Od kako je čovječanstva, ljudi skupljaju male izreke o načinu življenja. Nalazimo te načine urezane u kamenje Hrama Apollo i uklesane kao grafite na zidovima Pompeja. Javljaju se u dramama Šekspira, u knjigama H.P. Lovecrafta, u prikupljenim poslovicama Erasmusa i stropnim gredama Montaignovog tornja. Danas su te izreke snimane na iPhonima i u Evernotima.
Ali koja god generacija da ih zapisuje, bilo da su ih zapisivali poznavaoci pisma u Kini ili ljudi u nekoj evropskoj tamnici ili ih je proslijedio dragi djed, ovi mali epigrami životnih savjeta uče nas osnovne lekcije. Kako odgovoriti na nedaće. Kako razmišljati o novcu. Kako meditirati o smrtnosti. Kako imati hrabrosti.
I spakuju to u tako mali broj riječi. „Šta je epigram?“, Coleridge je pitao, „Patuljasta cjelina; njegovano tijelo i produhovljena duša.“ Epigrami su ono što je Churchill radio kada je rekao: „Poboljšati se znači promijeniti se, pa biti savršen znači mijenjati se često.“ Ili Balzac: „Sva sreća ovisi o hrabrosti i radu.“ Ah da, epigrami su često i smiješni. To je način kako ih lakše pamtimo. Napoleon: „Nikada ne ometajte neprijatelja koji griješi.“ François de La Rochefoucauld: “Teško možemo naći osobu zdravog razuma, osim onih koji se slažu sa nama.” Voltaire: “Dugačak spor znači da su obje strane u krivu.”
Ispod su navedeni neki od divnih epigrama koji obuhvataju 21 stoljeće i 3 kontinenta. Svaki je vrijedan pamćenja; očuvan u pamćenju radi pouke na životnim raskrsnicama ili prisjećanja u savršenim momentima razgovora. Svaki se mijenja i napreduje kako se i vi mijenjate (Heraclitus: “Nijedan čovjek ne gazi istom rijekom dva puta”), a opet svaki ostaje jak i nepokolebljiv bez obzira koliko pokušali da se izmigoljite od njih.
Dakle, svaki će vas naučiti kako da postanete bolja osoba. Ako im dopustite to.
„Svi se moramo ili istrošiti, ili zahrđati, svako od nas. Moj izbor je da se istrošim. ” – Theodore Roosevelt
Na početku njegova života, malo njih bi predvidjelo da je Theodore Roosvelt imao izbora. Bio je bolestan i krhak, premoren od zabrinutih roditelja. Zatim ga je razgovor sa ocem promijenio, tako burno u suportnom smjeru. “Ja ću napraviti svoje tijelo,” rekao je kada mu je rečeno da neće daleko stići u životu sa moćnim umom, a krhkim tijelom. Život mu se onda ispunio boksom, planinarenjem, jahanjem, lovom, ribolovom, plivanjem, punjenjem neprijateljskih vatri, a zatim napornim radnim tempom jednog od najplodnijih i najcijenjenijih predsjednika u američkoj histriji. Ponovo, ovaj epigram je proročanski za Roosevelta jer već sa 54 godine njegovo tijelo počelo je da se troši. Pokušaj ubistva je ostavio ranu od metka u njegovom tijelu i pokrenuo je njegov reumatoidni artitis. Na njegovoj poznatoj ekspediciji “Rijeka sumnje” razvio je tropksu vrućicu i toksini koji su se stvorili u njegovoj nozi zbog infekcije skoro su mu oduzeli život. Kada se vratio u Ameriku dobio je jaku upalu grla i bio je dijagnosticiran sa upalnom reumom, što ga je privremeno privezalo za invalidska kolica (glasno je tada rekao: “Uredu je, mogu raditi i ovako!”) i onda je umro kada je navršio 60. Ali ne postoji osoba na svijetu koja bi rekla da nije iskoristio svoj život maksimalno, da nije iskoristio svoj potencijal i da nije živio ispunjenim životom u svojih 60 godina.
