U ovom drugom dijelu, Art Smalley uzima pet sekundi NBA videa i secira na dijelove vezane za Lean, istražujući kako nas treniranje košarke može naučiti više o Lean-u nego što bi se moglo očekivati.
Pozdrav svima, Ovdje Art Smalley, predsjednik Art of Lean. Danas, u ime Lean Enterprise Institute, imamo novi kratki video za vas. Ovo neće biti baš kratko. Biće malo duži video, ali mi idemo u dubinu. Ukrstit ćemo se u svijet NBA košarke sa treniranjem i rješavanjem problema, proučavajući ga i vidjeti šta možemo naučiti, jer mislim da postoje stvari koje možemo naučiti od NBA trenera u načinu na koji treniraju. Ali sa druge strane, mislim da postoji tona stvari koju bi trebali naučiti od NBA i općenito sportskog svijeta u smislu treniranja. Dakle, ostanite sa nama, mislim da će vam se svidjeti.
Praksa čini savršenstvo
U predhodnom članku, pričao sam o treniranju i rješavanju problema koje sam podijelio sa vama. Napravit ću seriju videozapisa sa LEI-jem i na kraju ću ponovo objasniti svoj okvir i vjerovatno ga modificirati na osnovu onoga što sam naučio prolazeći kroz ovaj proces sa vama. Mislim da coaching uključuje prepoznavanje vrsta problema i situacija. Kompleksnost problema može biti nizak, srednji, visok, te razne kombinacije vještina i volje trenera i učesnika.
Naravno, osim toga uvijek postoji hitnost i vanjski faktori o kojima neću pričati sada, ali naravno da oni postoje. Sada, idemo na pet-sekundni NBA video klip koji nam pokazuje problem situaciju koja je trenirana i prakticirana i odigrana u meču. Dosta pozajmljujem od skauta i trenera D-lige Atlanta Hawks gospodina Dylan Moore. Možeš prostudirati ovo u više detalja, ja ću pokazati pet sekundi video klip, poslije toga pričat ćemo o rješavanju problema te podučavanju koja je dovela do toga.
Video: https://www.youtube.com/watch?v=Wf2mgN2jwJ4
To je bio rezultat dobrog rješavanja problema i treniranja odbrane na usporavanju napada. Ovo je pick and roll situacija. Ovo je visoka razina toga. Postoji i sporedna verzija toga. Ovdje je prikazana kombinacija između ta dva. Postoje razne kombinacije i permutacije između onoga ko to radi, point guard, shooting guard, napadača, centra, a neke ekipe igraju više na poziciji sa manje stila. Dakle, moraš biti pripremljen na sve to. Sada ću da izmislim specifičan problem. Ponavljam, mnogo toga sam posudio od medium.com i Atlanta Hawks trenera Dylan Murphy. Ovo je izmišljeno, ali je generalno tačno. U NBA utakmici u prosjeku ima stotinu posjeda. Prosječni koševi po igri su 112. To raste svake godine. Prosječna margina pobjede je oko 10 poena. Varira od sezone do sezone, ali je oko 10 poena. Kada razmišljate o tome, to znači da moraš zaustaviti još pet napada od protivnika. Ako razmišljaš defanzivno, moraš zaustaviti pet napada, pet koševa, pod pretpostavkom da jedan koš nosi dva poena. Da bi pobjedili, naravno moramo da dadnemo više koševa. Kombinacijom defanzive i napada dolazimo do pobjede.
Utakmica se dobija na tim malim marginama. Sada vam pokazujem generalnu situaciju koja se pojavljuje u treniranju. Oni vrše mnogo prikupljanja podataka, mnogo video analiza, mnogo izviđanja i grade velike baze podataka. Recimo da nas čekaju sljedeći rezultati. 40 poena se desi od PICK-AND-ROLL. Otprilike 30 poena od ofanzivnih setova. 20 poena dolazi od tranzicije o kojoj sam pričao. 20 poena dolazi od izgubljenih lopti ili, oprostite, od slobodnih bacanja i sličnih stvari. To je uvijek mješavina ovih poena, ali oni tačno znaju zavisno od protivnika do protivnika. Reći ćemo da sljedeća utakmica protiv ekipe koja je jako dobra u pick-and-roll te mi želimo da ih zaustavimo od prosječnog davanja poena iz posjeda lopte u pick and rollu, te želimo da reduciramo te poene.
