Lean se često povezuje sa proizvodnjom. Ipak, može se koristiti i u drugim oblastima poput dizajna. Ono što veže dizajn i proizvodnju jeste dizajn za proizvodnju (design for manufacturing ili design for manufacturability – DFM) i dizaj za montažu (design for assembly – DFA) , često kombinovano u dizaj za proizvodnju i montažu (design for manufacturing and assembly – DFMA). Lean se također može kombinirati sa manje poznatim temama poput dizajna za inspekciju (design for inspections – DFI) ili u posljednje vrijeme sa dizajnom za proizvodnju aditiva(design for additive manufacturing – DFA). Postoje i mnogi drugi. Dopustite mi da vas upoznam sa razlozima iza dizajna za proizvodnju i njegovim „dizajn za X (Design for X)“ varijantama prije nego pređemo u detaljno razmatranje u idućim člancima.
Osnovna ideja
Jedan od čestih ciljeva kompanije je minimiziranje troškova proizvoda. Neke su kompanije zainteresovane i za troškove tokom stvarne upotrebe proizvoda ili čak za troškove odlaganja. Zato je od velikog interesa gledati na ove troškove, uključujući troškove materijala, rada i režijske troškove, ne samo tamo gdje se javljaju, već posebno tamo gdje se određuju troškovi.
Dizajn za proizvodnju i montažu optimizira ne samo funkciju proizvoda, već i troškove izrade ili sklapanja, ili čak troškove tokom čitavog životnog ciklusa proizvoda. Sama ideja je vjerojatno prilično stara i često se kombinira s općim smanjenjem troškova optimizacijom proizvoda za proizvodnju i montažu. Sama metoda je formalizirana (i komercijalizirana) od Geffa Boothroyda na MIT-u oko 1977. godine, a zajedno s Peterom Dewhurstom razvili su računanarski softver kako bi podržali tu metodu 1981. godine. Međutim, većina primjera dizajna za proizvodnju i drugih se još uvijek odrađuje ručno koliko ja znam.
Gdje se stvaraju troškovi?
Moramo razlikovati gdje je trošak definisan i gdje se trošak događa. Razvoj proizvoda obično nije toliko skup u odnosu na proizvodnju, a većina troškova događa se u proizvodnji. Ipak dizajn proizvoda popravlja mnogo troškova koji će se dogoditi kasnije tokom proizvodnje, upotrebe i odlaganja.
Možda ste negdje ranije vidjeli grafik sličan grafiku ispod. On prikazuje ukupne troškove (ne po dijelu) tokom životnog ciklusa proizvoda. Da budem precizniji, pokazuje kada imate koliko uticaja na ukupne troškove, i obrnuto, trošak koji se generiše tokom vremena. Također pokazuje trošak koji se zapravo dogodio. Iako je ovaj grafik dosta generalan, sadrži i istinu. Kako se ispostavilo, iako dizajn proizvoda ne košta toliko, kasnije smanjuje dosta troškova. Većina troškova događa se tokom proizvodnje, ali sama proizvodnja ima mali uticaj na troškove.
Ovaj grafik je vrlo generičan; kriva vašeg proizvoda može izgledati malo drugačije, ali osnova ostaje ista. Promjene krive ovisi posebno o složenosti proizvoda i količini proizvodnje. Ako je vaš proizvod složen, imate više troškova razvoja nego jednostavan proizvod. Ako proizvedete veliku količinu, trošak proizvodnje će biti veći nego za malu količinu. Grafik u nastavku prikazuje vam više za inspiraciju nego za teške činjenice, te prikazuje ukupne nastale troškove za različite scenarije.
Često se tvrdi da se 80% (ili ponekad i 70%) ukupnih troškova određuje razvojem, iako se dobar izvor nikad ne navodi, jednostavno zato što ga nema. Barton i ostali su temeljno poništili tu tvrdnju. Ulrich i ostali zapravo su izračunali da dizajn uzrokuje 50% troškova proizvodnje alata za kafu. Pa ipak, čak je uticati na samo 50% ukupnih troškova dobar potencijal. Također, prije nego što budete uzbuđeni zbog smanjenja ukupnih troškova za 50%, to se neće dogoditi. Bez obzira koliko je vaš dizajn dobar, i dalje morate proizvoditi robu i imati troškove proizvodnje.
Ako možete smanjiti troškove čak i samo za 5%, to će biti velika ušteda. Sudjelovao sam u radionici dizajna za proizvodnju i montažu gdje su sudionici u početku bili vrlo skeptični jer su vjerovali da imaju vrlo dobar dizajn bez daljnjih mogućnosti poboljšanja. Nakon radionice, oni su bili zbunjeni jer smo uspjeli pronaći potencijal za gotovo 3 eura po proizvodu koji košta 60 eura. Potpuno su preokrenuli svoj početni pogled sa „gubljenje vremena“ na „jednu od najboljih radionica koju smo ikada radili“.
Dizajn za X
Iznad sam spomenuo dosta varijanti generalnog dizajna za odličnost (design for excellence), ili generalno „dizajn za X (Design fro X)“. Ali ima još. Ovo je rezultat kratkog istraživanja varijanti dizajna za X:
- Dizajn protiv korozionih oštećenja (Design against corrosion damage)
- Dizajn za proizvodnju aditiva (Design for additive manufacturing)
- Dizajn za montažu (Design for assembly)
- Dizajn za troškove (Design for cost)
- Dizajn za inspekciju (Design for inspection)
- Dizajn za lean proizvodnju (Design for lean manufacturing)
- Dizajn za logistiku (Design for logistics)
- Dizajn za proizvodnju (Design for manufacturing/manufacturability)
- Dizajn za proizvodnju i montažu (Design for manufacturing and assembly)
- Dizajn za minimalni rizik (Design for minimum risk)
- Dizajn za odlaganje (Design for postponement)
- Dizajn za kvalitet (Design for quality)
- Dizajn za pouzdanost (Design for reliability)
- Dizaj za sigurnost (Design for safety)
- Dizajn za kratko vrijeme na tržištu (Design for short time to market)
- Dizajn za six sigma (Design for six sigma)
- Dizajn za standarde (Design for standards)
- Dizajn za testove/testiranje (Design for test/testing)
- Dizajn za varijabilitet (Design for variability)
Vjerovatno postoji još više. Nemojte pokušavati da ih pređete sve. Nekada su to samo „fancy“ riječi za neku vrstu optimizacije, ali opet, sve su to metode za optimiziranje dizajna za jedan ili drugi aspekt pored proizvodne funckionalnosti. Molim vas zapamtite da je vrlo moguće gledati više od jednog dizajna tokom jedne radionice, ali nemojte pretjerivati. Ako se fokusirate na sve, ne fokusirate se ni na šta. Najčešća radionica je kombinacija dizajna za proizvodnju i montažu, s obzirom da su tematski veoma bliske.
Originalan članak možete pročitati na linku.