“Nije bitno šta vam se dogodi, bitno je kako reagujete na to.” – Epictetus
Postoji priča o alkoholičaru koji je imao dva sina. Jedan je pratio korake svoga oca i čitav život se borio sa alkoholizmom, a drugi je postao uspješni, trijezni biznismen. Obojica su pitana: “Zašto ste takvi kakvi ste?” Za obojicu je odgovor bio isti: “Pa, takav sam jer mi je otac bio alkoholičar.” Isti događaj, isto djetinjstvo, ali dva različita ishoda. Ovo je istina za skoro svaku situaciju – šta se nama desi je objektivna realnost, a kako odgovaramo na to je subjektivni izbor. Stoici – kojima je pripadao Epictetus – bi rekli da mi ne kontrolišemo šta nam se događa, ali sve što možemo kontrolisati je naše misli i rekacije na događaje. Upamtite: definisani ste u životu ne svojom srećom niti nesrećom, već rekacijama na te nalete sudbine. Nemojte dati nikome da vam kaže drugačije.
“Najbolja osveta je ne biti takav.” – Marcus Aurelius
Postoji poslovica o osveti: “Prije nego krenete na put osvete, iskopajte dva groba”. Jer osveta je toliko skupa, a jurnjava za osvetom često padne na onoga ko za njom žudi. Marcusov savjet je lakši i istinitiji: Koliko bolje se samo osjećamo kada pustimo nešto, da ostavimo one koji su nam naudili da ostanu takvi. I ono što znamo, Marcus Aurelius živio je ovim savjetom. Kada se Avidius Cassius, jedan od najčuvenijih generala proglasio carem, Marcus nije tražio osvetu. Umjesto toga iskoristio je priliku da nauči ljude Rima i rimski senat kako da na civilizovan način pređu preko toga. Ipak, kada su ubice ubile Cassiusa, Marcus je navodno plakao. Ovo je drugačije od ideje “Dobro živjeti je najbolja osveta” – nije cilj nekome nabiti na nos svoj uspjeh. Nego da osoba koja vam je učinila loše nije sretna, da ne uživa u životu. Nemojte postati takvi. Nagradite se tako što ćete biti suprotni od njih.
“Dobro je u svemu, samo ako ga potražimo.” – Laura Ingalls Wilder
Laura Ingalls Wilder, autroica klasika Mala kuća, živjela je ovu izreku, suočavajući se sa najtežim i najružnijim elementima na planeti: oštro i neplodno tlo, indijska teritorija, prerije u Kansasu i vlažna zaleđa Floride. Nije se plašila, nije se gušila – jer je sve to vidjela kao avanturu. Svuda je našla priliku da uradi nešto novo, da istraje sa veselim pinorskim duhom ma šta sudbina donjela njoj i suprugu. To ne znači da ona nije jasno vidjela svijet. Umjesto toga, jednostavno je izabrala vidjeti svaku situaciju za ono što ona može biti – pratile su je mnogo rada i malo veselija narav. Drugi donose suprotne odluke. Upamtite: Ne postoji loše ili dobro bez nas, postoji samo percepcija. Uvijek postoji događaj i priča kojom objašnjavamo sebi šta se desilo.
“Karakter je sudbina.” – Heraclitus
U procesu zapošljavanja, većina radnika gleda gdje je neko išao u školu i koje je poslove radio. Ovo je zato što uspjeh iz prošlosti može biti indikator budućeg uspjeha. Ali da li je uvijek tako? Mnogo je ljudi koji su postali uspješni zbog sreće. Možda su upali na Oxford ili Cambridge zbog roditelja. Ili šta je sa mladom osobom koja nije imala dovoljno vremena da snimi pjesmu? Jesu li oni bezvrijedni? Naravno da ne. Zato je karakter puno bolja ocjena za čovjeka ili ženu. Ne samo za posao, već i za prijateljstva, veze, za sve. Kada želite da unaprijedite svoju poziciju u životu, karakter je najbolja poluga – možda ne u kratkom vremenu, ali definitivno kada gledamo duži period. I isto važi za ljude koje pozivate u svoj život.
