Ideja Seudina Softića i njegovog mladog tima učinile su kompaniju “Autotech” prepoznatljivim licima i pionirima razvoja i inovacija u svijetu robotike i automatizacije u BiH.
Softićev put do Ilijaša i BiH krenuo je iz slovenskog Velenja.
– Još kao svježe diplomiranom inženjeru elektrotehnike, tokom prvog zaposlenja u slovenskoj kompaniji Gorenje d.o.o., javila se želja da pokrenem nešto što će donijeti neku novost u praksu, te ispuniti i mene kroz nova znanja i iskustva, ali i otvoriti vrata novim klijentima – započinje svoju priču Softić.
Osvrnuo se na svoje početke u robotici.
– Tako je krenuolo uvođenje robotike i automatizacije u proizvodne procese. Zvuči sasvim jednostavno, jel da? Nije nimalo bilo. Bilo je tu mnogo neprospavanih noći, razgovora sa kolegom Matic Dražnikom, razvijanje strategije poslovanja. Mnogo smo rizikovali. Izašli smo iz zone komfora, a onda sam i magistrirao. Imali smo stabilne poslove, ali htjeli smo da mi ostvarujemo vlastite ciljeve. Ništa nije jednostavno plasirati na tržište, zamislite koliko je teško plasirati robote, gdje je već neko unaprijed pustio tu vijest da će roboti ukrasti radna mjesta. Najteže se boriti sa ljudskom sviješću, što smo, opet, s druge strane i shvatili. Nismo riječima uvjeravali, djelima smo uvjerili da niko neće izgubiti posao nego samo da će se posao ubrzati, olakšati – rekao je Softić.
Na svojim počecima, “Autotech” je bio mala obrtnička djelatnost koju su polako i oprezno širili. Prepoznati su u Sloveniji, gdje su sarađivali sa velikim kompanijama poput “Skaze”, “Odela”, “Gorenja” i “Siemensa”.
– Nedugo nakon toga smo se proširili na bh. tržište te tamo otvorili poslovnu jedinicu AutotechBH d.o.o. u Ilijašu, sasvim nedaleko od Sarajeva, kako bismo uvijek bili na raspolaganju bh. klijentima. Sada počinjemo da dobijamo projekte u Austriji. Postali smo poznat brend. Cijeli tim se mnogo zalaže. Stalo nam je održati ono što smo stvorili i što ćemo tek stvoriti. Pored toga, na prvom mjestu su nam naši klijenti – dodaje Softić, prenosi Fena.
Njegov put nije bio lak. Kao mladi student iz malog grada, došao je u veliki grad sa koferom punim ambicija bez novca.
– Htio ili ne, morao sam učiti. Učio sam gdje sam stizao, kako bi sebi dokazao da mogu završiti elektrotehniku. Upornost, želja, odricanje su ključni faktori za uspjeh. Smatram da je formalno obrazovanje mnogo bitno. Ono nas oblikuje. Stvori navike, koje kasnije itekako dobro dođu, a da izađemo sa fakulteta kao znalci, ni slučajno. Potrebno je mnogo, mnogo samostalnog učenja i doslovno moljenja da te neko nauči nečemu. I dan danas učim. Svojim kolegama stalno govorim da je lično usavršavanje bitno. Od svakog čovjeka možemo nešto naučiti – kakav treba biti ili kakav ne treba biti – napominje Softić.
Radeći u Bosni i Hercegovini uvidjeli su problem da ne postoji “most” između teorije i prakse. I tu je “Autotech” postao most u oblasti robotike i automatizacije. Pružaju edukacije, nude podršku obrazovnim ustanovama i razvijaju nove modele praktične nastave. Kompanija “Autotech BH” je prepoznata i od strane USAID Projekta “Diaspora Invest” koji je pomogao u sufinansiranju nabavke nove opreme, s kojim su uspješno realizirali program saradnje i podrške. Za Softića i mladi tim “Autotecha” svaki novi dan je izazov.
- Moja poruka je učite, trudite se, dokazujte se tamo gdje osjetite da je vrijedno, čuvajte porodicu, uvijek odvojite vrijeme za prijatelje, saslušajte, odvojite vrijeme za porodicu, igrajte se sa svojom djecom. Kad se hoće, sve se može. Tako dobijete još veću motivaciju, a rezultat svega toga je uspjeh, ponos, lični mir i zadovoljstvo – zaključio je Softić, saopćeno je iz USAID Projekta “Diaspora Invest”.
Originalan članak možete pročitati na linku.
