Gledajući Faktore
Sada, u uvodu ove teme, započet ću sa pitanjem. Zašto je potrebno toliko dugo za rješavanje datoga problema ili poboljšanja date situacije? Razlikuje, se zar ne? Nekada to uradite za nekoliko sati, nekada za nekoliko dana, sedmica, a nekada i mjeseci. Veće transformacije traju i duže od toga, ali neka ovo bude usredotočeno isključivo na temu konkretnih problema i rješavanja istih. Sada, mislim da zavisi. Odgovor nije lak. Reći ćemo da postoje tri unutrašnja faktora: tipovi, skale, složenost. Postoje i tri vanjska faktora: hitnost, liderstvo i vanjska hektika. To upravlja jednačinom koju želim da vam objasnim.
Sada, prije nego uronimo, moja pozadina je raznolika. Prilično je raznolika. Drago mi je što ću sa vama opširno razgovarati o ovoj temi, ali budite upozoreni, ja mogu ići duboko i široko u temu. Volim da pričam o Toyota trenerskoj praksi jer ja pričam, govorim i pišem japanski. Također sam deceniju svoga života radio u Japanu. Bio sam interni direktor za unapređenje, eksterni agent za promjene i konsultant koji radi na najvećim, najtežim situacijama. Postoje jako zanimljive kompanije u Japanu. Radio sam i u malim kompanijama. Isto tako radio sam u nacionalnom labaratoriju 15 godina. Radio sam sa istaknutim naučnicima, služeći određenim vrstama problema i našem nacionalnom labaratorijskom sistemu, radio sam sa pravim naučnicima, a ne takozvanim mršavim momcima koji citiraju nauku.
Razgovarao sam opsežno sa ljudima u Maršalu i zajednici specijalnih snaga o razlici između generalista i specijalista. Specijalisti koji imaju 38 godina, visok IQ, imaju više diploma, tipova jezika i pozadine. Takođe imam diplomu iz borilačkih vještina. Prilično sam svestran. Imao sam prilično snažno, doživotno zanimanje za treniranje i sport, bilo da se radi o golfu, fudbalu ili dječijoj košarci. Dakle, zaista me zanima ova tema i gledam je iz različitih uglova, ne samo iz Toyotinog ugla, što bi vas moglo iznenaditi. Sada, vraćamo se na to zašto je potrebno toliko vremena za rješavanje problema. Pa, moj jednostavni odgovor je da zavisi, zavisi od tri vanjska i unutrašnja faktora o kojima sam pričao, koja ne možeš kontrolirati, ali koja definitivno utječu na tebe.
Suočavanje sa problemom
Ovo su kako ja ih ja nazivam tipovi problema, direktno iz moje knjige, Četiri tipa problema. Ne mislim da je to rješenje za sve, prostore ili svijet. Ne možeš aplicirati isti obrazac ili metodologiju za svaki slučaj. Ako to učinite, dobit ćete potpuno drugačije rezultate. Isto tako, mislim da zavisi od težine problema. Rado ću se upustiti u neke zaiste teške Toyotine probleme koji su riješeni i o kojima se može razgovarati, zajedno sa stručnjacima koji stoje iza njih. Oni nisu koristili 5 WHY, ili A3 report ili Dematic ili 8D. Prilično je zanimljivo. Također pričat ću o vještinama i nivoima volje.
Mislim da se sve to vraća na menadžment, to je organizacijsko ponašanje i prepoznavanje da postoji situacijsko vodstvo, stvari koje dolaze u igru i ne možete se baviti svim timovima i različitim situacijama na isti način. Ako radiš to, patit ćeš se i frustrirat ćeš svoj tim. Postoji urgentnost i liderstvo, stvari koje su izvan kontrole tima. Hektika, kupci, dobavljači, vanjske strane u kompaniji, iznosit ću njihova mišljenja kako bi se osvrnuli na situaciju i kako vam oni mogu pomoći. Ponekad oni mogu biti sila trenja te usporavati vas. Sve to zavisi.
Ja imam sporednu diplomu iz matematike, i kada god imam problem, ja pokušavam staviti problem ili u mentalni model ili u okvir osnovne jednadžbe, tako da mogu razmisliti o tome i početi shvaćati da mi neke stvari vjerovatno nedostaju. Ako bih ovo predstavio kao jednačinu rekao bih, uredu, kada mi je prvi put postavljeno pitanje koje je vrijeme rješavanja problema? Rekao bih da je zavisna varijabla funkcija od minimuma X,Y,Z: ima još mnogo toga.
