Dječija radost najozbiljniji je posao. Znaju to svi koji su makar jednom svjedočili nastojanju i predanoj radosti jednogodišnjaka da se uspne na tobogan. Ili posmatrali nesputanu radost pokreta školaraca.
Akrobat Trampolines kompanija je koja se bavi industrijom koja, jednostavno, mora postojati, kompanija koja je od dječije radosti napravila ozbiljan posao. Od 2003. godine, kada su osnovani, do danas uspjeli su postati No 1 proizvođač trampolina i jedini proizvođaču smart trampolinskih parkova u svijetu.
Adelajda Šabić-Keserović, inženjerka po struci, menadžerica je kvaliteta u ovoj kompaniji, s kojom smo razgovarali o uspjehu kompanije, ali i ličnom putu, Lean konceptima i radosti kreiranja koja objašnjava uspjeh, o postignutim ciljevima i planovima koji se tek trebaju ostvariti.
PIT: Menadžerica ste kvaliteta u kompaniji Akrobat, No 1 proizvođaču trampolina i jedinom proizvođaču smart trampolinskih parkova u svijetu.
Šta objašnjava ovaj uspjeh? Šta Vama, lično ovo predstavlja: na koji način uspostavljate i vodite radne procese te u kontinuitetu održavate kvalitet brojne i uspješne kompanije?
Zadržati dječiju radoznalost i nije tako lahak posao.
Bavimo se izradom trampolina i trampolin parkova, namijenjenih našim mališanima ali i sportašima. Da bismo ispunili njihova očekivanja, i mi s njima skačemo, uz uvijek nove skokove u proizvodima, novim idejama održavamo tu dječiju radost.
Akrobat jeste kompanija koja se ističe inovacijama, prilagodljivošću i fleksibilnim rješenjima, ali to nam donosi i niz izazova i prepreka.
Bavimo se izradom trampolina i trampolin parkova, namijenjenih našim mališanima ali i sportašima. Da bismo ispunili njihova očekivanja, i mi s njima skačemo, uz uvijek nove skokove u proizvodima, novim idejama održavamo tu dječiju radost
Spremnost na reagovanje, rekla bih, jedan je od faktora postignuća i uspješnih rezultata.
Kada uočite operacijske poteškoće s kojima se kompanija suočava, a koji je moguće izbjeći, sugerisanje rješenja nekada svejedno nije dovoljno. Potrebno je i praktično sam pokrenuti svoje ideje i zamisli dok se ostali ne priključe.
Za održavanje kvaliteta zaslužan je cijeli tim, koji predano radi, tako da uspijemo posvetiti pažnju svakom detalju našeg konačnog proizvoda, a sve uz vodstvo direktora društva Emira.
PIT: S druge strane, razvoj kompanije nezamisliv je i neodvojiv od ljudi i njihovog razvojnog puta, od sazrijevanja lidera. Na koji način održavate i podržavate vlastiti razvoj? Kako otklanjate eventualni zamor i rutinu? Usto, koji stil vođenja Vam je najbliži?
Po struci sam inžinjer, studirajući, i nesvjesno, prihvati se i klasično inžinjersko razmišljanje: analitičko, detaljno, precizno.
U jednom trenu sam odlučila napustiti razmatranja plus i minus strane svake situacije, zanemariti veličinu zadatka i samo krenuti pa u vožnji doći do rješenja problema. Mogu reći, takav stil je daleko zabavniji.
Donekle nesvjesnost veličine zadatka i ostavljanje neuspjeha postrani, donijelo mi je vlastito razvijanje.
Kroz edukacije s ekspertima težim daljnjem razvoju.
Rutinu i zamor riješim udaljavanjem od mjesta ili poslova koji opterećuju. Znam da većina nema tu mogućnost, ali obaviti neki drugi zadatak koji predstavlja veće zadovoljstvo, pa se vratiti na ono zamorno, je moja metoda
Rutinu i zamor riješim udaljavanjem od mjesta ili poslova koji opterećuju. Znam da većina nema tu mogućnost, ali obaviti neki drugi zadatak koji predstavlja veće zadovoljstvo, pa se vratiti na ono zamorno, je moja metoda. Godišnji odmor uz putovanje smatram važnom značajkom regeneracije uma.
Stil vođenja kojeg najviše podržavam podrazumijeva da se obavi zadatak, ali i da se čovjek osjeća ugodno. Srednji put vidim kao najbolju opciju.
PIT: Koliko mi je poznato, Akrobat ima iskustvo s Lean konceptima i njihovom implementacijom u proizvodnim procesima. Šta je jednoj kompaniji najizazovnije u periodu promjena?
