Skretanje sa Mostarskog raskršća u Binježevu. Na parkingu nas dočekuje Esad Čekić, mašinski inženjer. Njegov cijeli radni vijek se vezuje za proizvodnju klima komora i izmjenjivača toplote. Nakon što je prijeratni gigant Uniklima privatiziran, Čekiću se pružila prilika da u ode u Sloveniju na dodatnu edukaciju. Njegovu priču dijele brojni Bosanci i Hercegovci koji su u postratnom periodu potražili zaposlenje vani, zajedno sa svim izazovima tranzicije i privatizacije.
“Kako je kod nas tokom rata i u poslijeratnim godinama stalo sve, morali smo ići na osposbljavanje. Tehnologija se mijenja svakog dana, zamislite šta za mašinca znači svaka pauza u radu. U Sloveniji sam pokazao spremnost da radim i učim, zbog čega su me zadržali, pa sam umjesto treninga i edukacije, na kraju ostao raditi tamo. Vratio sam se zbog porodice, te sam nastavio posao kao key account menadžer u Uniklimi. Nekad 2017. je zatvorena proizvodnja izmjenjivača toplote u BiH, radnici su završili na birou. Sve je bio šok za nas koji smo godinama u tom poslu”, prepričava Čekić.
Jedno vrijeme je radio u drugoj lokalnoj kompaniji gdje je uspio inplementirati sistem efikasne organizacije rada koja i danas u toj lokalnoj kompanije uspješno funkcioniše. Krajem 2018. kompanija koja je prebacila tehnologiju za proizvodnju lamelnih izmjenjivača toplote iz Uniklime odlučuje da fokus stave na proizvodnji klima komora. Zbog toga je tehnologiju rada na izmjenjivačima toplote ponudila na prodaju. Esad je bio odlučan preuzeti ovaj dio posla, te je uz dobar prijedlog i plan, prepoznat kao partner, uprkos manjku kapitala.
“Kada smo dobili pozitivan odgovor, tek je tada krenuo pravi izazov. Imao sam nešto ušteđevine, supruga i ja smo uzeli potrošačke kredite, posudili smo od ljudi, uspjeli smo skupiti novac i kupiti tehnologiju. Skupio sam ljude koje sam znao, rekao im da u ovom poslu ne mogu sam. Od špeditera, distributera i skupiti radnike. Moje je bilo da kupim mašine i donesem posao. Većina radnika su ljudi sa kojima sam radio prije, bili su većinom na birou. Mi smo za dvije sedmice sklopili mašine, odmah smo bili spremni da radimo, da primamo narudžbe kako bismo krenuli. Počeli smo raditi od Nove godine, u aprilu smo već imali prvi izvoz. Radili smo noćne smjene, na minusima, da bismo zadovoljili rokove”, dodaje Čekić.
Danas njegova kompanija, IMP Coils, ima deset zaposlenih te kooperante iz cijele BiH. Radnici ga doživljavaju kao prvog među kolegama, zbog čega, uprkos teškom poslu, posao ide naprijed.
“Dobar odnos sa radnicima smo prenijeli i na pošten i korektan odnos s klijentima. Tu je i ključ našeg opstanka na tržištu, a zatim i napredovanja. Ljudi sa kojima sam prije radio, iz zemlje i regije, radili su s nama na povjerenje. Bili su spremni platiti avansno, jer je najteže bilo doći do osnovnog kapitala za realizaciju poslova. Imali smo oscilacija, nekad dobiješ narudžbu, a nemaš novac za materijal. Onda smo davali popuste, kako bismo osigurali narudžbe. I tako smo napravili one prve, najvažnije korake”, prepričava Esad.
Period osiguranja pokrića za inicijalna ulaganja je sada iza njih, a IMP Coils izmjenjivače toplote šalje širom svijeta.
“Naši izmjenjivači su danas u Meksiku. Preko kompanije iz Švedske koje rade klima komore došli smo do tržišta, jer smo mi njihov proizvod nadopunili našim izmjenjivačima toplote. Oni su nas testirali, dali smo podudarna tehnička rješenja kao ponuđači sa dužom tradicijom, što nam je otvorilo dalje vrata. Radili smo specifične narudžbe za izmjenjivače toplote u mesnoj industriji, poljoprivredi, u sušarama . Od Katara, Islanda, Francuske, Irske, nove prilike su se otvarale, te smo se dokazali”, dodaje Esad.
Objašnjava nam da je njegov proizvod najlakše shvatiti na primjeru tržnih centara. „Kada uđete u tržne centre, i osjetite promjenu temperature, to je prenos toplote. Ulazi hladna voda, tuda struji zrak, ohladi ga. I tu je najvažniji segment taj aparat – izmjenjivač toplote. Danas su naši izmjenjivači u kliničkim centrima, bolnicama, aerodromima i tržnim centrima širom BiH. Gdje god je osjetite dobar hlad, vrlo vjerovatno imamo neke veze s tim“, kroz smijeh objašnjava Esad.
“Kontakte koje smo imali ranije omogućili su nam da otvaramo vrata i dobijemo priliku kod velikih kompanija. Davali smo dobre ponude, bili smo spremni na iskorak. Najbolje to opisuje riječi jednog partnera, koji kaže ‘hoću da radimo da budemo tihi, da nema reklamacija i nema kašnjenja.’ U našem proizvodu je 70% pamet, 30% tehnike. Važno je znati kako će disati proizvod. I na tom principu idemo dalje, sada na zadovoljenje standarda u smislu povećanja stepena iskorištenja, čime smo uključeni i pratimo najnovije uslove vezane za ekonomsku efikasnost. Rastemo polako, i nastojimo da ne idemo svaki posao, jer nas jedan kiks može koštati reputacije na tržištu. Uz podršku USAID ‘Diaspora Invest’ smo osigurali nabavku novih alata, kojim ćemo ubrzati razvoj tehnologije i usvajanje novih standarda. Također, u saradnji sa USAID Projektom ‘Diaspora Invest’ izvršili smo nabavku 3D softvera čiji je cilj identificiranje projektnog okvira za naručioca, kojim se ubrzava planiranje i izrada proizvoda. Također, nabavili smo softver za bolje upravljanje logističkim segmentom proizvodnje”, pojašnjava Esad.
Trenutno rade na razvoju industrijskog kalorifera, izmjenjivačima sa povećanim stepenom iskorištenja, ali fokus im ostaje raditi po projektima po narudžbi.
“Sami na globalnom tržištu teško možete napraviti velike iskorake, ali nam je cilj pokazati vrijednost i tako širiti mrežu partnera. Tržište je takvo da morate biti oprezni na svaku narudžbu i posao. Želimo razviti vazdušne zavjese, fen kulere, kalorifere, te vjerujemo da sve možemo postići uz trajna partnerstva, povjerenje i dobre radnike. Meni je važno da ova priča ide dalje kako bi ljudi znali prepoznati šta znači rizik u biznisu, a kako bi nove generacije prepoznale da se vrijedan rad i učenje isplate”, zaključuje na kraju direktor kompanije IMP Coils, saopćeno je iz USAID Projekta ‘Diaspora Invest’.
Originalni tekst preuzet sa Akta.ba – link
