ESG je skraćenica za Environmental, Social, and Governance, odnosno Okolišni, Društveni i Upravljački faktori i predstavlja okvir koji kompanije koriste kako bi procijenile i poboljšale svoj utjecaj na društvo i okoliš, te unaprijedile korporativno upravljanje. Evropska unija je uvela ESG regulative kako bi potaknula održivo poslovanje, privukla odgovorne investicije i postigla klimatske ciljeve iz Evropskog zelenog plana. EU je počela aktivno uvoditi ESG regulative od 2018. godine, ali se pravi zamah desio od 2020. godine, u okviru šire agende Evropskog zelenog plana (European Green Deal).
Ova planeta nije naša svojina – mi smo je samo posudili od naših potomaka. Ako je već tako, najmanje što možemo učiniti jeste ostaviti je boljom nego što smo je zatekli
No, važno je razumjeti – ESG nije nastao sa Evropskom unijom, niti je posljedica jedne direktive ili političkog trenutka.
Kompanije koje su odgovorno vodile svoje poslovanje, brinule za dobrobit zaposlenih, doprinosile zajednici i imale jasan etički kompas, oduvijek su postojale. To su upravo one kompanije koje su se oduvijek izučavale kao primjeri dobre prakse na fakultetima širom svijeta. Od mojih studentskih dana do danas, takvih primjera je sve više. ESG nije trend, on je evolucija odgovornog poslovanja.
PIT Hercegovina 2025, događaj osmišljen za rast i razvoj industrije
Zato i vjerujem da ESG ne može „nestati“, čak ni u svjetlu geopolitičkih promjena ili dolaska nove američke administracije. Možemo očekivati promjene u terminologiji, načinu regulacije, brzini implementacije ali suština ESG-a – odgovornost prema ljudima, planeti i principima upravljanja – je postojala prije EU direktiva i ostat će bez obzira na regulative i političke interese.
Generacija Z, koja danas ulazi na tržište rada i u isto vrijeme postaje važna potrošačka snaga, traži više od plate ili proizvoda za koji će se vezati. Važna im je radna kultura, balans između posla i privatnog života, te očekuju da kompanije stanu iza nečega što je veće od profita. U takvom svijetu, niti jedna ozbiljna kompanija koja razmišlja dugoročno sebi ne može priuštiti da ignoriše ESG principe
Na kraju, za mene je ESG i pitanje moralne odgovornosti. Jedna prijateljica i PR stručnjak mi je nedavno rekla da “veliki brendovi (kompanije) imaju I veliku odgovornost”. Apsolutno se slažem. Što veći brend, veća kompanija, time veća i odgovornosti (“With great power comes great reposnsibility”).
Ova planeta nije naša svojina – mi smo je samo posudili od naših potomaka. Ako je već tako, najmanje što možemo učiniti jeste ostaviti je boljom nego što smo je zatekli.
Koji je put naprijed?
ESG kao investicija, a ne trošak
Svjestan okolnosti u kojima živimo i poslujemo, jasan mi je skepticizam koji u dobrom dijelu poslovne zajednice u Bosni I Hercegovini vlada po pitanju ESG-a. Ono što mislim da je potrebno je promjena perspektive. Umjesto da ESG doživljavamo kao birokratsku obavezu, nešto što nam je nametnuto, trebamo ga gledati kao ulaganje I investiciju koja donosi višestruke koristi:
· Efikasnost i uštede – održivo poslovanje često znači i pametnije upravljanje resursima, manje otpada, niže troškove a ponekad i premium cijene koje su kupci spremni platiti za proizvode I usluge nastale u ESG principima poslovanja.
Oduvijek sam smatrao da ESG put za sve kompanije treba početi sa win-win situacijama u kojima imamo priliku učiniti dobru stvar za okoliš praveći uštede u isto vrijeme. Donosi profit , čini dobrobit za okoliš I stvara dobar osjećaj u isto vrijeme. Nije li to dobro?
· Privlačenje talenata – ljudi žele raditi za kompanije koje dijele njihove vrijednosti. To nije moje mišljenje – to je potvrđena činjenica. U okolnostima u kojima na tržištu rada hronično nedostaje radne snage bez ikakvih izgleda da će se trend promijeniti , sposobnost da privučemo ljude koji će raditi za nas sve više postaje ključni faktor uspjeha
· Otpornost i dugoročna profitabilnost – ESG rizici (klimatski, reputacijski, upravljački) sve češće postaju poslovni rizici. Kompanije koje ih uzimaju u obzir I bave se njima su stabilnije I dugoročno održivije.
Sektor transporta u kojem posluje kompanija na čijem sam ja čelu je globalno odgovoran za 23% ukupnih emisija CO₂ povezanih s energijom od čega oko 74% dolazi iz cestovnog saobraćaja. To je jedan od rijetkih sektora unutar EU čije emisije su rasle od 1990te. Za mene lične to predstavlja izazov I priliku da promišljajući , analizirajući I na koncu djelujući donosimo pozitivne promjene i pozicioniramo se kao ESG odgovorna kompanija. Čvrsto sam uvjeren da nam to može donijeti mnogostruke benefite kao kompaniji i osjećaj ličnog zadovoljstva znajući da smo učinili nešto dobro .
I moje promišljanje za kraj: možda će se retorika oko ESG-a mijenjati, možda će se suočavati sa otporima ili skepticizmom – ali njegova suština ostaje. ESG nije prolazna moda. To je način razmišljanja, način poslovanja i, prije svega, način kako pokazujemo da smo dostojni povjerenja – jedni drugih i generacija koje dolaze.
Jer na kraju krajeva – nije li to ono što istinski znači biti uspješna kompanija u 21. stoljeću?
. . .
Preporučujemo i Zovko: ESG jedna je od najvećih transformacija u posljednjih stotinu godina.
