Svakodnevno svjedočimo da već za treptaj oka svijet nije onakav kakvim smo ga znali. Upravo u okruženju tako vidljivih i brzih promjena, poslovanje i nastojanje koje na umu ima promišljenost, dugoročnost i održivost sve je važnije. U spektru, za društvo i državu, važnih tema ističe se jedna – ona energetske tranzicije.
Kako da energetska tranzicija bude i društveno pravedna? Na koje sve načine ova oblast otvara razvojne šanse za Bosnu i Hercegovinu? Jesu li ove važne teme zanemarene u glavnim medijskim i političkim diskursima? Znamo li dovoljno i imamo li dovoljno snažnu infrastrukturu za nadolazeće promjene? O ovim smo pitanjima razgovarali s Ajlom Imamović, inženjerkom i projektnom menadžericom konsultantske kuće nLogic Advisory. „Ovaj proces zahtijeva saradnju između vlada, industrije, naučne zajednice i građana kako bismo postigli zajednički cilj – čistiju i održiviju planetu“, ističe, između ostalog, za portal PIT.ba.
. . .
Ajla Imamović magistrica je mašinstva, zaposlena kao projekt menadžerica u kompaniji nLogic Advisory. Aktivno učestvuje u radu na projektima u oblasti poboljšanja energijske efikasnosti i integracije obnovljiviih izvora energije u industrijskom, javnom i stambenom sektoru, ali i na drugim projektima koji za cilj imaju promovisanje održivih poslovnih modela, efikasnije korištenje resursa i smanjenje emisije stakleničkih gasova.
. . .
PIT: Kad govorimo o energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji energetskog sektora BiH, već unaprijed pretpostavljamo pravednost ovih procesa i promjena. No, šta konkretno znači pravedna energetska tranzicija? I je li ju, u našim okolnostima, realno očekivati? Možemo li ju omogućiti?
Pravedna i energetska tranzicija trebaju se posmatrati odvojeno, iako se tranzicija ponajviše odnosi na prelazak sa fosilnih goriva na održive izvore energije na način koji osigurava da svi dijelovi društva, uključujući najranjivije grupe, budu zaštićeni i da imaju koristi od tih promjena. U kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje energetski sektor većinski zavisi od termoelektrana na ugalj i drugih fosilnih goriva poput gasa i nafte, pravedna tranzicija može predstavljati izazov. Ovo pitanje postaje još složenije kada se uzmu u obzir socio-ekonomski faktori i regionalne razlike unutar zemlje. Prvi preduslov da tranzicija bude pravedna jeste da promjene u energetskom sektoru, koje ona izazove, ne dovedu do gubitka radnih mjesta ili smanjenja prihoda za radnike u tradicionalnim industrijama kao što su rudarstvo i termoenergetika. U ovom kontekstu, potrebno je uspostaviti politike koje će omogućiti obuku i prekvalifikaciju radnika, kao i stvaranje novih radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti, što je ključno za osiguravanje socijalne stabilnosti i sprječavanje povećanja nezaposlenosti u zajednicama koje su ovisne o tradicionalnim energijski intenzivnim industrijama. Usto, važno je osigurati da svi slojevi društva, uključujući i one s nižim primanjima, imaju pristup čistoj energiji. Pravedna tranzicija bi također trebala osigurati da manje razvijeni ili ruralni dijelovi zemlje ne budu zanemareni. Ulaganje u infrastrukturu i projekte u tim područjima može pomoći uravnotežnom razvoju i osigurati da svi dijelovi države imaju koristi od tranzicije. Iako se suočavamo s brojnim izazovima, uspješno postizanje pravedne tranzicije je ostvarivo ako se osigura sinergija između političkih odluka, stručnih smjernica i socijalne angažovanosti. Kako će ovaj proces oblikovati dugoročni razvoj, stanje i prilike u energetici, od ključne je važnosti da se od početka osigura usklađenost između politike, stručnjaka i lokalnih zajednica.
Iako se suočavamo s brojnim izazovima, uspješno postizanje pravedne tranzicije je ostvarivo ako se osigura sinergija između političkih odluka, stručnih smjernica i socijalne angažovanosti. Kako će ovaj proces oblikovati dugoročni razvoj, stanje i prilike u energetici, od ključne je važnosti da se od početka osigura usklađenost između politike, stručnjaka i lokalnih zajednica
PIT: S druge strane, koji su glavni izazovi u prelasku na obnovljive izvore energije u narednom periodu? Imamo li dovoljnu infrastrukturu koja može voditi ovako obimne i dugotrajne procese? Jesu li to ekonomski, izazovi administracije i birokratije?
