Prije 10 godina najveći trend u proizvodnji je bio u miksanju uloga i dužnosti između proizvodnje i održavanja. Mnogi mehaničari su obučavani za rad u proizvodnji dok su u istom vremenu mnogi operateri obučavani da rade pojedine jednostavnije ponavljajuće zadatke održavanja. Ovaj trend je pozitivan iz mnogoo razloga: timski rad, efikasnija implementacija preventivnog održavanja, povećana svijest o važnosti osnovih metoda inspekcije, uočavanje kvara u ranoj fazi i slično. Da bi se implementirao ovakav način rada potrebna je ogromna energija i podrška iz vrha menadžmenta kao i srednji menadžment koji će iznijeti ovaj posao zajedno sa radom snagom sa prvog fronta. Jedan od uzroka prelaska na ovakav način rada je u manjku radne snage u održavanju jer je sve manje ljudi ulazilo u tu branšu. Pojavila se rupa u znanju i vještinama, previše iskusnih mehaničara odlazi u zasluženu penziju i odnose bogato iskustvo iz proizvodnje, a nove generacije nisu još uvijek uhvatile korak i to je jedan od najznačajnijih izazova u održavanju. Generalno govoreći ovaj trend sa manjkom ljudi u održavanju i prebacivanju pojedinih taskova na operatere treba da bude nastavljen i u budućnosti uprkos mnogim poteškoćama koje će biti u implementaciji. Za ovaj posao potrebni su ljudi koji su spremni da se žrtvuju kako bi napravili promjenu i uspjeh.
Ovdje se ne radi o tome da se samo smanji broj taskova održavanju nego je svrha i cilj povećanje produktivnosti. Zajednički rad proizvodnje i održavanja je sigurno put u povećanje produtivnosti i kvalitetniji životni vijek opreme. Uspjeh u održavanju zadnjih 10 godina mjeri se na isti način bez značajnijih promjena, uglavnom se svodi na implementaciju (%) preventivnog održavanja a koje nije ni u kakvoj korelaciji sa produtivnosti – što treba unaprijediti i popraviti. Drugi faktor koji se mjeri dosta često je MTBF (srednje vrijeme između dva kvara) ali bi mom mišljenu trebalo taj pokazatelj povezati sa aktivnostima na predmetnoj opremi i to iz podataka iz CMMS. Ovaj pokazatelj MTBF treba povezati sa konkretnim aktivnostima i iz te analize izvlačiti akcione planove koji će biti podloga za buduća poboljšanja na konkretnoj opremi. Sam parametar ma kako fensi izgledao nema nikakvog smisla ako se ne poveže sa produktivnosti i uzrocima koji mogu biti povezani sa povećanjem ili smanjenjem ovog KPI.
Sa druge strane sve više kompanija shvata koliko je važna ljudska, i da kažem mentalna strana radne snage, koja učestvuje u cjelokupnom životnom ciklusu najvažnije opreme u fabrici i koliko je bitno da prvi front u proizvodnji i održavanju bude sretan, da se prati i poduzimaju redovne aktivnosti po pitanju sreće uposlenika jer je to na kraju krajeva izuzetno povezano sa produktivnosti.
Šta je važno ljudima na prvim linijama fronta, koja znanja i vještine im trebaju? Pripremati mehaničare, operatere i lidere u održavanju i proizvodnji za budućnost u kojoj ćemo imati potpuno novi set vještina koje su potrebne za rješavanje problema, a jedna od najvažnijih vještina za budućnost u mašinskom održavanju je ovladavanje novim naprednim sistemima dijagnostike. Kontinuirano učenje o upravljanju novim tehnologijama i adekvatno pronalaženje pravog uzroka problema u izuzetno kompleksnim sistemima ljudi i mašina. Oni koji budu u ovom smislu imali prednost će biti među prvima po najvažnijem paramteru produktivnosti.