“Ako vidite prevaru i ne ukažete na nju, vi ste isto varalice.” – Nicholas Nassim Taleb
Čovjek dolazi na posao i zna da menadžment radi nešto pogrešno, nešto neetično. Kako on reaguje? Može li unovčiti čekove po dobroj savjesti, jer on nije onaj koji pokreće cijene dionica, lažira izvještaje ili laže kolege? Ne. Ne može se, kao što Budd Schulberg kaže u jednom od svojih novela, valjati u blatu, a da se pri tom ne isprljamo. Trebamo se ugledati na mladog čovjeka u Theranosu kao primjer. Kada je otkrio mnoge probleme u kampu za zdravlje, dobio je otkaz od svojih seniora, te je nazvao nadležne. Poslije toga, mladić je više puta bio maltretiran, dobio prijetnje i bio napadnut od strane Theranosa, čak mu je i porodica morala razmisliti o prodavanju kuće kako bi podmirila troškove. Njegov odnos sa djedom – koji je sjedio na čelu Theranosa – napet je i možda nepopravljiv. Kao što se je, a i nas podsjetio Marcus Aurelius: “Ako uradite pravu stvar. Ostalo nije bitno.” Ovo je bitan podsjetnik. Raditi pravu stvar uvijek košta. Uraditi pravu stvar možda vas bude koštalo čak svega.
“Svaki čovjek kojeg upoznam je moj učitelj u nekom trenutku i zbog toga učim od njega.” – Ralph Waldo Emerson
Svako je bolji u nečemu od vas. Ovo je činjenica života. Neko je bolji u očijukanju. Neko je bolji u kvantnoj fizici. Neko je bolje informisan o geopolitici. Neko je bolji u lijepom obraćanju nekom ko im se ne sviđa. Postoje oni koji daju bolje poklone, bolje pamte imena, bolje dižu tegove, bolje kontrolišu temperament, bolje se nose i lakše prave prijateljstva. Ne postoji niti jedna jedina osoba koja je dobra u svim stvarima, koja nema prostora za poboljšanje. Pa ako nalazite u sebi poniznosti da prihvatite ovo, ono što ćete shvatiti da je svijet jedna velika učionica. Nek vam dan prođe u optimizmu ili otvorenosti. Gledajte na svaku interakciju kao priliku za učenje i učite od ljudi. Iznenaditi ćete se koliko brzo ćete napredovati.
“Možda nije vaša odgovornost, ali je vaš problem.” – Cheryl Strayed
Nije vaša obaveza napuniti gorivo strancu, ali šta ako mu stane auto ispred vas, blokirajući cestu, to postaje vaš problem, zar ne? Nije vaša obaveza da pravite mirovne sporazume za vašu zemlju, ali kada rat izbije onda se morate boriti? Pogodite čiji je to problem? Vaš. Život je takav. Ima način da baci stvari u naše krilo – posljedice nepažnje zaposlenika, pogrešan moment osude supružnika, strašno nevrijeme – koji na nakav način nisu bili naša greška ali su u našem krilu, te su i naš problem. Pa šta ćete uraditi onda? Žaliti se? Hoćete li ovo razmatrati u blogu ili se zapitati pred Bogom “zašto meni”? Ili ćete se baciti na posao riješavajući to na najbolji mogući način? Život je definisan načinom odgovaranja na pitanja. Cheryl Strayed je upravu. Možda ta stvar nije vaša odgovornost, ali jeste vaš problem. Pa prihvatite je, pozabavite se i pobijedite.
“Ne gubite vrijeme raspravljajući se šta znači biti dobar čovjek. Budite takav.” – Marcus Aurelius
U Rimu baš kao i u Americi, na formu sličnom Facebooku, došlo je do iskušenja da se zamijeni akcija sa argumentom. Da se filozofira umjesto da se živi filozofski. Danas, u društvu koji je opsjednut sadržajem, ogorčenjem i dramom, još je lakše izgubiti se u jeku rasprave o tome šta je “bolje”. Možemo imati beskrajne rasprave o tome šta je ispravno, a šta ne. Šta smo mogli da uradimo u nekim situacijama, a šta ne? Kako možemo podstaći druge ljude da budu bolji? (Možemo čak i raspravljati o tome “Šta je čovjek? Šta je definicja dobrog? Zašto se ne spominju žene?”) Naravno, ovo je sve samo distrakcija. Ako želite da svijet napravite malo boljim mjestom, ima mnogo toga što možete uraditi. Ali samo jedna stvar garantuje uspjeh. Odmaknite se od rasprave. Iskopajte se iz ruševina. Prestanite trošiti vrijeme na to kako bi stvari trebali biti. Budite takvi.