Prelazak na obnovljive izvore energije donosi brojne izazove koji će oblikovati energetsku tranziciju u narednim godinama. Prvo, tehnička integracija obnovljivih izvora poput solarnih i vjetroelektrana može biti složena zbog njihove intermitentnosti, varijabilnosti, što zahtijeva razvoj naprednih tehnologija za skladištenje energije, upravljanje potražnjom, kao i fleksibilnost. Usto, ekonomija prelaska na obnovljive izvore uključuje značajna početna ulaganja u novu infrastrukturu, što može biti prepreka za mnoge projekte. Infrastrukturni izazovi su također značajni jer postojeće energetske mreže možda nisu spremne za integraciju decentraliziranih i varijabilnih izvora energije, što zahtijeva značajna ulaganja u modernizaciju. Administrativne i regulativne barijere dodatno usporavaju procese zbog složenih procedura i nedostatka jasnih regulativa, ali isto tako i implementacije onih postojećih. Razvoj ljudskih kapaciteta i obuka za rad s novim tehnologijama su ključni za uspjeh energetske tranzicije, dok socijalni i politički izazovi mogu nastati u regijama koje su ekonomski zavisne od tradicionalnih izvora energije. Sve ove prepreke zahtijevaju pažljivo planiranje i koordinaciju svih relevantnih aktera kako bi se osigurao uspješan prelazak na održive izvore energije.
PIT: Često se ističe kako je energetska tranzicija razvojna šansa za BiH koju ne smijemo propustiti. Možemo li ovo objasniti: kako razumjeti ovu razvojnu šansu? Kako da se njome okoristi društvo, lokalne zajednice?
Energetska tranzicija predstavlja šansu za diverzifikaciju ekonomije, stvaranje novih radnih mjesta, te smanjenje emisija stakleničkih plinova, ali i zagađujućih materija poput SO2, Nox, čvrstih čestica, itd. Razumijevanje i spoznaja energetske tranzicije kao razvojne šanse počinje s priznavanjem da prelazak na obnovljive izvore energije nije samo klimatsko i okolinsko pitanje, već i prilika za ekonomski rast i društveni napredak. Masovno uvođenje obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroelektrana, može otvoriti nova radna mjesta u sektoru instalacije, održavanja i proizvodnje opreme, čime se direktno smanjuje nezaposlenost i potiče lokalna ekonomija. Također, razvoj ovih tehnologija može privući strane investicije i stimulisati rast novih grana industrije, pružajući priliku za diverzifikaciju ekonomije koja se trenutno oslanja na fosilna goriva.
Lokalne zajednice mogu imati direktne koristi od energetske tranzicije kroz projekte poput lokalnih solarnih farmi, vjetroturbina, sistema daljinskog grijanja na toplotne pumpe, biomase, otpadne toplote, geotermalne energije, koji mogu generisati prihod od zakupa zemljišta i dijeljenja profita sa zajednicama, ali isto tako i sopstvenog ulaganja lokalnih zajednica. Ovi projekti ne samo da donose ekonomske koristi, već i mogu poboljšati energetsku sigurnost i smanjiti troškove energije na lokalnom nivou, te olakšati elektroprivrednim organizacijama u smislu smanjenja gubitaka u mreži, potrošnje energije, itd. Uvođenje energijski efikasnih tehnologija u javne zgrade poput škola i bolnica može smanjiti operativne troškove i omogućiti veća ulaganja u obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
U širem kontekstu, energetska tranzicija može pomoći u jačanju energetske neovisnosti države, smanjujući ovisnost o uvozu fosilnih goriva i stabilizirajući cijene energije. Također, poboljšanje kvalitete zraka smanjenjem emisija zagađujućih materija može pozitivno uticati na javno zdravlje, smanjujući troškove zdravstvenih usluga i povećavajući kvalitetu života. Osim toga, energetska tranzicija može stimulisati razvoj obrazovnih programa i istraživačkih inicijativa u sektoru zelenih tehnologija, pripremajući novu generaciju stručnjaka i inovatora.
