U posljednje vrijeme svjedoci smo izvještaja o enormnom padu izvoza električne energije iz BiH. Razlozi za to su prije svega smanjenje proizvodnje električne energije koja trenutno jedva da može zadovoljiti potrebe domaćih potrošača.
Najjednostavniji način za pokrivanje gubitaka je povećanje cijena, što bez obzira na opravdanost nije dugoročno gledano rješenje, jer se na taj način sistemski problemi ne mogu rješiti. Radi se, dakle, o „simptomatskom liječenju“ dok stvarni uzroci i dalje ostaju
Iz EP BiH navode kao glavni razlog smanjen dotok vode u akumulacije. Obzirom da EP BiH preko 80% električne energije dobija iz termo-energetskih postrojenja glavni razlog je značajno manji iskop uglja u rudnicima FBiH. Tome treba dodati i činjenicu da je u TE Tuzla jedan blok zatvoren zbog isteka radnog vijeka. Dodajmo i to da BiH jedina u regionu nema berzu električne energije tako da prilikom izvoza mora tražiti posrednika, kojeg naravno treba platiti.
Zbog svega navedenog EP BiH je 2023. godinu završila sa negativnim bilansom.
Osim navedenih razloga koji su doveli do negativnog poslovanja EP BiH, treba napomenuti da se značajna sredstva izdvajaju i za plaćanje kineskom izvođaču zbog raskida ugovora o izgradnji bloka 7 TE Tuzla.
Najjednostavniji način za pokrivanje gubitaka je povećanje cijena, što bez obzira na opravdanost nije dugoročno gledano rješenje, jer se na taj način sistemski problemi ne mogu rješiti. Radi se, dakle, o „simptomatskom liječenju“ dok stvarni uzroci i dalje ostaju. Istina, cijena električne energije za domaćinstva je niska ali je zato cijena za industriju visoka, koju će ipak na kraju platiti potrošači kroz veće cijene proizvoda.
Koji su uzroci smanjene proizvodnje električne energije?
Proizvodnja uglja je prije nekoliko godina iznosila preko 5 miliona tona godišnje, dok je 2023. godine iznosila oko 3 miliona tona, dakle 40 procenata manje. Ova količina uglja jedva da je dovoljna za proizvodnju električne energije za podmirenje potreba domaćih potrošača, a da se ne govori o izvozu električne energije.
Bosna i Hercegovina, geološki, raspolaže značajnim rezervama uglja. Međutim, u zadnjih 30 godina postojeća nalazišta su eksploatisana do maksimuma, a da se nije vodilo računa o pripremi novih otkopnih polja na površinskim kopovima, niti su pripremljene nove otkopne prostorije u jamskim nalazištima. Naravno, takav pristup je sad došao na naplatu.
Sada su potrebna značajna sredstva za pripremu novih nalazišta, pogotovo zbog činjenice da je potrebno ukloniti 5 do 7 nivoa zemlje da bi se došlo do jednog nivoa uglja. Trenutno nema novih otkopnih polja, a postojeća su zbog pretjerane eksploatacije postala nesigurna. Otuda značajno manja količina iskopanog uglja.
Kada su rudnici u pitanju, postoji dodatni problem viška zaposlenih i već dugo se govori o potrebi restrukturiranja koje nije izvršeno, jer je postalo političko pitanje.
Šta možemo očekivati u budućnosti?
Postojeće termo-elektrane su na isteku svog radnog vijeka i za nekih, maksimalno 7 do 8 godina svi blokovi u Tuzli i Kaknju će biti ugašeni. Obzirom da nam međunarodna zajednica (energetski lobiji) ne dozvoljava izgradnju novih termoelektrana, ostaju nam dvije mogućnosti: uvoz po vrlo visokim cijenama koje uz to stalno variraju, ili da razmislimo o pokretanju fabrike svijeća.
Vjetro-turbine i solarne elektrane su, moglo bi se reći, tek u početnoj fazi izgradnje, s tim da i kada ih bude daleko više opet će radi balansa biti potrebni stabilni izvori električne energije.
Dakle, jedna ili čak i dvije termoelektrane su nam potrebne ako želimo zadržati energetsku nezavisnost, što bi ujedno omogućilo da iskoristimo bar donekle rezerve uglja koje posjedujemo.
Ako mogu Poljska, Rumunija, Bugarska, pa i Njemačka, zašto ne i Bosna i Hercegovina?!
I jednom za sva vremena upamtimo, ne možemo se osloniti samo na obnovljive izvore električne energije bez stabilnih izvora koji će ih balansirati.
Što se plina tiče BiH se trenutno snadbijeva samo iz Rusije, što zbog geopolitičke situacije može doći u pitanje, tako da je prijeko potrebno raditi na južnoj interkonekciji.