Nisam bila u pravu. Snaga je sačinjena od drugačijih elemenata.
Shvatila sam to kad sam započela popis ljudi iz mog života koje smatram snažnim. Moja 60-godišnja, slatka i razigrana mama. Moj rezervisani i vitalni djed. Moj prizemni, a opet profesionalni direktor. Toliko je ljudi u mom životu koje imam privilegiju nazvati snažnim, a koji nemaju iste osobine. Ali stvarno niti jedna zajednička osobina. Kako onda mogu svi biti označeni kao *snažni* ako su toliko kategorički različiti?
To me je dovelo do otkrića. Snaga nije osobina ličnosti; to je stav uma. To je način da vidite sebe i druge. To je akcija, ali i mjesto. Način na koji živite i koji prenosite na sve oko sebe.
Snagu je teško jasno definisati, ali prepoznajemo je kad je vidimo. Ispod je navedeno pet glavnih znakova snažnih ljudi.
Imaju uspješne prijatelje.
Ovo se razlikuje od lažnog predstavljanja i ‘sakupljanja’ uspješnih ljudi. Ovo znači da su oni iz njihovog užeg kruga, bliski njima, uspješni. Ne mislim nužno da su poznati. Mislim da su dobri u onome što rade. Bilo u karijeri ili vezama ili nečem drugom. Ovaj koncept vidite u svakoj preporuci za lični razvoj. Tony Robbins, Dean Graziosi i drugi titani za personalni razvoj preporučivali upravo to – redovno namjerno okruženje uspješnim ljudima kako bi vaš život podigli na viši nivo. Stara je izreka istinita: gvožđe izoštrava gvožđe.
Mentalno slaba osoba ne može imati uspješne prijatelje jer ih to čini nesigurnima. Slabi ljudi uvijek moraju biti *najbolji* kako bi zadovolji vlastiti ego. Mentalno snažna osoba drži se sa uspješnima jer su sigurni u svoj identitet i znaju da je to jedini način za rast. Ako imate posla s nekim ko je okružen uspješnim pojedincima, velika je vjerovatnoća da je mentalno jak.
Uredu im je da budu neshvaćeni.
Život je arena, a većina ljudi su gledatelji. Ne mogu tvrditi da je ovaj koncept moja originalna misao. Posudila sam ovu metaforu od Theodora Roosevelta:
„Ne pripada zasluga onom ko sjedi sa strane i posmatra; ni čovjeku koji ukazuje na to kako snažan čovjek posrće ili gdje je učinilac djela mogao učiniti bolje. Zasluga pripada čovjeku koji je zapravo u areni, čije je lice isprljano prašinom, znojem i krvlju; koji se hrabro trudi; koji griješi, koji iznova i iznova pokušava … ”- 23. aprila 1910, Državljanstvo u republici
Iako je većina gledatelja, rijetki su gladijatori. Koji izađu u arenu. Koji su tamo iznijeli svoje misli. Koji idu za onim što žele. Koji su spremni da ih ‘isprlja prašina, znoj i krv’, kako kaže Roosevelt. To su ljudi koji osnivaju vlastitu kompaniju, pišu o životu, javno govore, glume/izvode ili učestvuju u umjetnosti. Takvi se ljudi izlažu ispitivanju drugih; gledalaca u areni. Sam Rooseveltov citat povezuje život u areni sa snagom kada kaže „kako snažni čovjek posrće“.
Spremnost za neshvaćanje i posnuća formira snažnog čovjeka. Gledatelji sami donose zaključke o gladijatorima i često griješe. Potpuno pogrešno. Slabi gladijator napustit će podijum i pridružiti se gledateljima na tribinama nakon što bude neshvaćen i masakriran. Mentalno jaka osoba će ostati. Oni nemaju problem da budu neshvaćeni – i sa svime što dolazi s tim – jer znaju da je to dio velikog uspjeha. Veličina se ogleda u tome da budete svjesni sebe i onda ste uvijek „nekoliko koraka ispred“.
Prihvataju ranjivost.
Svi imamo nesigurnosti, sumnje, strepnje. Mentalno slaba osoba – kad se suoči sa takvim razočarenjima – neće pokazati ranjivost. Umjesto toga, glumit će, povući se ili glumiti sreću. Oni svoje misli/osjećaja pokazuju samo ljudima do kojih im je stalo. Poput pogrešnog razumijevanja, ranjivost omogućava drugima da vas vide u drugom svijetlu, na drugačiji način. Razotkriva vas, vaše nesigurne dijelove, ne znajući hoće li nas oni koje volimo prihvatiti onakvima kakvi zaista jesmo. Ranjivosti je da se ne bojimo gledatelja, već naših kolega gladijatora.
