Inženjerski rad zahtijeva kreativnost i inovativnost kako bi se riješili složeni, interdisciplinarni problemi. No, kreativnost i inovacijske vještine nisu naglašene u mnogim tradicionalnim kursevima inženjerstva. Inženjeri zato ulaze u radnu snagu sa bitnim vještinama analize, ali se mogu boriti sa „razmišljanjem izvan okvira“ kada je riječ o kreativnom rješavanju problema. Naše istraživanje pokazuje da pažljivost može pomoći inženjerima da ojačaju sposobnost stvaranja novih ideja, što dovodi do novih načina razmišljanja i boljih rješenja.
Divergentno razmišljanje je bitno
Na tipičnom tehničkom radnom mjestu, od inženjera se traži da dizajnira uređaje, sisteme ili procese koji mogu imati konfliktne ciljeve i više potencijalnih rješenja. Generalno se postupak pristupanja tim zadacima naziva procesom inženjerskog projektiranja. Inženjerski tim daje ili identificira problem, definira raspon problema, generira mnogo ideja za rješenja, procjenjuje ideje i predlaže rješenje. Kroz ovaj proces inženjeri sudjeluju u konvergentnom i divergentnom razmišljanju.
Konvergentno razmišljanje je linearno i uključuje prolazak kroz niz koraka koji vode do jednog tačnog odgovora. Suprotno tome, divergentno razmišljanje istražuje različite smjerove od početnog definisanja problema sa ciljem generisanja mnogo mogućih ideja. U procesu dizajniranja inženjeri koriste divergentno razmišljanje prilikom generiranja ideja, kako bi mogli prepoznati širok raspon potencijalnih rješenja. Koriste konvergentno razmišljanje prilikom ocjenjivanja ideja kako bi odredili optimalno rješenje.
Obje su vrste razmišljanja bitne za pronalaženje najboljeg konačnog rješenja, ali divergentno razmišljanje posebno je bitno za razvoj inovativnih rješenja. Međutim, vještine divergentnog razmišljanja uglavnom se zanemaruju na inženjerskim kursevima koji se fokusiraju na linearno napredovanje uskih tehničkih informacija usmjerenih na disciplinu. Ishod toga je da studenti inženjerstva postanu stručnjaci za individualni rad i primjenu niza formula i pravila na strukturirane probleme sa „pravim-tačnim“ odgovorom.
Zato nije čudno da se inženjeri bore sa divergentnim razmišljanjima kad počnu raditi. Srećom, postoje mnoge tehnike koje pomažu poboljšanju divergentnog razmišljanja, poput brainstorminga i pronalaženja potreba, koje se oslanjaju na zajednički skup stavova. Na primjer; tokom brainstorminga, od ljudi se traži da zaustave osuđivanje i postanu znatiželjni. Stanford d.school promoviše navigacijsku nejasnoću tako što savjetuje da budete prisutni u trenutku i sugeriše opuštanje i postizanje načina prihvaćanja tokom izrade prototipa.
Ovi elementi prisutnosti i znatiželje dio su temeljne ljudske sposobnosti koja se naziva pažnja.
Kako pažljivost potiče divergentno razmišljanje
Pažljivost se definira kao namjerno obraćanje pozornosti s otvorenošću, ljubaznošću i znatiželjom. Iako psiholozi nastavljaju istraživati tačne mehanizme pomoću kojih pažnja olakšava divergentno razmišljanje, postoje uvjerljivi dokazi koji pokazuju uzročno-posljedičnu vezu između svjesnosti i mogućnosti divergentnog mišljenja.
Iako su se prethodna istraživanja pažljivosti i divergentnog razmišljanja fokusirala na opštu populaciju, naša su istraživanja pokušala istražiti odnos između pažljivosti, divergentnog razmišljanja i inovacija, posebno među studentima inženjerstva i nedavnim diplomiranim inženjerima.
Uradili smo dva istraživanja. U prvom smo pogledali uticaj 15-minutne meditacije svjesnosti na divergentno razmišljanje među 92 studenta inženjerstva sa Stanford Univerziteta. Prethodna istraživanja pokazale su da čak i samo jedna meditacija može poboljšati stvaranje ideja u opštoj studentskoj populaciji.
