Zašto, odjednom, toliko uspješnih poslovnih lidera podstiče svoje kompanije i kolege da prave više grešaka i prihvate više neuspjeha?
U maju, odmah nakon što je postao izvršni direktor Coca-Cola Co., James Quincey pozvao je menadžere da prevaziđu strah od neuspjeha koji je pratio kompaniju od fijaska “Nove Coca-Cole” prije toliko godina. „Ako ne pravimo greške“, govorio je, „ne trudimo se dovoljno.
U junu, čak i dok je njegova kompanija uživala neviđen uspjeh sa svojim pretplatnicima, izvršni direktor Netflixa Reed Hastings brinuo se da njegova fantastično vrijedna streaming usluga ima previše hit emisija i da ukida premalo novih emisija. „Naš omjer pogodaka je trenutno previsok“, rekao je na tehnološkoj konferenciji. „Moramo da preuzmemo više rizika…da bismo probali više ludih stvari…trebali bismo da imamo veću stopu ukidanja u cjelini.”
Čak i izvršni direktor Amazona Jeff Bezos, vjerovatno najuspješniji poduzetnik na svijetu, iznosi argumente da su rast i inovacije njegove kompanije izgrađeni na njenim neuspjesima. “Ako ćete prihvatiti hrabre opklade, to će postati eksperimenti”, objasnio je ubrzo nakon što je Amazon kupio Whole Foods. “A ako su eksperimenti, ne znate unaprijed hoće li uspjeti. Eksperimenti su po svojoj prirodi skloni neuspjehu. Ali nekoliko velikih uspjeha kompenzira desetine i desetine stvari koje nisu uspjele.”
Poruku ovih izvršnih direktora je lako razumjeti, međutim većini nas je teško primijeniti je u praksi. Ne mogu vam reći koliko poslovnih lidera srećem, koliko organizacija posjećujem, koje zastupaju virtuoze inovativnosti i kreativnosti. Ipak, mnogi od ovih istih lidera i organizacija žive u strahu od grešaka, pogrešnih koraka i razočaranja – zbog čega imaju tako malo inovacija i kreativnosti. Ako niste spremni na neuspjeh, niste spremni učiti. Osim ako ljudi i organizacije ne uspiju nastaviti da uče brzinom kojom se svijet mijenja, nikada neće nastaviti rasti i razvijati se.
Dakle, koji je pravi način da pogriješite? Postoje li tehnike koje omogućavaju organizacijama i pojedincima da prihvate neophodnu vezu između malih neuspjeha i velikih uspjeha? Smith College, škola žene u zapadnom Massachusettsu, kreirala je program pod nazivom “Failing Well” kako bi naučila svoje učenike onome što svi možemo podnijeti. “Ono što pokušavamo naučiti je da neuspjeh nije greška učenja, već karakteristika”, objasnila je Rachel Simmons, koja vodi inicijativu, u nedavnom članku New York Timesa. Zaista, kada se studenti upišu u njen program, dobiju potvrdu o neuspjehu koja kaže da su „ovim ovlašteni da zeznu, padnu ili ne uspiju“ u vezi, projektu, testu ili bilo kojoj drugoj inicijativi koja se čini izuzetno važnom i da su “i dalje biti potpuno dostojano, potpuno odličo ljudsko biće.” Učenici koji su spremni podnijeti neuspjeh manje su krhki i odvažniji od onih koji očekuju savršenstvo i besprijekoran učinak.
To je lekcija koju vrijedi primijeniti u poslu. Patrick Doyle, izvršni direktor Domino's Pizze od 2010. godine, imao je jedan od najuspješnijih sedmogodišnjih mandata bilo kojeg poslovnog lidera u bilo kojoj oblasti. Ali svi trijumfi njegove kompanije, insistira on, zasnivaju se na njenoj spremnosti da se suoči sa vjerovatnoćom grešaka i pogrešnih koraka. U prezentaciji drugim izvršnim direktorima, Doyle je opisao dva velika izazova koji stoje na putu kompanijama i pojedincima da budu iskreniji u pogledu neuspjeha. Prvi izazov, kaže on, je ono što on naziva “pristrasnost propusta” – shvatanje da većina ljudi s novom idejom odlučuje da ne nastavi s tom idejom jer ako nešto pokušaju i ne uspije, neuspjeh bi mogao naštetiti njihovoj karijeri. Drugi izazov je prevazići ono što on naziva „averzijom prema gubitku“ — tendenciju da ljudi igraju da ne izgube, a ne da igraju na pobjedu, jer za većinu nas „bol gubitka je dvostruko veća od zadovoljstva pobjede“.
Stvaranje “dozvole za neuspjeh daje energiju”, objašnjava Doyle, i neophodan uslov za uspjeh – zbog čega je svoju prezentaciju, uz izvinjenja za film Apolo 13, nazvao “Neuspjeh je opcija”. I to je možda najvažnija lekcija od svega. Samo pitajte Reeda Hastingsa, Jeffa Bezosa ili novog izvršnog direktora Coca-Cole: Nema učenja bez neuspjeha, nema uspjeha bez neuspjeha.
Članak „How Coca-Cola, Netflix, and Amazon Learn from Failure“ autora Bill Taylora preveden je sa portala Harvard Business Review.
