Ne-vrijeme“ je moj izraz za taj ogromni dio praznine između 4 ujutro (kad započinjem svoju jutarnju sesiju pisanja) i 7:30 ujutro (kada se ostatak svijeta probudi). Ovo ne-vrijeme je mrkli mrak koji ne pripada nikome osim meni.
Današnje hitne stvari tek trebaju pritisnuti, pa ima vremena za taj krajnji luksuz: strpljenje. Ako rečenici treba dva sata da se ispravi, koga briga?
Kreativnost treba ovo ne-vrijeme.
Rokovi često mogu biti izvori stresa. Pritisak prisiljava mozak da se fokusira na detalje, aktivirajući lijevu hemisferu i blokirajući tu širu sliku. Još gore, kad smo pritisnuti, često smo pod stresom. Nezadovoljni smo zbog žurbe koja nam kvari raspoloženje i dodatno zaoštrava fokus. Budući da ste vremenski ograničeni, to može biti kriptonit za kreativnost.
Moramo u svoj raspored ugraditi ne-vrijeme. Ne-vrijeme je vrijeme za sanjarenje i psihološko distanciranje. Sanjarenje se uključuje na zadani način rada mozga, omogućavajući našoj podsvijesti da pronađe udaljene asocijacije između ideja. Ne-vrijeme nam daje i malo udaljenosti od naših problema. To nam omogućava da stvari sagledamo iz više perspektiva, da razmotrimo gledište drugog. Ako nemamo vremena izvući taj prostor iz svojih emocija i odmoriti se od svijeta, onda nećemo imati luksuz alternativnih mogućnosti.
I to nije samo ne-vrijeme – to je i vrijeme provedeno bez ikoga.
Samoća je bitna. Svakako je za veliku kreativnost potrebna saradnja, ali faza inkubacije zahtijeva suprotno. Odmor od senzornog bombardovanja svijeta daje vašem mozgu još više razloga da zaluta u daleke čoškove. Na primjer; studija koju su 2012. sproveli psiholozi sa Univerziteta u Utahu, otkrila je da su ispitanici, nakon četiri dana provedena u prirodi i to sama, postigli 50 posto bolji rezultat na standardnim testovima kreativnosti.
Pokušajte započeti dan sa 90 do 120 minuta neprekidne koncentracije. To je bitno protočno vrijeme koje donosi značajne dugoročne dividende.
Strategija #3: Misli unutar okvira
Inače se govori i kaže: „Misli izvan okvira“, ali možda bismo to trebali obrnuto raditi. Ograničenja pokreću kreativnost – kako je jednom objasnio jazz velikan Charles Mingus: „Ne možeš improvizovati na ni čemu, čovječe; moraš improvizirati na nečemu.“
U studijama koje su sprovedene na Rider Univerzitetu o vezi između ograničenja i kreativnosti, studenti su dobili osam imenica i zatražili su da ih koriste za pisanje rimovanih dvojaca (ona vrsta koja se pojavljuje na čestitkama). Druga grupa nije dobila imenice, već im je samo rečeno da napišu rimovane dvojce. Nezavisni panel stručnjaka je potom ocijenio rad obje grupe za kreativnost.
Rezultati su pokazali da su učesnici u grupi koja je započela s ograničenjem od osam imenica nadmašili učesnike iz druge grupe.
Poenta je u tome da je ponekad prazna stranica previše prazna da bi bila korisna. Zato je jedno od mojih glavnih pravila u radu: Uvijek znajte svoje početke i svoje završetke. Ako imam ovo kamenje na mjestu, sve što se između toga nalazi – knjiga, članak ili govor – jednostavno se tiče povezivanja tačaka. Bez tačaka za povezivanje, mogu zapeti ili izgubiti vrijeme lutajući tangencijalnom teritorijom (što pomaže objasniti zašto je mom prvom romanu trebalo 11 godina).
Važno upozorenje: Mnogi ljudi vjeruju da su vremenska ograničenja – odnosno rokovi – ograničenja koja omogućavaju kreativnost. Možda. Možda ne.
Ranije sam rekao da je osjećaj pritiska tokom vremena ključ za poticanje kreativnosti i to ostaje istina. Ipak, istina je i da rokovi mogu spasiti kreativne projekte da se ne odugovlače unedogled.
Samo postavite rok dovoljno daleko u budućnost kako biste u svoj raspored mogli ugraditi duge periode ne-vremena. Kreativni rokovi trebali bi biti dovoljno teški da vam dopuste da se istegnete, a ne dovoljno teški da vas ne dovedu do pucanja.
Pogledajte ovaj TedxABQ razgovor ovdje:
Članak „3 science-based strategies to increase your creativity“ autora Steven Kotler-a preveden je sa ideas.ted.