Prije eksperimenta, svi su sudionici ispunili upitnik za mjerenje osnovne pozornosti. Zatim su sudionici podijeljeni u 2 grupe: grupa koja će proći tretman i kontrolna grupa, te je zatraženo da izvrše dva zadatka divergentnog razmišljanja: generički zadatak generiranja ideja, gdje im je rečeno da navedu što više alternativnih namjena za ciglu; i zadatak inženjerskog projektovanja, gdje su tražili da navedu sve faktore koje bi uzeli u obzir pri projektovanju potpornog zida za scenarij poplave. U grupi koja je prošla tretman, sudionici su vođeni kroz 15-minutnu meditaciju prije dovršenja zadataka. U kontrolnoj skupini sudionici su prije izvršavanja zadataka pogledali 15-minutni video o smanjenju stresa.
U obje skupine, osnovna pažnja je imala uzajamnu vezu sa brojem i originalnošću ideja koje su sudionici zapisali u zadatku za stvaranje ideja i sa brojem faktora uzetih u obzir u zadatku inženjerskog dizajna. Studenti inženjerstva koji su izvijestili o većoj pažnji na početku, imali su bolji učinak na zadacima divergentnog mišljenja.
Iako su rezultati pokazali jasan odnos između pažljivosti i pojačanog divergentnog mišljenja, rezultati su bili izmješani kada je riječ o uticaju jedne 15-minutne seanse pažljivosti na performanse divergentnog mišljenja. Meditacija je poboljšala originalnost ideja u zadatku generiranja ideja, ali nije uticala na broj ideja koje su studenti smislili u zadatku generisanja ideja ili na zadatak inženjerskog dizajna sa statističkim značenjem.
Naši rezultati sugeriraju da 15-minutna praksa pažljivosti može poboljšati originalnost ideja, ali možda ne i količinu. Buduće studije mogle bi imati koristi od uključivanja značajnijeg treninga pažljivosti, nakon jedne 15-minutne sesije, kako bi se utvrdilo može li praksa pažljivosti povećati količinu i kvalitetu ideja.
U drugom istraživanju analizirali smo rezultate ankete otprilike 1400 studenata inženjerstva i nedavno diplomiranih studenata diljem SAD-a, kako bismo proučili odnos između pažljivosti i inovacija. Iz longitudinalne ankete inženjerski smjerova, koje vodi jedan od nas (Sheri), izvukli smo mjerenje osnovne pozornosti i povjerenja sposobnosti studenata da budu inovativni (ono što se naziva samoefikasnost inovacija).
Otkrili smo da osnovna pažnja predviđa samoefikasnost inovacija u našem inženjerskom uzorku. Zanimljivo je da je određena komponenta svjesnosti, koja se naziva pažljivi stav, najsnažniji pokazatelj samoefikasnosti inovacija. Iako se mnoga istraživanja fokusira na aspekt ‘količine’ pažnje, naše istraživanje sugerira da je najvažnija komponenta stav sa kojim obraćate pažnju – ili imate li otvoren, znatiželjan i ljubazan stav.
Imati otvoren i znatiželjan stav naziva se „početničkim umom“ – sposobnost da se novi pogled usmjeri na problem i da se uključi u nove perspektive rješavanja. Ostajući otvoreni za iskustva, vjerojatnije je da ćemo uspostaviti veze između naizgled nepovezanih koncepata, što je presudno za generiranje izvornih ideja. Imati ljubazan stav aspekt je samilosti, koji štiti od oštre samokritičnosti i straha od neuspjeha, nadahnjujući ljude da riskiraju i istražuju neiscrtani teritorij, što dovodi do novih rješenja. Pažljivost podržava oboje.
Ta istraživanja imaju bitan uticaj na inženjersko obrazovanje i tehničku radnu snagu. Iako su inženjerima potrebne vještine u analizi i prosuđivanju, oni također trebaju njegovati otvoren, znatiželjan i ljubazan stav, tako da se ne zadržavaju na određenom pristupu i mogu razmatrati nove podatke. Buduća istraživanja mogla bi se nadovezati na ova obećavajuća, ali i preliminarna saznanja i istražiti najbolje prakse za jačanje pozornosti kod studenata i zaposlenika inženjera.
Decenije istraživanja pokazuju da se pažnja može poboljšati kroz praksu. Kao rezultat toga, mnoge pionirske kompanije poput Googlea, Cisca, P&G-a, Facebooka, na radnom mjestu integriraju trening pažljivosti kako bi promovirali kreativnost i inovacije, kao i emocionalnu inteligenciju i dobrobit svojih zaposlenika. Prilagođavajući ove napore svojim inženjerskim organizacijama, takvim bi kompanijama dobro poslužilo da razmotre kako pažljivost može pojačati različita razmišljanja koja su tako bitna u tehničkom dizajnu i kako pažljivi stav otvorenosti, a ne samo pažnje, može biti glavni katalizator za inovativni način razmišljanja.
Originalan članak možete pročitati na linku.