X reprezentira tvoj tip, Y predstavlja tvoj kompleksni nivo i Z predstavlja povezane nivoe volje. Naravno postoje i drugi faktori koji utječu na vašu jednačinu. Hitnost, liderstvo, hektika. Svi oni imaju efekta. Sve stvari koje vidim u Lean zajednici koje kruže okolo radi treniranja su u redu i nisu pogrešne. Mislim da je problem u tome što čak i ovih šest o kojima govorim adresiraju samo jednu po jednu stranu kocke, uredu je imati vrste.
Voliš neku vrstu ili imaš favorizovanu vrstu ali ne mora značiti da će ona raditi u svakoj situaciji. Uredu je ići za lakim, srednjim ili teškim slučajevima, ali ne možete ih tretirati isto i istom vještinom i nivoom volje. Jedna veličina ne odgovara svima. Počnite se baviti različitim tipovima slučajeva, čak i sa mojom jednostavnom X,Y,Z analogijom. Na vrhu toga, dobijate hitno vodstvo i buku, moja poenta je dobra. Trenerski okviri moraju uzeti u obzir to. Mislim da se mogu stvoriti napredniji slučajevi u kojima razmišljate i o stvarima pored toga, ali u najmanju ruku, moramo početi sa lakoćom. Ovdje sam samo nezadovoljan trenutnim stanjem.
Mislim da ne možete reći da je skromno ispitivanje treniranje i ostati na tome. Mislim da ne možete samo reći, razbij to na dijelove, ključne tačke, razloge zašto i na kraju reći im kako da to urade. To je način na koji treba ići nakon rješavanja problema. Također mislim da postoji ogroman limit pozivanja na fraze borilačkih vještina. Oni koji se koriste u Lean nisu pogrešni, oni su dobronamjerni. Ali, često su na čudnoj tangenti i čak ne rade ono što se zapravo radi u borilačkim vještinama.
Matrica mogućnosti
Znate, kada priđete izbliza i pogledate u problem, mislim da problem kompanije u prostoru, jer želim da opet otvorim mogućnost da pričamo o tome, jer čak i sa kockom, imaš matricu. Nije samo šest strana. Imaš kombinacije, permutacije i prostore unutar kocke. Ako uzmemo samo moja četiri tipa, nivoe složenosti, tri nivoa složenosti i četiri nivoa vještine i volje, ti imaš više nego šest situacija o kojima možeš razmišljati, a zatim uračunajte hitnost, vodstvo i buku kao jednadžbu. Postaje komplikovano, ali mislim da možemo to uokviriti. Mislim da je poenta da mi moramo smisliti bolji okvir i bolji način ramišljanja o matrici. Tako da možemo doći do boljega rješenja prostora, samo pređite ovu jedinstvenu veličinu za sve, moj najdraži način na koji stvari radim je na osnovu koraka ili pitanja. Mislim da se tu igra trenutno i da igra ne ide dobro, barem po mom mišljenju, gledajući kako se situacija razvija.
Zato, u mojim sljedećim člancima proći ću kroz ono što smatram varijable i vanjski faktori koje moramo uzeti u obzir. Naravno, postoji više eksternih primjera koji nisu Toyota. Želim da pričam više o Toyotinim primjerima, spomenuti neke kompleksnije stvari koji ne koriste 5why, A3 izvještaj ili neke jednostavne korake koje su vas učili. Gledajte na probleme otvorenije, što će nas dovesti da razmotrimo druge strane gledišta problema.
Na kraju, moj krajnji rezultat je da neko tamo dolazi sa boljom teorijom ili okvirom onoga što radimo u Lean svijetu rješavanja problema. Dakle, mislim da nismo tu još i da sam frustriran, ali poznajem neke klijente koji dolaze meni sa pitanjima i frustrirani su, zbunjeni su sa trenutnim stanjem ove teme. Hajde da vidimo šta možemo da uradimo razmišljajući naglas zajedno i da na kraju smislimo bolji okvir.
Članak ” Art of Lean on Problem-Solving, Part 1: Coaching Problem-Solving” preuzet je sa portala ” lean.org”.