Tuzla je 7. i 8. marta bila industrijski centar BiH. Vodeće kompanije ALU, PVC i drvene stolarije i fasada okupile su se na, jednoglasnom ocjenom prisutnih, izuzetno uspješnom dvodnevnom događaju. Sektor građevinske stolarije je na dobrom putu da uz drvoprerađivački i metalski, postane najuspješniji industrijski sektor u BiH. Naravno prostora za napredak ima, kako u organizacijskom tako i u tehničko-tehnološkom smislu.
Posebno zadovoljstvo je bilo vidjeti spremnost vodećih ljudi ove industrije na saradnju, razmjenu znanja i iskustava, na kraju i na pomoć jednih drugima.
Putem video linka prisutnima se obratio Uroš Samardžija te govorio o temi: CBAM-ključna pitanja i smjernice, kontekst, ciljevi, rokovi, obaveze i odgovornosti.
Po riječima Samardžije CBAM je finansijski izvještaj nametnut od strane carine EU i predstavlja politički instrument za postizanje fer cijene emisije ugljika.
Početak primjene CBAM-a je bio uslovljen od strane WTO i tek nakon usklađivanja s odredbama ove organizacije počeo je da se primjenjuje. Za sada bez plaćanja karbonske takse.
CBAM se donosi radi podsticaja prelaska na energetske tehnologije koje ne emituju CO2. Konačni cilj je smanjenje emisije CO2 sve do potpune dekarbonizacije 2050 godine.
Da bi neka kompanija znala da li potpada pod odredbe obuhvaćene CBAM prvi uslov je da izvozi u zemlje EU, drugi uslov je da roba koju izvozi potpada pod odredbe CBAM. Naime trenutno su obuhvaćene industrije cementa, željeza i čelika, aluminija, vještačkih gnojiva, električne energije i vodonika. Kompanije iz ovih sektora će morati predati svoj prvi izvještaj do 31. jula 2024. Naravno, pod uslovom da svoje proizvode izvoze u EU. Sasvim je izvjesno da će se spisak roba koji podliježu plaćanju karbonske takse vremenom rasti.
Od 31. oktobra 2023. počeo je pripremni period koji traje do 31. decembra 2025. i u ovom periodu se ne plaća nikakva naknada.
U 2024. godini postoji još jedan važan datum, a to je 31. jul od kada je obavezna upotreba monitoring sistema, gdje su kompanije dužne da podnesu izvještaj na koji način su prikupljeni podaci o emisijama i za sada se ti izvještaji ne provjeravaju. Evropska unija je već uspostavila mehanizam kojim će se izvještaji o emisijama CO2 provjeravati i on uključuje inspekcije proizvodnih pogona na licu mjesta kao i reviziju treće strane.
Sve u svemu taksa na emisije CO2 je nešto što sigurno dolazi, i to vrlo brzo, i kompanije koje izvoze u EU moraju računati na veće cijene svojih proizvoda ili naći način za prelazak na energiju iz obnovljivih izvora. Treća opcija bi bila izvoz izvan Evropske unije.
Umjesto zaključka
Klimatske promjene su činjenica i potreban je globalni angažman s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ipak treba reći da koliko god uvođenje karbonske takse bilo opravdano, to podsjeća na mjeru za zaštitu proizvodnje EU što regionalne kompanije dovodi u neravnopravan položaj. Tim prije što države regiona, a na osnovu odredbi sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU, nemaju na raspolaganju nikakav mehanizam za zaštitu vlastite proizvodnje.
. . .
Čitajte i Živković: Društvo zanemaruje negativne posljedice neprestane visoke produktivnosti!
