Koliko je truda potrebno da jedno biće izraste u samostalnu i samosvjesnu osobu? Koliko je to odricanja roditelja, učitelja, profesora, društva i zajednice? A onda, sve to jednostavno bacimo u vodu. Zašto? Zašto bi neko sve to bacio u vodu?
Cilj serijala članaka “Ko nam djeci reže krila” je bio prikazati realnost, pružajući razumijevanje za mladalačka ponašanja, kao i za osjećaje onih koji iza sebe bilježe iskustvo. Da li su objavljeni članci pravi reprezent stvarnosti, unutrašnja autorska osjećanja ili kombinacija svega navedenog, najbolje će zaključiti publika.
Kao zaključak ovog serijala bitno nam je istaknuti da je razumijevanje idealna spojnica za nastanak nas od „njih“ i „njih“. Istina je jednaka svakom drugom predmetu – ima svoje strane. Ona strana istine kojoj si bliži čini ti se kao tačnija i ispravnija. Međutim, to je samo iluzija. Svaka strana istine jednako je važna i potrebna. Lijepo je prošetati krug oko kompletne istine, i vidjeti je sa svih strana, jer nas takva šetnja liječi od površnosti i daje nam osjećaj kompletnosti.
O onima koji misle da znaju sve i onima koji žele da im režu krila!
Iskoristiti “sveznalice” u onoj mjeri u kojoj je to potrebno predstavlja izuzetnu vještinu. Nije lahko “sveznalici” objasniti da postoji nešto što ne zna, ali još je teže suočiti je sa istinom koja može uništiti njenu motivaciju za radom. Okolnosti u kojem su “sveznalice” odrastale, dovele su do toga da su izuzetno krhke i srdite, ali pametne i korisne.
Hej ti, čovječe koji imaš mnogo iskustva, pazi na tu krhku sveznalicu. Život će je naučiti svim lekcijama vrlo brzo. Nemoj biti onaj koji će joj rezati krila. Nauči je da povine svoja krila pred greškom, i da ih ponovo raširi na putu uspjeha. Na tvojoj strani je mudrost i iskustvo. Nemoj da te sujeta baci u ponor propasti i ostavi usamljenog jer si otjerao sve “sveznalice” oko sebe.
Hej ti sveznalico, divno je što si tako pametna. Ponosimo se tobom i želimo te u zajednici. Ali zapamti, nije sve u znanju. Nešto je i u okolnostima. Nemoj da te razočara greška – ona je sastavni dio napredovanja. Nemoj da te ljute oni koji nisu imali priliku za učenjem kao što si imao baš ti. Ti ljudi su morali raditi i graditi, da bi ti imao priliku učiti i biti baš toliko pametan. Nemoj biti srdit, budi im zahvalan. Pokaži im u šta si se pretvorio, i ne dozvoli da tvoja krila bespotrebno mašu u praznini, ali nemoj dozvoliti niti da ih režu. Leti snažno, šireći stečena znanja.
O onima koji misle da to kod nas ne može i onima koji znaju da to može!
Strah od promjene je sasvim normalna ljudska emocija. Međutim, ovu emociju je potrebno kontrolisati na način da ne uništava dobrobit unapređenja zajedničkih procesa. Naravno, ovakvo što nije nimalo lagan zadatak i zahtijeva veliki rad na sebi. Ali, ono što možemo uzeti kao primarni zadatak jeste kontrolisanje osuđivanja prije nego li nečemu damo priliku. Osuđivanje bez da nekom pružiš priliku da ti dokaže kako to može funkcionisati uveliko može naštetiti svima.
Hej ti, čovječe kojem iskustvo puža svakojake uspomene, budi hrabar i nemoj suditi prije procesa. Nemoj biti onaj koji će rezati krila. Nauči te mlade vizionare da je promjena rizik, a da riziku treba prethoditi temeljita analiza. Prepusti im odgovornost za njihov rizik i dozvoli im da steknu bolno iskustvo pogrešne procjene ukoliko je takvo što neophodno za njihov razvoj. Budi mudar i kontroliši ih na način da ne naprave ogroman gubitak. Usmjeri njihovu kreativnost i dozvoli im da rašire svoja krila.
Hej ti, mladi vizionaru, sve može kad se hoće i ništa nije moglo dok nije počelo. Ne dozvoli da ti tvoje vizije zamute bistrinu uma i da upadaš u rizike sa jasno predvidljivim lošim ishodom. Budi hrabar u svojim odlukama i istrajan u dokazivanju da kod nas to može. Može i mora. Može jer mora da nam bude bolje. Raširi svoja krila i ponesi zrno promjene koje će učiniti da svima bude bolje i lakše.
O onima koji rade od kuće i onima koji misle da to nije svrsishodno!