“Povezani ste samo sa akcijom, nikada sa njenim polodovima”. – Bhagavad Gita
U životu, činjenica je: biti ćete podcijenjeni. Biti ćete sabotirani. Doživjeti ćete iznenađujuće padove. Neće se ispuniti ono što ste očekivali. Gubit ćete. Patiti ćete. Kako onda nastaviti? Kako biti ponosan poslom i sa sobom? John Woodenov savjet njegovim igračima kaže: Promijenite definiciju uspjeha. “Uspjeh je miran um, a to je direktan rezultat zadovoljstva sa sobom kada znate da ste se potrudili da postanete ono najbolje što ste mogli postati.” “Ambicija,” Marcus Aurelisu se podsjetio, “znači vezati svoje blagostanje onim što drugi ljudi kažu ili čine. . . Razumnost znači vezanje za vlastite postupke. Uradi svoj posao. Uradi ga dobro. Zatim “pusti i pusti Boga da uradi svoje.” To je sve što treba biti. Priznanje i nagrada – to su samo dodaci.
“Samostalnost je najveće od svih bogatstava.” – Epicurus
Mnogo je rečeno takozvanim “Od*ebi novac”. Ideja je da ako neko može dovoljno zaraditi, postati dovoljno bogat i moćan, da njega odjednom niko ne može dodirnuti i da on može raditi sve što želi. Kakav je to privid! Koliko često se čini da se meta misteriozno kreće pravo dok joj se približavamo. Ima na umu zapažanja Davida “DHH” Heinemeiera Hanssona koji je rekao da “iznad određenog iznosa, od*ebati novac može biti stanje uma. Ono stanje koje možete dobiti i prije odgovarajućeg bankovnog računa. Ono koje se uglavnom zasniva na ličnom uvjerenju da ćete, čak i ako većina materijalnih zamki nestane, ipak biti sretniji ako stojite uz sebe. ” Istina je biti svoj čovjek, biti samodopadan, imati manje potrebe i bolje, otpornije vještine koje ti omogućavaju da napreduješ u bilo kojoj i svakoj situaciji. To je pravo bogatstvo i sloboda. To je ono o čemu je Emerson govorio u svom čuvenom eseju o samostalnosti i o tome je mislio i Epicurus.
“Recite mi na šta obraćate pažnju i ja ću vam reći ko ste vi.” – Jose Ortega y Gasset
Bio je jedan od velikih stoika koji je rekao ako živite sa lijenim čovjekom, uskoro ćete hodati šepajući. Otac mi je reko nešto slično kada sam bio dijete: “Postaneš poput svojih prijatelja.” Ovo je tačno ne samo za socijalne uticaje već i za informacije: Ako ste ovisni o toku vijesti, uskoro ćete postati zabrinut, tužni i vrlo ogorčeni. Ako ne upijate ništa osim zabave za bijeg, uskoro ćete naći svijet sve težim i težim za suočiti se. Ako je sve što radite praćenje tržišta i svake promjene, vaša percepcija svijeta će biti definisana tokom novca i dobitcima i gubicima. Ali ako se napajate iz duboke, filozofske mudrosti? Ako vam redovno padaju na pamet uzori suzdržanosti, trijeznosti, hrabrosti i časti? Pa ćete i vi postati takvi. Reci mi s kim provodiš vrijeme, rekao je Goethe, i ja ću ti reći ko si. Recite mi na šta obraćate pažnju, Gasset je rekao, pa ću vam ja reći isto ko ste. Sjetite se toga idući put kada budete osjetili da vas svrbi prst kad posegnete za svojim Facebook feedom.