Trenutno sam na početku veze i odlično razumijem ovaj koncept. Lako mi je govoriti svoje misli bilo kojoj slučajnoj osobi na ulici. Teže je to učiniti, pogotovo ako je ono što kažem nepovoljno, mom dečku. Imam puno toga da izgubim dijeleći svoja razočaranja. Bilo bi daleko lakše nasmiješiti se ili povući kad moj dečko učini nešto što me muči. To je slabost. Umjesto toga, moram zanemariti ranjivost – koliko god neugodna bila – i podijeliti ono što me muči na autentičan način. Ranjivost je važna samo kada su relativni ulozi visoki. Osoba koja to prihvata je snažna, čak i ako bi najradije prestrašeno trčala u drugom smjeru (ovdje govorim o sebi 😂). U tom pogledu nisam tamo gdje želim biti, ali znam da idem u dobrom smjeru.
Fokusirani su na rast i napredovanje.
Jeste li ikada upoznali nekoga ko je bio sasvim u redu sa onim gdje se nalazi u životu i nikada nije poželio da raste ili napreduje kao pojedinac? Ova vrsta osobe me zbunjuje. Mentalno slaba osoba ima fiksan način razmišljanja – oni vjeruju da su postavljeni tu gdje jesu i da se tu ne može učiniti ništa. Stoga čak ni ne pokušavaju napredovati. S druge strane, mentalno snažna osoba razmišlja o vlastitom razvoju – fraza koju je Carol Dweck zastupala prije više od 30 godina.
Ljudi koji razmišljaju o vlastitom razvoju vjeruju da mogu postati pametniji i razumiju da ih napor čini jačima. Vjeruju da trudom, adekvatnim edukacijama i pravim okruženjem mogu poboljšati svoj život. I pogodi šta? Zahvaljujući istraživanju Michaela Merzenicha, znamo da je to istina. Ovakav način razmišljanja vidljiv je u realnom životu, mozak može da se trenira i kod odrasle osobe.
Ali zašto ovakav način razmišljanja zahtijeva snagu? Jer sve započinje priznanjem da nisam sve što želim biti (poniznost) i da držim ključeve vlastitog poboljšanja (lična odgovornost), a oba su obilježja snažnog uma.
Dopuštaju vam da imate posljednju riječ.
Kao što poslovica kaže: „Razboriti drže jezik svoj.“ Mentalno jaki ljudi prepuštaju drugima zadnju riječ, čak i ako ti ‘drugi’ griješe. Pravi je znak sigurnosti i snage pustiti nekoga drugog da blista. Dopustiti nekome drugom *da zablista* na trenutak i uzme svu slavu. To može učiniti samo sigurna osoba koja zna svoju vrijednost i nema potrebu da se poredi sa drugima, i to ne pokazuje samo na jednom primjeru nego živi na takav način. Za one koji imaju potrebu da je „njihova zadnja“: Zašto imate potrebu ispravljati druge ‘onako’? Šta želite postići? Jeste li toliko očajni da dokažete vlastitu vrijednost? Ovo je put slabih. Sigurnost u sebi je snaga. Afirmiranje drugih, a ne samopromocija.
…
Snaga je daleko od onoga što nas svijet uči. To nije dizanje tegova i keto dijeta. To nije herkulski okvir tijela. Zapravo, to ne počinje u tjelesnoj građi – počinje „u glavi“. Snaga želi ono što je vrijedno pažnje i dobro. Snaga slijedi naše snove nauštrb našeg ega. Snaga je čast i briga za sebe i druge.
Kad naiđete na jaku jedinku, znajte da ta osoba nije slučajno postala takva. Zapravo, njihova snaga rezultat je miliona svakodnevnih malih odluka, pravednosti, usavršavanja, spremnosti na neshvaćanje, prihvatanja ranjivosti i sposobnosti da dozvole drugima da blistaju. Mentalno jaki nisu možda ljudi sa naslovnica – to su osobe sa dugogodišnim radom i ulaganjem u sebe kao ličnost.
Kad nađete takvu osobu, čvrsto je držite. Mudrost je u njihovim postupcima. Zadovoljstvo je u njihovoj blizini. Oni su blagoslov za budućnost.
Svijet ih ne zaslužuje.
A ako provedete neko vrijeme sa njima, osjećat ćete se možda na neki način postiđeni jer niste kao oni, ali je ipak lijep osjećaj biti u njihovom društvu.
Originalan članak možete pročitati na linku.
