Bosnian
English
German
Italian
Macedonian
Russian
Slovenian
Turkish
U literaturi se, recimo, 2022. godine moglo o vodiku pročitati sljedeće: „Vodik je najrasprostranjeniji hemijski element na planetu. Prisutan je u 75% tvari. Međutim, nikada ga ne nalazimo samog, već je obično povezan s drugim elementima. Najčešća povezanost je s ugljikom, čineći plin metan ili druge spojeve, te s kisikom, čime nastaje najzastupljenija tekućina na planetu, voda.
Vodik nije primarni izvor energije već prijenosnik energije, odnosno za njegovu proizvodnju potreban je hemijski proces. Ne može se uzeti izravno iz prirode u čistom stanju. Mora se proizvesti, a ovisno o metodi koja se koristi za to, možemo govoriti o čistom i održivom gorivu ili ne.“
Za samo dvije godine stvari su se iz temelja promijenile. Gotovo po cijelom svijetu otkrivaju se ogromna nalazišta vodika pohranjenog u utrobi zemlje. Trenutne procjene su da rezerve vodika iznose nekoliko triliona tona, što znači da bi ekstrakcija malog dijela prirodnog vodika, mogla zadovoljiti sve naše potrebe za vodikom stotinama godina.
To je ključna činjenica koja vodik čini možda glavnim izvorom energije u borbi protiv klimatskih promjena. Do sada se čisti vodik najčešće dobijao iz metana CH4 što je zahtjevalo značajnu količinu energije, zbog čega je bio ekološki problematičan, osim ako se za proces ekstrakcije koristila energija iz obnovljivih izvora. Osim toga cijena takvog postupka je vodik činila gotovo neisplativim.
Vodik se smatra vrlo atraktivnim energentom za budućnost, jer se njegovim izgaranjem ne ispuštaju zagađujuće emisije. Kada se spoji s kisikom iz zraka, oslobađa hemijsku energiju, stvarajući samo vodenu paru kao rezultat izgaranja. Iz tog razloga, vodik može biti ključan za smanjenje emisije CO2.
Očekuje se da će vodik i goriva na bazi vodika igrati ključnu ulogu u dekarbonizaciji sektora s poteškoćama u smanjenju emisija CO2, kao što su proizvodnja električne energije i teške industrije poput proizvodnje cementa i čelika, te dugolinijski transport.
Tehnički izazovi pri korištenju vodika
Jedna od karakteristika vodika je njegova kemijska reaktivnost, a izazov predstavlja i visoka razina propusnosti. „Propusnost“ znači da vodik može „proći“ kroz druge materijale kao što je nehrđajući čelik. Naučni izraz za ovaj proces je “difuzija”.
Materijali koji dolaze u dodir s vodikom moraju ispunjavati posebno stroge zahtjeve. Ova činjenica je ono što proizvođačima transmitera tlaka zadaje jedan od naših najvećih zajedničkih izazova.
Vodik se mora skladištiti u spremnicima pod visokim tlakom kada se koristi; tlak u tim spremnicima održava se na 350 bara ili između 700 i 900 bara. To ovisi o tome koristi li se vodik u teretnim vozilima/autobusima (350 bara) ili u manjim vozilima (700 / 900 bara). Vodik se komprimira do tlaka izračunatog na 950 bara na stanici za punjenje goriva kako bi se ta vozila napunila. Čak i mala odstupanja u mjerenju mogu uzrokovati znatne gubitke.
Bilo kako bilo vodik će u budućnosti predstavljati značajan izvor energije u nastojanju postizanja ugljične neutralnosti.
