Bilo je to sada već davnih osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, nastavnik tehničke kulture nam je često govorio o tehničkim dostignućima tog vremena. Nema ničega što danas nije moguće napraviti, sve što možete zamisliti ostvarivo je, govorio je. Pogotovo je bio oduševljen medicinskim otkrićima u to vrijeme. Transplantacije organa su već rađene i vjerovao je da će vrlo brzo doći vrijeme kada će ljudi živjeti bar 200-300 godina. Vakcina protiv raka će najdalje za 10 godina biti pronađena, a za 15-tak godina bit će otkrivene tablete kojima će se kancer liječiti poput obične upale. Ironija je u tome da je umro samo nekoliko godina poslije, u trideset i nekoj.
U to vrijeme je još vladala euforija iz šezdesetih i sedamdesetih godina, pokrenuta svemirskom utrkom SSSR-a i SAD-a. Euforija je dostigla vrhunac slijetanjem Apola 11 na mjesec, i danas se često citira rečenica koju je izgovorio Nil Armstrong nakon prvog koraka površinom Mjeseca. Vjerovalo se da će putovanja u neki od hotela na Mjesecu postati svakodnevnica, otprilike kao put do Zenice iz Sarajeva. Nešto razmišljam, baš bi bilo cool uslikat selfie odozgo sa plavom kuglom u pozadini.
A u međuvremenu…
Svijet se digitalizuje, inženjerstvo je na vrhuncu, električni, uz to i samovozeći automobili su postali realnost, industrijski roboti uveliko rade ponavljajuće i rizične poslove.
Stvari su još dalje otišle kada su sredstva za destrukciju u pitanju, čovječanstvo je u toj oblasti oduvijek bilo inovativnije i maštovitije. Nažalost.
Ono o čemu ljudi sanjaju hiljadama godina je eliksir mladosti i tajna, ako ne vječnog, onda bar života od hiljadu godina. To se naravno neće desiti.
Terapeutski gledano medicina nije previše napredovala u odnosu na devedesete godine, a ni blizu nije tamo gdje se devedesetih vjerovalo da će 2024. godine biti. Zapravo, kad bolje razmislim, čini se da poslije otkrića antibiotika Alexsandera Fleminga, epohalnih otkrića i nije bilo. Sasvim je druga situacija kada je dijagnostika u pitanju gdje je interdisciplinarni pristup inženjerstva i medicine postigao fascinantne rezultate u vidu dijagnostičkih uređaja.
Ali zato su teoretičari zavjere, nadriliječnici i ostala bratija došli na svoje. To je pogotovo izraženo kad medicina uđe u fazu stagnacije.
Među teoretičarima zavjere je i moj poznanik „ravnozemljaš“ koji me skoro ubjeđivao da je zemlja ravna. Kaže, kako bih mu dokazao suprotno trebao bih krenuti sa Bistrika i hodati pravo tamo preko Breke, Poljina i dalje, samo pravo dok se ne pojavim na Trebeviću sa druge strane tamo od Jahorine. Onda se, veli, spusti žičarom na Bistrik i povjerovat ću ti da je okrugla. Ma evo sad ću časkom tu preko zapadne Hercegovine, Dalmacije, Jadranskog mora, Apeninskog poluostrva, Sredozemnog mora, Pirinejskog poluostva, Atlantskog okeana, Amerike, Tihog okeana, Azije, istočne Evrope i eto me da mu dokažem da je okrugla. Ma znaš šta prijatelju, ravna je!
Iako čovječanstvo nije tamo gdje je prije četrdeset godina mislilo da će 2024. godine biti, ipak je tehnologija napravila ogroman korak. O najnovijim dostignućima inženjerstva i o tome šta dolazi možete saznati 5. i 6. septembra 2024. godine na PIT Industry 4.0.
Do tada se odmorite i uživajte u noćima punog mjeseca. Ipak je on ljepši odozdo, uostalom lično ne znam i šta bih radio gore sve i da ima redovna linija sa Igmana do Mjeseca.
Bravo Seki!
Odličan tekst.