Envera Garić, pokazujući slike hrpe proizvodnog otpada, je počela svoju priču na Targer LeanCon 2023:
“Ovo smeće je imalo vrijednost od 350 hiljada maraka, što će reći da je ovo smeće jako važno, ali je smeće. Tokom Lean Six Sigma Green Belt škole učili smo kako odabrati najbolje metode da riješimo ovaj problem koji imamo.
Na početku smo imali neke svoje ciljeve. Naš zadatak je bio da oslobodimo prostorni kapacitet. To je sve bilo nabacano i zauzimalo veliki prostor. Izračunali smo da je 36% magacinskog prostora pod tim brestovima, uslovno rečeno, smećem. Shvatili smo da je skoro nemoguće naći bilo kakav profil, bilo šta što bi mogli iskoristiti u toj gomili smeća, i shvatili smo da moramo iskoristiti barem dio toga, i smanjiti vrijednost ukupnog stanja na magacinu.
Otkrili smo način kako da sve te profile složimo i da ih možemo poslije pronaći. U suštini da oni ne budu smeće, nego da mi znamo gdje se šta nalazi, da možemo doći do toga i da to iskoristimo. Spasili smo novac kompaniji. Samim time što smo omogućili da to možemo koristiti i da nije više bilo nešto što je neupotrebljivo, to smeće je postalo stvarni novac. Na kraju smo napravili siguran prostor za te profile pošto smo znali kakve su specifikacije tih profila. Napravili smo prostor u kojem se oni na kraju stvarno neće oštetiti.
Međutim, mi nismo htjeli da se na tome sve završi, tako da smo za neku drugu vrstu materijala napravili novi prostorni kapacitet kako bi zaštitili tu novu vrstu materijala, odnosno lajsne, a čak smo išli i korak dalje da smo taj magacin ubacili u samu proizvodnju, da to u suštini bude na dohvat ruke radnicima u proizvdonji s jedne strane, a s druge strane da im ne smeta i da imaju svoj prostor za rad koji nije ograničen.
Na kraju cijele priče, kao poruku bih vam rekla, ukoliko biramo komplikovano i dobićemo komplikovano. Ukoliko biramo jednostavno, u suštini i dobićemo jednostavno, a ono što sam ja naučila u ovih godinu dana je da ukoliko biramo Lean, uvijek biramo jednostavno.“