Masovno uvođenje obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroelektrana, može otvoriti nova radna mjesta u sektoru instalacije, održavanja i proizvodnje opreme, čime se direktno smanjuje nezaposlenost i potiče lokalna ekonomija
PIT: nLogic Advisory mnogo sarađuje s različitim akterima društva i privrede, institucijama, industrijom. Iz iskustva, kako Vam se čini: postoji li otpor industrije ovim promjenama? Ako postoji, o kakvom otporu govorimo i na koji način ga otkloniti?
Značajan dio industrijskih preduzeća, posebno ona koja spadaju u energijski intenzivna, svjestan je prilika koje im energetska tranzicija može iznjedriti, ali i izazova na koje će naići u slučaju da na vrijeme ne krenu pripremati i mijenjati svoje postojeće prakse, procese i procedure, te ih prilagođavati zahtjevima održivog poslovanja. S tim u vezi, svjedoci smo da pojedine kompanije, pogotovo one izvozno orijentisane, već rade na izradi CBAM izvještaja, instaliraju obnovljive izvore energije za pokrivanje dijela vlastite potrošnje električne energije kako bi smanjili udio energije koji dolazi iz fosilnih goriva, edukuju svoje uposlene o aktuelnim temama iz oblasti energetike i održivog razvoja, usvajaju modele cirkularne ekonomije, implementiraju mjere energijske efikasnosti i slično. Za ove kompanije je očekivati da će energetska tranzicija za njih predstavljati svojevrstan „vjetar u leđa“, gdje će ostati isti ili više konkurentni na tržištima sa novim pravilima igre.
Konsultantska kuća nLogic Advisory pomaže malim i srednjim preduzećima, kao i ostalim industrijama u pripremi i razvoju projektnih ideja, izrađuje potrebnu projektno tehničku dokumentaciju, uvezuje ih sa donatorima i finansijerima, obezbjeđuje grantovska sredstva, te vodi kompletan proces implementacije inovativnih rješenja, a sve u cilju smanjenja troškova i konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu. Samo u ovoj godini konsultantska kuća nLogic Advisory pomogla je preko 50 preduzeća u dobijanju grantovskih sredstava i implementaciji projekata koji doprinose smanjenju troškova, potrošnje energije i emisija.
Generalno, industrija nema otpora ako vidi ekonomsku korist od bilo kojeg projekta. Kako bi još više podstakli privredu da investira u obnovljive izvore energije i energijsku efikasnost, potrebno je više raditi na promociji i približavanju tehnologija industriji. Ono što konkretno država može raditi jeste da olakša administrativne procedure, pa čak i kod određenih vidova poticanja i subvencioniranja.
PIT: S druge strane, govori li se dovoljno o ovim temema u javnosti? Ciljevi održivog razvoja, ESG koncept, energetska tranzicija… – jesu li ovo dovoljno jasno komunicirani termini?
Iako su termini poput ciljeva održivog razvoja, ESG koncepta i energetske tranzicije od ključne važnosti za oblikovanje održivijeg društva i ekonomije, često se još uvijek nalaze na margini glavnih medijskih i političkih diskursa. Ciljevi održivog razvoja, koje postavlja UN, imaju značajnu ulogu u usmjeravanju globalnih i lokalnih politika ka održivom razvoju, ali njihova vidljivost i razumijevanje, posebno među građanima u BiH, nisu uvijek adekvatni.
Slična situacija je i s ESG konceptom. Iako sve više kompanija u svijetu prepoznaje važnost ESG kriterija, u Bosni i Hercegovini, ova tema još uvijek nije dovoljno prisutna u svakodnevnim razgovorima i medijskim izvještajima. To može ograničiti razumijevanje i prihvatanje ovih koncepata među malim i srednjim preduzećima, kao i širim građanstvom.
Komuniciranje ovih termina i njihovo uključivanje u obrazovne programe, medijske sadržaje i političke debate može pomoći u podizanju svijesti i razumijevanju među građanima i poslovnim sektorom. Značajnije uključivanje i edukacija mogu poboljšati sposobnost svih aktera da se prilagode novim izazovima i prilikama koje ovi koncepti nude.
Ponosni smo na činjenicu da konsultantska kuća nLogic Advisory kroz svoje projektne aktivnosti i medijsku zastupljenost aktivno učestvuje u informisanju i edukovanju stručne i šire javnosti o važnosti ESG koncepta.
