Kako će izgledati resetovana proizvodnja? Senzori, roboti i socijalno distanciranje će okarakterizirati fabričke operacije, kaže nova studija.
Eksperti za lanac snabdijevanja i proizvodnju na Krannert School of Management Purdue Univerziteta pišu da će se operacije proizvodnje morati adaptirati novim ličnim zadacima, novim praksama čiščenja i održavanja i novim senzorima i automatizaciji sistema jednom kada se ponovo započne sve, kaže autor „Managing Manufacturing Through Covid-19, a TP3 Framework“, istraživački rad na kojem je radilo osoblje škole Dauch Center for the Management of Manufacturing Enterprises (DCMME).
Dok će tipične proizvodne operacije „izgledati nevjerojatno drugačije u post-pandemijskoj eri, mi smo bikovski kada je u pitanju budućnost proizvodnje“, kaže Ananth Iyer, viši saradnik dekana u Krannertu i direktor DCMME. „Želimo da proizvođači svuda izađu sa zaletom jer je to jedini način da se lanac snabdijevanja ponovo povećava. I mi zapravo smatramo da koliko god loša pandemija postane ipak postoji svijetla budućnost.“
Iyer i njegovi koautori su anketirali više menadžere u 50 fabrika u Indijani i rezultati su pokazali da rigoroznije kontrole infekcije, socijalnog distanciranja i ekspanzija tehnologije nude „okvir za oporavak od pandemije“.
Kontrola infekcije i socijalno distanciranje – mnogi proizvođači poduzimaju „mapiranje lanca vrijednosti“ kako bi optimizrali rad i procese i tok materijala kad se ponovo pokrene poslovanje. Uključivanjem COVID-19 praksi poput socijalnog distanciranja u proces planiranja, proizvođači očekuju da ublaže šanse da se radnici zaraze.
„Bez dobre mape procesa, gdje se nalaze radne stanice i šta ljudi rade, zaista nemate dobar način da sistematski razumijete koji su zdravstveni rizici za ovu infekciju,“ smatra koautor Roy Vasher. „Morate znati koliko ljudi se nalazi unutar kruga od 2 metra, koliko ljudi dira određene površine i koliko ljudi koristi iste alate.
Bez razumijevanja ovih rizika ne znate koje ublažavanje da koristite,“ Vasher je dodao.
Kako bi razumijeli ove zdravstvene rizike, proizvođači traže od uposlenih da nose rukavice; da čiste i dezinfinfikuju alate; i da udalje radna mjesta 2 metra od ostalih tako što će ucrtati kvadrate ili krugove na pod fabrike. Također, smanjuju broj radnika tokom smjene, a povećavaju broj smjena tokom dana, te mijenanju početak smijena, sve kako bi eliminisali šanse radnika da se susreću jedni sa drugima.
Tehnologija – Postavljanje ovih mjera za kontrolu infekcije i socijalnog distanciranja povećavati će troškove rada jer će postrojenja morati pomnije pratiti radnike, obavljati će se manje smjene i povećavati će se protokole za čišćenje. Ovaj zahtijev će sniziti prag za biznise da usvoje nove tehnologije, da pojednostave procese i povećaju proizvodnju.
„Ako je ovo slučaj, onda je pravo vrijeme da se razmišlja o novim tehnologijama jer šta nije bilo prije opravdano, sada postaje,“ kaže Iyer. „Snabdijevači tehnologijom će dalje smanjiti troškove sa povećavajućim adaptacijaam i onda će i manje kompanije moći razmišljati o promjenama.“
Na primjer, Ford testira zglobne narukvice koje detektuju i obavještavaju radnike kada se u njihovom krugu od 2 metra nalazi kolega. Još novih tehnologija će se vjerovatno razvijati, Iyer je dodao.
„Ovih dana, za brojanje i provjeru inventara koriste se često dronovi. Cobotsi mogu pomoći da se završe zadaci koji zahtjevaju dva čovjeka i roboti za čiščenje također postaju česta praksa u proizvodnji,“ kaže.
„Brza adaptacija na mnoštvo novih tehnologija može biti način na koji kompanije mogu zaštititi svoje radnike dok nastavljaju proizvoditi i prislanjati se ka svojim novim procesima,“ kaže Iyer.
Originalan članak možete pročitati na linku.