Kreiranje ciljeva iz prošlih iskustava
Znate, prve tri ekipe po broju pogodaka u ligi imaju više od jednog poena po posjedu na pick-and-roll. Veoma su dobri u tome. Kao u problem-solving, mi možemo i treneri to rade. Postavljaju ciljeve tokom utakmice. I naravno generalne ciljeve. Mi svi razmišljamo kao navijači, te je samo bitno da pobijedimo utakmicu. Bez povreda. Da ne idemo u nadoknadu vremena. Hajde samo da pobijedimo utakmicu. Konkretniji cilj. Treneri to drugačije shvataju, oni kažu hajde da ovu utakmicu efektivnije branimo pick-and-roll, da konkretnije branimo pick-and-roll sa strane, između point guard i centra. Ako to ekipa radi. Pokazaću vam analizu njihovih šuteva preko pick and roll, mi ćemo pokušati da spustimo njihovu srednju vrijednost sa jednog koša, na 0.8, jer je nemoguće ih u potpunosti zaustaviti. Ali ako možete zaustaviti čak i toliko, to se zbraja i vi pobjeđujete utakmicu.
Dakle, to može biti neki cilj za narednu utakmicu. Da bi uradili to, naravno, moramo da analiziramo njihove utakmice, i to je ono što TV spikeri i timovi ne prikazuju. Ja bih volio da i to pokazuju, ali analiziranje jedni drugih nevjerovatno, te pick-and-roll analize mogu izgledati ovako. Mi vidimo kako njihov protivnik postiže koševe. Na tih 40 poena o kojima sam pričao, 20% tih koševa ide na visoki pick-and-roll, 80% ide na bočni pick-and-roll. Stvarni brojevi će naravno biti drugačiji. Ja radim ovdje 80-20 pravilo zbog primjera, unutrašnji ili vanjski pick-and-roll. Šuter i centar kombinuju 80% pick-and-rolla koji završava šutem šutera, 15% ide na point guard, i 5 % ide na forward. Svaki tim je drugačiji naravno. Moraš da poznaješ podatke, moraš da znaš sve detalje kako će protivnici igrati te pokušati ih odbraniti. To je ono što članak Dylana Murhpya objašnjava. Svako ko je ljubitelj košarke trebao bi da pročita taj članak.
Sada, kao i treneri kada imaju analize i načine rješavanja problema u košarci, i vi imate analizu. Onda morate da dođete do načina i protumjera kako zaustaviti napade. Pokazalo se da postoji pet načina kako zaustaviti pick-and-roll. Naravno, postoji mnogo više načina , ali moraš dobro razmisliti, da li ideš preko bloka? Da li ćeš učiti svoje igrače da idu ispod bloka? Hoćeš li duplirati tim i uhvatiti loptu ? Hoćeš li ići na switch (zamjenu) ili ćete raditi ono što se zove show, napraviti show, zamijeniti se, a zatim vratiti u stilu s kojim ste započeli, sve ovo ima prednosti i nedostatke.
Ti kao trener, sve to moraš znati i naravno koja od tih akcija je najbolja za predstojeću utakmicu. Dobro treniranje i skautiranje mora se pripremiti za sve ove scenarije, ne samo jedan ili postavljati otvorena pitanja. Kao što je, koji je problem? Koje su naše poteškoće? Dozvolite mi da pročitam sa svoje kartice te da vam postavim nekoliko pitanja na višim nivoima koja ne funkcioniraju za treniranje NBA lige, ili čak Toyote koja je dobra Lean kompanija.
Košarkaški trener asistira u Lean-u
Ja znam da se NBA mnogo razlikuje od Lean svijeta. Oni imaju velike ugovore, mnogo dolara i mnogo ljudi koji studiraju probleme, ali opet mislim da možemo mnogo naučiti iz ovog primjera. Prvo, 82 utakmice te mnogo, mnogo dana priprema koje traju cijele godine. Kao i većina naših poslova koji traju cijelu godinu. Postoje mnogo vrsta vođenja timova, mnogo različitih problema i mnogo vrsta situacija koje oni rade. Drugo, oni jako dobro koriste videa i analize da bi razumjeli druge timove. Mi koristimo analitiku i Lean okvir za definiciju problema. Uokvirite analizu u našim najboljim primjerima, mi ne radimo sjajno koristeći analizu niti video analitiku onoga što trebamo kodirati, mi imamo pripremljena pitanja, pojavimo se na sastanku i pokušavamo dati najbolje od sebe u određenoj igri.