Sistematičnost i organizovanost predstavlja jedan od ključnih faktora za uspješan rad kompanije. Međutim, kreativnost, fokusiranost i inovativnost ne biraju momenat i ne poznaju radno vrijeme. Udalji se od vojničkih disciplinskih formata i daj priliku da se oslobodi genijalnost inovacije i slobodoumlja.
Hej ti, čovječe koji si s godinama upoznao svakojake karaktere znam da ti je teško pružati slobodu, jer ti sloboda unosi nemir i osjećaj da si bez kontrole. Otrgni se osjećaju prevare i obmane i dozvoli poštenom umu da misli bez ograničenja. Nemoj biti onaj koji će rezati krila. Ograničenja ga guše i smanjuju njegovu produktivnost. Dozvoli mu da misli uvijek, jer kad misli uvijek, onda uvijek i postoji.
Hej ti, mladi čovječe nemirnog i slobodnog duha, ne dozvoli da te tvoje uvjerenje o slobodi dovede do toga da iznevjeriš pruženo povjerenje. Zapamti da je na tebi kolektivna odgovornost, i da jednom iznevjereno povjerenje stvara dugoročnu nevjericu kod onoga ko ti ga je pružio. Budi odgovoran i dostojan zadataka koji ti se povjere. Dokaži da se odgovornost ne postiže određivanjem vremenskih okvira nego pužanjem povjerenja. Raširi svoja krila i ponesi teret odgovornosti prema preuzetoj obavezi.
O onima koji prave greške i onima koji grešku smatraju porazom a ne prilikom!
Prihvatanje odgovornosti za grešku nikada i nikome nije jednostavno. S obzirom da prezaštićenost mladih kroz njihov razvojni put, problematika prihvatanja odgovornosti za grešku se posebno prezentuje kroz njihove postupke i djelovanja. Vrlo često ih spznaja greške vodi u misao o porazu, a ne u misao o mogućnosti za otvaranje novih prilika.
Hej ti, čovječe koji si s godinama skupio kofer iskustva, budi blag prema njima. Pažljivost prilikom prezentacije greške neće ti oduzet više vremena nego li potraga za novim radnikom ili iznalaženje modela podizanja motivacije ovom kome je samopouznanje uništeno, a iluzija o „bezgrešnosti“ nestala. Razumjem da te frustrira činjenica „da im moraš biti dadilja“, ali shvati da je to zahtjev ovog vremena i da ćeš prihvatanjem takve realnosti uštediti vrijeme koje bi bespotrebno izgubio na otpor. Neka tvoja mudrost bude lijek za njihov nedostatak.
Hej ti, mladi čovječe ispunjen strahom od toga „da nije do tebe“ nauči se da greška nije propast nego prilika za razvojni put. Ne dozvoli da tvoj strah uništi tvoj prethodni trud. Nisi loš ako si pogriješio. Razlog za propast može biti jedino tvoje odbijanje prihvatanja greške. Nemoj tražiti da ti drugi budu „dadilja“, nego u sebi probudi notu odgovornosti, i svaki put kad odlučiš da optužiš druge za svoj (ne)uspjeh prvo pogledaj u ogledalo.
O onima koji žele više i onima koji smatraju da im to ne pripada!
Nije važno biti, važno je postajati. Kad jednom budeš – više ne postaješ. A kad ne postaješ onda ne vrijediš – onda umireš praktično i formalno.
Hej ti, mudri čovječe sa mnogo iskustva, nemojte dozvoliti da lični osjećaji dovedu do toga da ljudi u vašem okruženju nemaju priliku da postaju, nego imaju priliku samo da budu. Jer ako misliš da ljudi nemaju pravo postajati, jer si ti neko, šta su onda oni drugi. Ako su oni niko, onda budi svjestan da si odabrao put da budeš sam.
Hej ti, momče i djevojče, nemoj da te tvoja želja da postaneš „neko“ zanese, i da na tom putu zaboraviš da je postajati mnogo važnije nego biti. Dok god postojiš – rasteš. Neko si, sve dok nisi niko. Ne dozvoli da ti režu krila razvoja i napretka.
Jednom kada se budu razumjeli, „vi“ i „oni“ ćete postati „mi“. Nemojte rezati djeci krila – nije zdravo i jednako boli i onoga ko ih reže i onoga kome se režu!
Znaj, da tamo negdje postoje neki genijalci koji će naše društvo učiniti boljim. Čovječe sa iskustvom, biraj da ti budeš taj koji će osloboditi kompletan potencijal tih genijalaca. Mladi čovječe, biraj da otkriješ u sebi genijalca koji će ovaj svijet činiti boljem mjestom. Biraj! Zato da nam bude bolje! Ne dozvoli da te nedostatak spoznaje o tome „kako“ odvarti od realizacije tvoga „zašto“. „Kako“ se uči, a „zašto“ se osjeća.
. . .
Preporučujemo i Tragom pitanja ‘Ko nam djeci reže krila?’
