Izazovno je u ovome trenutku postaviti pitanje koje sam odabrala postaviti – jer unaprijed znam da će biti najmanje dva odgovora na njega – jedan potvrdan sa brojnim argumentima i primjerima na kojima se zasniva pozitivan odgovor, a drugi negativan – opet sa nizom argumenata protiv. Ali cilj mi je potaknuti na konstruktivnu diskusiju i ohrabriti različita razmišljanja. Moje pitanje iz naslova usmjereno je i prema našim studenticama i studentima. Voljela bih kada bi nam argumentovano prezentirali vlastita mišljenja i uputili svoje odgovore – u stvari neka ovaj članak na blogu bude i pitanje za njih. Posebno ih ohrabrujem, jer netačnih odgovora nema.
Dakle: „Da li su žene bolji krizni menadžeri?“ odnosno „Are women the better crisis managers? – pitanje je odnosno tema o kojoj se intenzivno raspravlja i veoma često piše proteklih 12 mjeseci (Forbes, Harvard Business Review). Bez obzira kakav pojavni oblik kriza ima i ko se sve sa njom suočava, kriza uvijek ima naglašenu višedimenzionalnost. A i mi kao pojedinci formiramo sopstveno mišljenje prateći djelovanje svih onih koji su poziciji da upravljaju preduzećima, organizacijama, institucijama i državama, posebno sada u „krizi koju svi živimo” tokom protekle godine.
Međutim, iako je pitanje iz naslova intenzivno postavljano tokom pandemije, njime se bavilo i ranije. „Žene najčešće imaju manje samopouzdanja od muškaraca. Pretjerano samopouzdanje u vrijeme krize može voditi ka zanemarivanju znakova upozorenja na krizu (Meital Stavinsky) – žene menadžeri međutim dobro primjećuju takve znakove i shodno njima donose odluke – i to tek nakon što čuju više mišljenja i dobiju sve podatke na kojima onda zasnivaju svoje odluke“.
Upravo posvećenost zaposlenika je bivala viša (Zenger Folkman, 2020) u radu sa ženom kao pretpostavljenom tokom ove krize. Razlika u posvećenosti zaposlenika zasnivala se na percepciji zaposlenika da žene kao njihovi rukovodioci u uslovima krize pridaju veći značaj međuljudskim vještinama: inspiraciji i motivaciji, intenzivnoj komunikaciji sa zaposlenima, međusobnoj saradnji i timskom radu. Dodatno, a za razliku od ostalih kriza, pandemija je sa sobom donijela još jednu dimenziju – „pomjeranje“ granice između ličnog i poslovnog. Krizni menadžeri su se sada suočili sa krizom kojoj su u fokusu bili lični život i zdravlje zaposlenika – žene rukovodioci su brinule o zdravlju svojih radnika na način na koji nisu brinule nikada ranije.
Da li su zaista žene uspješnije u upravljaju kriznim situacijama i visprenije kada je teško? Studije koje su objavljene proteklih godina (Psychology of Women Quarterly) ukazuju da kada je organizacija u krizi, veća je vjerovatnoća da će na čelnu poziciju u organizaciji biti imenovana žena nego muškarac. S druge strane, interesantni su nalazi i kada je u pitanju politička „arena“ – studije pokazuju da će kandidat imati veće šanse za politički izbor ukoliko se radi o „sigurnom“ mjestu; ali ukoliko mjesto slovi kao „teško“ osvojivo, veće su šanse da će ga zauzeti kandidatkinja.
U kriznim vremenima, i osoba na čelu države i osoba na čelu preduzeća i organizacije, treba građanima i svojim zaposlenicima uputiti poruke empatije, saosjećanja, zajedničkog suočavanja sa neizvjesnošću i sve to uz osjećaj nade – da će se zajedno nositi sa krizom i prevazići je. Transparentnost je veoma važna jer izaziva povjerenje i građana i zaposlenih – čak i kada se kaže i saopštava nešto negativno – neizvjesnost izaziva strah, a transparentnost ulijeva povjerenje (Angela Merkel, Erna Solberg, Jacinda Arden).
Šestić dr. Munira
I da na kraju da se „opravdam“ zbog postavljanja ovog i ovakvog pitanja… Uvijek i iznova se vraćam na članak Ester Duflo (Esther Duflo) koja me je sada već davne 2012. godine „gurnula“ da se uopšte usudim i postaviti rodno pitanje u akademskim istraživanjima sa svojim – „Women Empowerment and Economic Development“: „Osnaživanje žena i ekonomski razvoj usko su povezani. Iako će sam razvoj dovesti do osnaživanja žena i osnaživanje žena donijet će promjene u donošenju odluka, što će imati direktan utjecaj na razvoj“. To je najbolji argument za postavljanje ovog pitanja. Tako da Vas ohrabrujem da Vi date svoj odgovor, svoj argument. I kao što rekoh na početku, nema tačnih i netačnih odgovora samo argumentovana razmjena mišljenja na temu: Think crisis – think female?