Uvesti Lean koncept samo po sebi se nameće u široj industriji. Ako primjetite, svi želimo smanjiti gubitke, minimizirati i izbjeći greške, učiniti procese jasnim, te tako pospješiti svoje poslovanje. Uvođenje promjena će uvijek izazvati otpor, ali bitno je ostati uporan, kao i otvorenog uma da prihvatiš ako je zaposlenik donio dobru ideju.
PIT: Moglo bi se reći da radite u najradosnijoj industriji, svakodnevno osmišljavajući i kreirajući proizvode koje djeci, sportistima, entuzijastima svjesnim važnosti pokreta, nudite trajnu radost. Povratno, koliko radosti Vama i zaposlenicima u radu donosi ova spoznaja?
Imali smo nekoliko posjeta vrtića i nižih razreda iz lokalnih škola. Kako da, kada vam dođe 30-40 djece koja jedva čekaju da vide trampoline, da i sami ne osjetite radost? A tek kad ih pustite da se zabavljaju, pa onako umorni s velikim dojmovima, krenu kući, to bude doživljaj i za nas, kao i za njih!
A kada vidimo video Dunkin Devils-a, ekstremnih sportaša koji izvode akrobacije uz pomoć naših trapolina na kranovima, iznad rijeke i slično, ostanemo bez daha!
Uvođenje promjena će uvijek izazvati otpor, ali bitno je ostati uporan, kao i otvorenog uma da prihvatiš ako je zaposlenik donio dobru ideju
PIT: S druge strane, vaši proizvodi moraju zadovoljiti i rigorozne sigurnosne standarde. Možete li navesti i objasniti neke?
Sigurnosni standardi trebaju osigurati zaštitu korisnika, pa nakon ponude kupcu, arhitektica razmatra i osigurava da dizajn i proizvod budu usklađeni radi zaštite korisnika.
Naprimjer, Ninja Court, konstrukcija koja se nalazi u skoro svakom našem parku, služi za takmičenje dvoje-troje korisnika, u istom vremenu prelaze prepreke i mjere brzinu. Tu su uključeni svi mišići i mora se osigurati da osoba ne pretrpi lomove i jače udare ako bi se poskliznula i pala pa zato svu metalnu konstrukciju zaštićujemo spužvama i opnama koje ublažuju pad.
Prvo smo počeli s jednospratnim, a kasnije s dvospratnim i trospratnim konstrukcijama gdje se morala osigurati stabilnost konstrukcije, ali i izlazi u slučaju nužde i povrede.
S druge strane, High Performance konstrukcija za ekstremnije skokove ima zasebne regulative, koje također poštujemo.
PIT: U svome poslu rukovodite se mišlju da do kreativnosti ne može doći u zatvorenom prostoru, a nije Vam strano ni učenje od drugih kompanija. Šta mislite: jesu li naši poslodavci još uvijek škrti u razmjeni znanja, najboljih praksi, važnih informacija? Ili je to vrijeme prošlo?
Kada sam odlučila iz Krajine putovati u Tuzlu, da bih usvajala nova znanja u sferi procesnog menadžmenta, bila je to jedna odlična odlika, uza sve poteškoće. Vidjeti druge proizvodnje u BiH, vidjeti proizvode za inostrano tržište toliko kvalitetno urađene i vidjeti ljude koji grade bh. privredu je sasvim novo od onog što možete doživjeti u zatvorenom prostoru.
Kako industrija i tehnologija napreduju, tako i poslodavci moraju biti spremi držati korak s vremenom. Kada govorimo o planiranim posjetama drugim kompanijama, moje je iskustvo da su poslodavci većinom bili pozitivni pri iskazanom interesu za bolje razumijevanje načina funkcionisanja.
U lokalnom okruženju, koliko mi je poznato, poslodavci nisu dovoljno svjesni kako treba ulagati u ljude koji iskazuju interes za napredak.
Za Akrobat mogu reći da ide korak ispred i razmišlja o usvajanju plana edukacija na godišnjem nivou.
Cilj nam je i znanje prenijeti dalje, tako da zajedno s kolegama održavam inhouse radionice ključnih zaposlenika proizvodnje.
U prethodnom periodu isporučili smo mnogo naših projekata u Evropu, najviše u Francusku, Njemačku, Italiju i Britaniju, putovali smo malo i na Istok u Dubai, Azerbejdžan, a sada očekujemo zadovoljne kupce i korisnike u Americi sa dva tekuća pojekta namijenjena baš njima.
. . .
Čitajte i Medena Commerce, fabrika u kojoj se i prema mašinama odnose s uvažavanjem