Iako su termini poput ciljeva održivog razvoja, ESG koncepta i energetske tranzicije od ključne važnosti za oblikovanje održivijeg društva i ekonomije, često se još uvijek nalaze na margini glavnih medijskih i političkih diskursa. Ciljevi održivog razvoja, koje postavlja UN, imaju značajnu ulogu u usmjeravanju globalnih i lokalnih politika ka održivom razvoju, ali njihova vidljivost i razumijevanje, posebno među građanima u BiH, nisu uvijek adekvatni
PIT: U tom smislu, jesu li građani – potrošači dovoljno osvješteni o svojim ulogama i odgovornostima? Jesu li motivirani za ove mjere, ‘platiti više za proizvode koji su održiviji i koji ostavljaju manji otisak’?
Mnogi građani nisu u potpunosti svjesni uticaja svojih potrošačkih odluka na okoliš, a taj se uticaj značajno multiplicira i dobija na značaju kada dolazi od strane šire populacije. Svijest o važnosti smanjenja karbonskog otiska raste, ali nije još uvijek univerzalno prisutna ili duboko ukorijenjena.
Motivacija građana da plate više za proizvode koji su održiviji i imaju manji karbonski otisak varira. Dok neki potrošači prepoznaju dugoročne koristi i spremni su investirati u održivije opcije, mnogi su i dalje fokusirani na kratkoročne troškove i cijene. Ovo je posebno izraženo u tržištima gdje je ekonomska situacija izazovna, a pritisak na budžete visok. Održivi proizvodi često dolaze s višim cijenama zbog većih troškova proizvodnje i certifikacije, što može predstavljati prepreku za širu prihvaćenost među potrošačima. Edukacija o prednostima obnovljivih izvora energije i njihovom uticaju na okoliš, ključna je za povećanje podrške i sudjelovanja građana, kao i sufinasiranje mjera poput termoizolacije kuća i stanova, ugradnje efikasnih prozora, instalacije solarnih panela i toplotnih pumpi.
PIT: Pretpostavljeni i najavljeni megatrendovi potrošnje i konzumerizma, pojačane urbanizacije, otpada i mikroplastike… Sve su ovo faktori koji su dijelom klimatskih promjena, u konačnici života. Čini se da uvijek djeluju dva oprečna toka: održivi i obnovljivi i onaj razarajući. S obzirom da ni na koji način nismo niti možemo biti izolirani, kako da mala društva i zajednice nađu rješenje?
Pretpostavljeni i najavljeni megatrendovi potrošnje i konzumerizma, pojačane urbanizacije, otpada i mikroplastike predstavljaju ključne faktore u kontekstu klimatskih promjena i njihovog uticaja na okoliš. Iako se ponekad može činiti da su ovi globalni problemi izvan dosega manjih zajednica, važno je shvatiti da sve počinje sa nama samima.
Prvi korak ka rješavanju ovih problema je podizanje svijesti i edukacija na lokalnom nivou. Informisanje građana o uticaju njihovih svakodnevnih odluka i ponašanja na okoliš može pomoći u promjeni navika i potaknuti veću usmjerenost na održivost. Uključivanje zajednica u lokalne inicijative, kao što su akcije reciklaže, smanjenje otpada i kampanje za čistoću okoliša, može stvoriti osjećaj zajedništva i odgovornosti. Podrška od strane vlasti i razvoj politika koje promovišu održivost ne smiju izostati. To može uključivati, između ostalog, poticaje za korištenje obnovljivih izvora energije, širenje svijesti o značaju smanjenja karbonskog otiska, razvijanje lokalnih strategija za upravljanje resursima i otpadom, kao i planiranje urbanog razvoja koji uzima u obzir i okolinske aspekte.
Koordinacija i saradnja među lokalnim zajednicama, javnim i nevladinim sektorom, te privatnim sektorom također su ključni. Razmjena najboljih praksi, zajednički projekti i partnerstva mogu omogućiti malim zajednicama da implementiraju inovativna rješenja i prošire svoj uticaj. Također, uključivanje mladih i obrazovnih institucija u ove inicijative može pomoći u razvoju novih ideja i pristupa.
Motivacija građana da plate više za proizvode koji su održiviji i imaju manji karbonski otisak varira. Dok neki potrošači prepoznaju dugoročne koristi i spremni su investirati u održivije opcije, mnogi su i dalje fokusirani na kratkoročne troškove i cijene. Ovo je posebno izraženo u tržištima gdje je ekonomska situacija izazovna, a pritisak na budžete visok
PIT: U kontekstu teme, kako komentirate nedavni ispad energetskog sustava u četiri države koji se dogodio zbog problema na dalekovodu u Albaniji? Ovo nam je, još jednom, pokazalo krhkost i ovisnost o resursima koje uzimamo zdravo za gotovo.