Planiranje je jako bitno u NBA, ne samo generalno treniranje ili rješavanje problema. Treće, moramo specijalizirati ono za šta se pripremamo i naravno shvatiti kako to uraditi. Četvrto, trenirajte planiranje imajući u vidu specifične situacije, planiranje za svakog igrača, NBA ne trenira samo jednog igrača, ne trenira samo beka. Moraš da treniraš svih pet pozicija na terenu i zamjenu. U lean-u, volio bih da se i mi tako odnosimo. Ne da se pretvaramo da moramo naučiti samo jednu osobu. Znate, ono što želite da operativni menadžer radi je potpuno drugačije od onoga što Lean specialist treba uradi, ili menadžer kvaliteta šta treba da uradi, različito je čak i od inženjerskog menadžera. Naravno, oni generalno rade istu stvar, ali kao i u NBA, vi imate stvari specifične za različite uloge u kojima ja mislim, treba da budemo bolji za rješavanje problema.
Broj pet, postoje visoko razvijeni standardi, svijest o situaciji u košarci zbog mnogobrojnih videa i studiranja utakmica. Osmislili su pet načina kako braniti pick-and-roll. Volio bih da smo mi ovo uradili u Lean-u. Imali smo pet načina da uokvirimo problem, pet načina da razbijemo definiciju problema, pet načina da razmislimo o našem cilju, pet načina da razmislimo o korijenu našeg problema, pet načina da razmislite o kontra mjerama koje su standardizovane. Varijacije i dalje postoje i treba razmisliti o njima. Ali volio bih da i u našem treniranju dođemo do tog nivoa. Mislim da važna stvar u tom petosekundom videu je da niste vidjeli nikako treniranje u uspješnosti. Ne vidite vi trenera direktno na terenu. Treniranje se odvija prije prilagođavanja, tokom tajmauta i poluvremena, u malim naletima. Ono što možete učiniti tokom utakmice je prilično ograničeno, a nakon utakmice ide ponovo veliko treniranje. Volio bih da i u Lean svijetu razmišljamo više o tome prije sastanka, kako riješiti problem, ili prije aktivnosti postavljanja problema, jer postoji mnogo prostora za treniranje prije toga. Postoji određena prefinjenost tokom prezentacije ili izvođenja, a nakon toga ima puno treniranja kojim se gradi, gradi i tad se kreće u pravom smjeru.
Druga stvar o kojoj treba razmisliti je NBA sport, vojska ili Toyota – a to je da se treneri razvijaju interno. To ne znači da ne možete zaposliti nekoga izvana, ali ekstremni naglasak je stavljen na razvoj, a to znači da ljudi rastu i uče kako trenirati tokom svog posla i tokom svoje karijere. Postoje različiti treneri u NBA, glavni trener, pomoćni treneri, treneri za napad, za odbranu, analitički treneri, stručni skauti.
Postoje ljudi koji dodaju loptu, postoje ljudi koji samo šutiraju. Postoji mnogo prostora za stručnost u treniranju i Lean-u. Imamo ovu generičko-univerzalnu opciju za sve i mislim da bismo trebali biti konkretniji o vrsti treniranja koju pokušavamo da radimo te vrstama treniranja sa kojima bismo mogli da uradimo to i potpuno razumijemo. Mi nemamo veliki budžet kao NBA da uradimo to, ali želim da svi dobro razmislimo o ovome, brainstormingom da uvidimo šta bismo mogli bolje da uradimo krađom ideja NBA. Nadam se da ste uživali u videu. Učinit ćemo to i sljedeći put, osim što ću napustiti svijet sporta i krenuti u borilačke vještine, i možda neće biti onako kako zamišljate.
Članak : ”Art of Lean on Problem-Solving, Part 2: Lessons From NBA Coaches” autora Art Smalleya, preuzet je sa portala Lean Enterprise Institute.