“Bolje zapeti sa nogama nego sa jezikom.” – Zeno
Uvijek možete ustati kada padnete, ali zapamtite, ono što ste rekli nikada se neće moći povratiti. Pogotovo teške i uvrijedljive riječi.
“Prostor se može oporaviti. Vrijeme, nikada.” – Napoleon Bonaparte
Tla se mogu ponovo osvojiti, doista u toku bitke, neko brdo ili ravnica mogu se trgovati nekoliko puta. Ali propuštene prilike? One se nikada ne mogu povratiti. Momenti u vremenu, u kulturi? Nikada se ne mogu rekonstruisati. Čovjek se nikada ne može vratiti nazad u vrijeme kako bi se spremio za šta se trebao pripremiti; niko ne može vratiti kritične sekunde koje su bile protraćene na strah ili ego. Napoleon je bio izuzetan u zamjeni prostora za vrijeme: Naravno, možete napraviti ove poteze, pod uvjetom da mi date vrijeme potrebno za poboljšanje moje čete, ili pomjeranja tamo gdje želim da budu. Ipak u životu, većina nas je grozna u tome. Mijenjamo sat života ovdje ili popodne tamo kao da se to vrijeme može vratiti sa nekoliko novčanica s kojim nam je bilo plaćenos. I tek dosta kasnije, kada se nađete na samrtnoj postelji ili kada se vraćate mislim na ono što se moglo desiti, shvatate brutalnu istinu ovogo citata. Nemojte to činiti. Odmah ga sada razumite.
“Nikada ne znate ko pliva go dok se plima ne povuće.” – Warren Buffett
Problem poređenja sebe sa drugim ljudima je što nikad zaista ne znate situaciju drugih. Kolega sa dobrim kolima? Možda je nesiguran ili opasan pri velikim brzinama. Prijatelj koji uvijek putuje na daleka mjesta? Možda je u kreditima do grla i treba dobiti otkaz. Brak komšije koji te čini nesigurnim kada ga uporešuješ sa svojim brakom? Možda je potpuna noćna mora, potpuna laž. Ljudi rade vrlo dobar posao pretvarajući se i njihove dobro predstavljene vanjštine su često paravan za velike rizike i neodgovornosti. Nikada ne znate, kaže Warren Buffett, dok stvari ne postanu loše. Ako živite život za koji znate da je istinit, ako donosite dobre odluke, čvrste odluke, ne zamarajte se poslom drugih – bilo da je to u obliku iracionalne bujnosti ili paničnog pesimizma. Pogledajte visoko leteće živote drugih kao priču upozorenja – poput Ikra sa krilima – a ne kao inspiraciju ili izvor nesigurnosti. Nastavite ono što radite i nemojte biti uhvaćeni kako plivate nagi. Jer plima će proći, a zato se trebate pripremiti!
“Drugima traži vrline, sebi mahane.” – Benjamin Franklin
Marcus Aurelis bi rekao nešto slično: “Budite tolerantni prema drugima i strogi prema sebi.” Zašto? Za početak jer jedina osoba koju kontrolišete ste vi. Gubite vrijeme kada idete okolo i projektujete stroge standarde na druge ljude – one sa kojima se nikada nisu ni složili – i onda postanete bezobrazni ili začuđeni kada ne prate iste. Jedan od razloga je jer nikad ne znate šta su prošli ili kroz šta prolaze drugi ljudi. Osoba koja je tako bezobrazno odbila vaš fino postavljen prijedlog? Šta ako su radili na ponovnom povezivanju sa porodicom i iako žele da popiju kafu sa vama, rade na tome da više vremena provedu sa svojim bližnjim? Poenta je: ne znate. Pa dajte ljudima da odluče. Tražite dobro u njima, predpostavite dobro u njima, i dopustite da vas to dobro vodi u vašim postupcima.
“Svijet nije bio dovoljno velik za Aleksandra Makedonskog, ali lijes jeste.” – Juvenal
Ah, kako nekad jednostavne izreke mogu poniziti i najjače svjetske osvjače. Upamtite: svi smo jednaki u smrti. Brzo nas uzme, sve nas, male i velike. Nosim kovanicu u novčaniku kako bi zapamtio ovo: Momemnto Mori. Ono o čemu nas Juvenal podsjeća je isto što je i Šekspir govorio u Hamletu:
“Nemoćni Cezar ,mrtav i pretvoren u glinu,
Može zaustaviti rupu da ne zadrži vjetar.
