Jaka buka na radnom mjestu može dovesti do trajnog gubitka sluha kod radnika. Lupanje, bušenje i drugi mehanički procesi mogu proizvesti glasne zvukove koji mogu oštetiti nečiju bubnu opnu. Vrste zvukova, intenzitet buke i trajanje izlaganja mogu doprinijeti gubitku sluha.

Razvijanje simptoma može potrajati godinama, ali čak i kratka izloženost jakoj buci može imati veliki utjecaj na život čovjeka, ograničavajući njegovu sposobnost da čuje svijet oko sebe. Kada dođe do gubitka sluha uzrokovanog bukom, on je nepovratan, tako da je ključno zaštititi sluh kada ste na poslu i van njega, uključujući i kada prisustvujete koncertima, koristeći glasne alate i opremu kod kuće.

Uprava za sigurnost i zdravlje na radu (Occupational Safety and Health Administration – OSHA) postavila je jasna pravila u pogledu izloženosti buci na radnom mjestu. Ako ovi zvukovi pređu određeni prag, menadžeri bi trebali implementirati ono što je poznato kao program očuvanja sluha kako bi zaštitili ljude od trajnog gubitka sluha.

Mjerenje zvuka

Menadžeri prvo moraju znati kako se mjeri zvuk na radnom mjestu. Decibeli (dB) se koriste za mjerenje intenziteta zvuka. Što je veći decibel, to je zvuk glasniji. Za bolje razumijevanje, normalni razgovori se odvijaju na oko 40 dB, dok uređaji poput fena za kosu dolaze na oko 70 dB. U međuvremenu, mlazni avion može biti glasan i do 140 dB.

Produžena izloženost zvuku iznad 85 dB i svako izlaganje zvuku iznad 135 dB može uzrokovati trajno oštećenje sluha. Osim gubitka sluha, ovi zvukovi mogu uzrokovati oštećenje unutrašnjeg uha, što može dovesti do dugotrajnog zujanja u ušima ili tinitusa.

Implementacija programa očuvanja sluha

Prema trenutnim smjernicama OSHA-e, poslodavci moraju implementirati program očuvanja sluha ako je izloženost buci na ili iznad 85 decibela u prosjeku tokom 8 radnih sati, ili osmosatnog vremenski ponderisanog prosjeka. To ne znači izlaganje radnika 85 dB tokom 8 sati. Na primjer, ako je radnik izložen 100 dB zvuka na oko dva sata na inače tihom radnom mjestu, vjerovatno će mu i dalje trebati program za očuvanje sluha tokom svoje smjene ako prosjek bude 85 dB ili više.

Da bi izračunali prosjek, poslodavci mogu sabrati koliko vremena su radnici izloženi različitim nivoima buke. Na primjer, radnik može biti izložen 50 dB dva sata, 70 dB dva sata, 90 dB dva sata, a zatim još dva sata od 50 dB. Ovo u prosjeku iznosi 65 dB tokom smjene od 8 sati.

Prema OSHA-i, programi očuvanja sluha bi trebali “nastojati spriječiti početni gubitak sluha na poslu, sačuvati i zaštititi preostali sluh, te opremiti radnike potrebnim znanjem i uređajima za zaštitu sluha.”

Ovi programi mogu imati različite oblike sve dok svi rade na istom cilju, a to je sprečavanje gubitka sluha. Stvaranje programa za očuvanje sluha zavisi od radnog mjesta i izvora buke. Međutim, većina programa uključuje sljedeće:

• Radnici bi trebali biti svjesni rizika od gubitka sluha uzrokovanog bukom i drugih zdravstvenih rizika koji mogu nastati zbog izlaganja buci.
• Ako su radnici potencijalno izloženi gubitku sluha uzrokovanog bukom, mora im se dati osnovni audiogram unutar prvih šest mjeseci rada. Nakon toga treba da dobiju godišnji audiogram koji će obaviti sertifikovani audiolog, besplatno. Zatim bi trebali uporediti rezultate sa rezultatima osnovnog audiograma kako bi utvrdili da li je izlaganje buci izazvalo gubitak sluha.
• Radnicima koji su u opasnosti od gubitka sluha uzrokovanog bukom treba dati različite opcije zaštite sluha, uključujući čepove za uši, štitnike za uši i slušalice za smanjenje ambijentalnog zvuka.
• Poslodavci moraju svake godine održavati program obuke za zaštitu sluha kako bi bili sigurni da radnici koji će biti izloženi više od 8 sati buke od 85 dB znaju kako da se zaštite na poslu.
• Mora se voditi evidencija o različitim nivoima izloženosti buci.

