Doba elektrifikacije je stiglo. Očigledno je uzbuđenje i zamah oko tekućeg razvoja električnih vozila (EV). Rastući propisi o nižim emisijama iz izduvnih cijevi, povećana dostupnost (i najavljena dostupnost) atraktivnih opcija kako iz novoosnovanih preduzeća, tako i iz automobilskih nosača, kao i poboljšanje tehnologije baterija i bolja ekonomija zajednički podstiču trenutni val oko električnih vozila.
„Postoji temeljno uvjerenje da smo trenutno u prijelaznom periodu. Budućnost će sigurno uključivati motore sa unutrašnjim sagorijevanjem (SUS) – iako oni neće imati istu upotrebu kao danas. I mi ćemo sasvim sigurno imati EV-ove“, kaže Brian Irwin, generalni direktor kompanije Accenture, automobilske industrije u Sjevernoj Americi.
Oni potrošači koji su već investirali u električna vozila su silno impresionirani SUS alternativama. Prema rezultatima prve američke studije o vlasništvu nad električnim vozilima JD Power-a, ogromnih 95% vlasnika električnih vozila čija satisfakcija se ogleda u tome što kažu da će ponovo kupiti električni automobil, a otprilike dvije trećine (64%) je onih koji će kupiti EV iste marke. Međutim, lojalnost brendu smanjuje se kako zadovoljstvo opada. Konkretno, 77% vlasnika tvrdi da će „definitivno kupiti“ još jedan EV – iako je njihova vjerovatnoća da će kupiti istu marku samo 25%.
Da li migracija raste?
Ipak, migracija je bila sporija nego što su mnogi analitičari automobilske industrije u početku predviđali. Slučaj: Stručnjaci su izrazili velika očekivanja da će tržišni udio EV dostići 20% do 2020. Ipak, u stvarnosti su potrošači bili daleko neodlučniji da krenu u migraciju. Međutim, kako objašnjava Irwin, bilo je nekoliko faktora koji su na kraju uticali na očekivanu putanju.
„Prvo je cijena goriva prepolovljena. Drugo, i možda čak i važnije, OEM proizvođači su jednostrano razvili sredstva za povećanje efikasnosti motora sa unutrašnjim sagorijevanjem“, kaže on. „Potrošači su bili zadovoljni poboljšanim performansama goriva koje su ubacivali u svoje novo vozilo u odnosu na svoje staro vozilo. U budućnosti se očekuje da SUS možda neće moći postići istu vrstu poboljšanja efikasnosti ili ispuniti zahtjeve oko emisije iz izduvne cijevi.“
Dugo se smatralo da kada troškovi kilovat-sata pređu prag od 100 dolara, ekonomija počinje raditi privlačnije, objašnjava Irwin. „Dvije su suprotstavljene snage koje će apsolutno pomoći u dimenziji troškova za električna vozila. Prvo, tehnologija se poboljšava, a obim i zapremina poboljšavaju se tako da će se troškovi napajanja baterije s vremenom smanjivati. Drugo, troškovi održavanja SUS-a povećavaju se s vremenom.“
Naravno, važno je napomenuti da električna vozila još uvijek imaju malo uporište na američkom tržištu. Konkretno, u SAD-u danas postoji stopa upotrebe EV-a od 2,8%, iako prognoze pokazuju da će ona porasti i do 32% do 2030. „Ovo nije buđenje u utorak ujutro, a svijet se naglo promijenio iz SUS-a u EV “, kaže Irwin. „S vremenom će doći do migracije ili usvajanja. Kako ekosistem počinje primjećivati brzinu iskorištavanja EV-a, on daje sudionicima u industriji priliku da odgovore i preispitaju svoj izbor.“
Složenost će razumljivo uzrokovati probleme raznovrsnih snabdijevanja. Napokon, u EV-u je manje prednjih i stražnjih komponenata od SUS-a, a mnoge od tih komponenata su prilično različite (tj. elektromotor). Postoje neke kompanije, poput Boscha, koje proizvode električne motore kao i dijelove za SUS vozila. U tim slučajevima, portfolio proizvoda će se mijenjati kako se povećavaju stepeni usvajanja ili prodiranja električnih vozila. Istodobno, dobavljači koji su se fokusirali isključivo na dijelove povezane sa SUS vozilima, poput izduvnih sistema ili sistema upravljanja gorivom, stepeni potražnje s vremenom počinju padati, ali ne odmah.
Smrt hibrida?
U svom najistinitijem obliku hibrid služi kao tehnološki most između SUS motora i baterije EV, objašnjava Irwin. „Svrha hibrida je izvrsna jer omogućava i proizvođačima i potrošačima da započnu prelazak na dijelom više električno vozilo“, kaže on.
Iz čiste perspektive montaže, sastavljanje EV-a jednostavnije je od sastavljanja SUS-a. Međutim, hibrid stvara istinsku složenost. „Problem s hibridom je taj što imate dva sistema za gorivo, imate dva pogonska sistema, što za rezultat daje dupliranje u nekim od glavnih sistema. Tu u obzir stupaju inženjering, dizajn i složenost proizvodnje“, kaže on.
Na kraju, dugoročna ekonomija kontinuirane hibridne proizvodnje nema smisla. „Postoje solidni podaci o troškovima kilovat-sata snage sa EV, kao i promjenama u obimu EV. Ako pogledate stepen pada na krivoj troškova kao i stepen rasta obima za EV, ova dva glavna izazova ponovo će se riješiti kombinacijom tehničkog napretka i obima kako se sve više vozila stavlja u proizvodnju i prodaje“, kaže Irwin. „Jednom kada se riješe ovi izazovi i potreba za hibridom značajno će se smanjiti, što će proizvođačima omogućiti da uklone tehničku složenost posjedovanja dva sistema za gorivo i dva pogonska sistema. Međutim, još nismo došli na tu destinaciju.“
Članak „What's Fueling the EV Drive?“ autora Peter Fretty-a preveden je sa New Equipment Digest.