Kao ispade koji se dešavaju, a ključni razlozi su povećana potrošnja energije, odnosno potražnja za energijom, neupravljivost, ne tako dobra fleksibilnost mreže, neusvajanje određenih propisa, klimatske promjene, nedovoljan razvoj elektroenergetske infrastrukture i sl. Štete koje su nastale za samo nekoliko sati nestanka električne energije su višemilionske. Ukoliko nam nakon toga nije jasno koliko je važna električna energija za svakodnevni život i da ovom sektoru moramo pristupati sa još većom pažnjom i planom, onda nismo svjesni benefita električne energije za život svih nas. Također, regionalna ovisnost je jasna u pogledu razmjena roba i dobara i da jedni bez drugih teško da možemo.
Konsultantska kuća nLogic Advisory je upravo na ovu temu dala svoj stručni osvrt kroz dva webinara u proteklom periodu, gdje je predavač bio uvaženi prof. em. dr. Mirza Kušljugić koji je govorio o uzrocima i posljedicama energetskog sistema, u normalnim i havarijskim režimima rada.
Zovko: ESG jedna je od najvećih transformacija u posljednjih stotinu godina
PIT: Kakve su prognoze za budućnost energetske tranzicije u narednih 10-20 godina? Koje inovacije ili promjene možemo očekivati u bliskoj budućnosti?
Kako su dekarbonizacija, digitalizacija, decentralizacija, demonopolizacija i demokratizacija osnovne komponente energetske tranzicije, za očekivati je da u budućnosti najviše promjena, inovacija i unapređenja nastupi na polju tih pet komponenti, uz tehnologiju kao ključnu za integraciju novih varijabilnih izvora energije. U tom kontekstu, za očekivati je uvođenje pametnih mreža, analitike i IoT (Internet of Things ), koje će omogućiti preciznije praćenje, kontrolu i upravljanje potrošnjom energije, čime se povećava efikasnost i smanjuju troškovi. Također, nešto što je prijeko potrebno je i decentralizacija energetskih sistema, što će omogućiti veću autonomiju u proizvodnji energije i smanjenje gubitaka u prijenosu energije, te uključivanje građanske energije.
Upravo su ove teme ključne za diskusiju i razmjenu stručnih mišljenja, što vidimo i iz sadržaja, vjerovatno najznačajnijeg događaja u oblasti klime i energije, SECW 2024. Činjenica da je ovogodišnji SECW pod visokim pokroviteljstvom Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine gosp. dr. Denis Bećirović, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, potpredsjednika Federacije BiH gosp. Igora Stojanovića, Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, Ministarstva okoliša FBiH, Grada Mostara, te uz podršku brojnih međunarodnih i domaćih institucija, organizacija i kompanija ukazuje na to koliko su teme energije i klime postale važne i donosiocima odluka u BiH i regiji.
Kada govorimo o budućnosti energetske tranzicije u narednih 10 do 20 godina, važno je uzeti u obzir tehnološke, ekonomske i društvene promjene koje će oblikovati način na koji proizvodimo, distribuiramo i koristimo energiju. Na osnovu trenutnih trendova i očekivanja u industriji, možemo očekivati nekoliko ključnih inovacija i promjena koje će oblikovati energetsku tranziciju u bliskoj budućnosti, a to su na prvom mjestu tehnologije skladištenja energije zbog varijabilnosti sunčeve i vjetroenergije, čime će se omogućiti efikasnije skladištenje viška energije proizvedene tokom perioda visoke proizvodnje. Još jedna inovacija ili promjena jeste i proširenje uloge vodika kao goriva koje ima značajan potencijal da ubrza dekarbonizaciju industrije i transporta. Kada je riječ o transportu, tu možemo očekivati pojačan razvoj elektromobilnosti i elektrifikaciju transporta generalno. Cirkularna ekonomija je već i sada prepoznata kao model održivog razvoja i kao značajna šansa za razvoj naše privrede, ali sigurno je da će se u budućnosti sve više primjenjivati održivo upravljanje resursima, reciklaža, te kružni model poslovanja.
. . .
Preporučujemo i Targer SCMCon 2024: Lanci snabdijevanja su arterije industrije