Oprema za zaštitu sluha dolazi u mnogo različitih oblika i veličina. Menadžeri bi trebali dati radnicima niz opcija, tako da mogu odabrati pravu za sebe. Na primjer, električari će često nositi dielektrične slušalice kako bi ih zaštitili od električnih opasnosti. Ova oprema se često stavlja ispod ili na drugu ličnu zaštitnu opremu. Radnici će možda morati da koriste trake ili umetke ispod svojih kaciga. U drugim slučajevima, ovi uređaji se mogu montirati na kacigu ili vrat.

Neki timovi će koristiti čepove za uši kada je prevruće da bi nosili štitnike za uši ili da bi dopunili opremu za zaštitu sluha. Čepovi se mogu oblikovati po narudžbi prema kalupu. Neki imaju vezicu. Neki su za jednokratnu upotrebu, dok su drugi za višekratnu upotrebu. Ovi uređaji treba da odgovaraju zadatku, a da radniku ne stvaraju nelagodu. Menadžeri bi trebali razmisliti o ulaganju u prilagođene čepiće za uši radi bolje adaptacije ako su njihovi radnici stalno izloženi glasnoj buci.

Kreiranje programa za očuvanje sluha

Menadžeri mogu koristiti sljedeće korake za implementaciju sigurnog i efikasnog programa očuvanja sluha na radnom mjestu:

1. Menadžeri bi prvo trebali napraviti kontrolnu listu svih glasnih zvukova koji se javljaju na radnom mjestu, uključujući njihove odgovarajuće nivoe decibela i koliko često se javljaju.
2. Kada je izvor buke identifikovan, menadžer treba da potraži načine da smanji nivo buke. To može uključivati ​​korištenje drugačije opreme, postavljanje zvučne barijere, pokretanje opreme u različito doba dana ili udaljavanje radnika od izvora zvuka. Menadžeri također mogu rotirati svoje timove kako bi ograničili njihovu izloženost visokim nivoima buke. Sprječavanje glasnih zvukova takođe znači pažljivo korištenje materijala i mašina. Radnici bi trebali izbjegavati lupanje ili ispuštanje predmeta koji bi mogli ugroziti sluh njihovih kolega.
3. Ako se nivo buke ne može podesiti, menadžeri bi trebali postaviti znakove „Područje visoke buke“ oko lokacije kako bi upozorili uposlenike.
4. Takođe bi trebalo da obezbijede različite vrste opreme za zaštitu sluha radnicima prije nego što uđu u područje visoke buke.
5. Potrebno je redovno pregledavati da li ova oprema ima oštećenja, uključujući pukotine, kidanje ili lošu kontrolu buke, kako bi bili sigurni da će raditi kako je predviđeno.
6. Pored osnovnog testiranja, menadžeri bi trebali nastaviti pratiti i testirati sluh svojih radnika kako bi bili sigurni da ne gube sluh tokom vremena.

Čak i ako se čini da neki radnici imaju netaknut sluh, oni kasnije mogu primijetiti oštećenje, s obzirom da razvoj ovih simptoma može potrajati godinama.

Radnici imaju pravo da zarađuju za život bez brige da će izgubiti sluh. Ako se menadžeri ne pridržavaju najnovijih smjernica o izloženosti buci, radnici imaju pravo prijaviti svog poslodavca OSHA-i. Radnici također mogu dobiti naknadu ako im je sluh oštećen na radnom mjestu.

Ako menadžeri nisu sigurni da li nivoi zvuka zaslužuju program očuvanja sluha ili ne znaju kako implementirati takav program, trebali bi se posavjetovati sa stručnjakom za sigurnost na radnom mjestu koji ima iskustvo u sprječavanju gubitka sluha. Ova osoba može pomoći menadžerima da identifikuju potencijalne opasnosti na radnom mjestu dok predlažu razumno rješenje za ograničavanje izloženosti ovim zvukovima.

Sprečavanje gubitka sluha često je grupni napor. Svi na radnom mjestu trebaju biti svjesni opasnosti od gubitka sluha uzrokovanog bukom, kako bi mogli poduzeti korake da se zaštite od njih. Ako zaposleni imaju bilo kakva pitanja o zaštiti sluha, trebaju se obratiti direktno svom poslodavcu za više informacija.

Članak “Hearing Loss Prevention: What You Should Consider”, autora Rick-a Pedley-a, preveden je sa portala EHSToday.