O ona, ona zemlja koja je svijet držala u strahu,
Ako treba zid zakrpiti, to neće ukloniti grešku!”
Nije bitno koliko ste slavni, koliko ste moćni ili koliko mislite da vam je ostalo još za postići, ista stvar se dogodi svima nama, i može se desiti kada najmanje očekujemo. I onda postajemo hrana za crve i to je naš kraj.
“Poboljšati se znači promijeniti se, pa biti savršen znači mijenjati se često.“ – Winston Churchill
Iako ovo vjerovatno nije Churchillova originalna izreka (najvjerovatnije je pozajmio od kardinala Newmana: „Na budućem svijetu je drugačije, ali ovdje živjeti znači mijenjati se, a biti savršen znači mijenjati se često“), Churchill se sigurno pridržavao ovoga u svom životu. Čak se i raspitivao o svojoj neprestanoj promjeni političke pripadnosti: „Rekao sam mnogo glupih stvari kada sam radio sa Konzervativnom partijom, i napustio sam je jer nisam više htio govoriti glupe stvari.“ Kao što bi Ciceron rekao kada je bio napadnut, mijenjao je svoje mišljenje: „Ako mi se nešto čini mogućim, ja to kažem, i to je kako, za razliku od ostalih, ostajem slobodan.“ Ne postoji ništa zadivljuće – intelektualno ili drugačije – nego mijenjati dugo čuvana uvjerenja, mišljenja ili navike. Što se više mijenjate, to postajete bolji.
„Ne sudite, da vam ne bude suđeno.“ – Isa a.s. (Jesus)
Isa a.s (Isus) ne samo da se pozvao na jednu od naših najgorih tendencija, ali je odmah i pitao: „I zašto tražite mrlju u oku svog brata, ali ne analizirate dasku u svojim očima?“ Ova linija je slična onome što bi stoik filozof Seneca, koji je historijski rođen iste godine kao i Isa a.s. (Isus), govorio: „Gledate u bubuljice drugih, dok ste vi sami pokriveni sa puno istih.“ Ne gubite vrijeme sudeći i brinući o drugim ljudima. Imate dovoljno problema u svom životu. Šanse su da su vaše mane vjerovatno gore – i u većini slučajeva, nisu u vašoj kontroli. Pa uradite nešto po tom pitanju.
„Vrijeme i strpljenje su najjači borci.“ – Leo Tolstoy
Tolstoy ove riječi stavlja u usta maršala Mihaila Kutuzova u knjizi Rat i Mir. U pravom životu, Kutuzov je naučio Napoleona tešku lekciju ovog epigrama u toku duge zime u Rusiji 1918. godine. Tolstoy je također govorio, „Sve dolazi na vrijeme onom koji zna da čeka.“ Kada se radi o postizanju bilo čega bitnog, trebate razviti vještine strpljenja i hrabrosti, toliko strpljenja, koliko biste mislite da vam treba hrabrosti i smjelosti. U mojoj knjizi Zavjera, o zavjeri Petera Thiela da uništi Gawkera, njegov operativac opisuje sličnu ideju: Sa dovoljno strpljenja i vremena, možete sve.
„Niko nas ne može spasiti sem nas samih/Niko ne može i niko ne smije.“ – Budhha
Hoćemo li čekati nekoga da nas spasi ili ćemo poslušati Marcus Aureliusov ohrabrujući poziv „uključite se u svoje spašavanje – ako se brinete za sebe – i radite to dok možete.“
Jer u jednom trenutku ovakve članke trebamo staviti na stranu i početi dijelovati. Niko to neće uraditi za nas. Drugi članak nije odgovor. Ispravni izbori i odluke su. Ko zna koliko vam je vremena preostalo, ili šta na čeka sutra? Zato počnite sa radom.
Originalan članak možete pročitat na linku.
