Postoji priča o mladim studentima (brucošima), koji pitaju starijeg kolegu: „Koja je godina najteža?“ „Ona koju padneš!“, glasi lakonski odgovor. Stvarno, svakome je njegova muka najveća. Tako je i sa diplomiranim mladim inženjerima. Napatili su se četiri ili pet godina (okey, neki su malo probali i studentskog života) i sad treba izaći na tržište rada. Za razliku od nekada, kad je to značilo BiH/entitet, sada su granice mnoooogo šire. Nebo je granica. Što znači? Ne biste vjerovali koliko diplomaca iz BiH radi vani u EU ili Abu Dhabiju. Farmaceuta najviše. Ali i drugih struka. Pa kako su samo otišli tamo? Imali su veze?
Teško. Vani nema milosti. Imali su kvalitetan CV. To odmah možemo dodati na spisak cjeloživotnog učenja. Kako napisati životopis. Nekad su se zaklinjali u Europass CV, a danas ga neki smatraju zastrajelim. Meni osobno odgovara. Iako se iz takvog CV-a ne vidi mnogo, kad trebate projuriti kroz njih 50, dobro dođe da su svi pisani na isti način. Kako onda u takvoj grupi naći za vaše potrebe, najboljeg kandidata?
Morate imati unaprijed sastavljen spisak poželjnih karatkeristika i onda dati/javiti se na takav oglas. Da se zna što se traži. No, tko baš hoće da se istakne u prvom krugu, neka napiše i uvodno pismo/cover letter. Ovo je slobodni stil, nema šprance. Tu napišete zašto baš Vi, zašto da Vas baš „najbolja kompanija“uzme u drugi ili možda i završni krug. Pazite, štogod slagali, komisija će to izvući iz Vas. Imaju iskustva a Vi ne. Znači, kako preživjeti razgovor za posao, isto ide u cjeloživotno ponašanje. Zaboravite šalabaktere i unaprijed naučene odgovore. To više nije u modi. Možda je to razgovor jedan na jedan sa vlasnikom/vlasnicom firme. A možda sa regruterom.
Pretpostavimo da ste i to preživjeli. Što dalje?! Zna se! Prvi dan na poslu. Kako god da se obučete, može biti krivo. Zato pitajte one koji su Vas obavijestili o sretnom ishodu: „Možete li mi preporučiti koji je „dress code“?“ Ako nemate koga pitati, postoji jednostavno pravilo. Gospođe nek se obuku kao nastavnice, a gospoda kao učitelji. Jednostavno i prikladno. Muški, molim cipele na noge. Patike su zabranjene prvi dan. Upravo da ste IT u IT „unicornu“. Ono što je dozvoljeno drugima, vjerojatno nije Vama. Saznajte imate li mentora ili „starijeg“ kolegu, kojeg možete pitati nešto. A prvog dana imate svašta za pitati. Ako firma ima HRM, onda Vam daju osnovna uputstva, uz Zakon o radu (poželjno, ali nije obavezno, i tako se stalno mijenja).
Još gore, ako ste dobili mjesto u proizvodnoj firmi i kažu Vam da ste budući šef/ica smjene. LoL. Pogon, koji je Vama nalik bojištu, a pun ljudi koji Vas ljubopitljivo mjerkaju. Ne morate odmah podići gard, ali opreza ne škodi. Potražite iskren osmjeh (onaj, gdje se i kajičci oka smiju) i povremeno pitajte za savjet. Ne prečesto. Nešto morate i sami odraditi. (Sad znate kako je meni bilo u bivšem socijalizmu. Fabrika za proizvodnju guma. Čađ i ulje. Prljavo i prašnjavo. A tada je bilo pitanje časti među radnicima, tko će prodati foru mladom inženjeru.)
I dođe taj dan, kad je smjena samo vaša. Ili Vi njeni. Obično Vas bace u popodnevnu smjenu. Tako se kali čelik. (Ne bojte se. Iako Vam srce lupa kao ludo, od Vas se u stvari, ne očekuje ništa. Radnici znaju svoj posao. Strojevi uhodani. Dežurni majstor je u svojoj sobi. Imate broj za hitne slučajeve. Vjerojatno su Vam rekli kad i koliko puta trebate obići pogon. Dobili ste broj Hitne u slučaju udesa na radu. Hitnu pomoć ste položili [nekoliko puta, dodao bih]. No, imate dovoljno vremena da Vam se misli roje u glavi. Ne radite si to. Uzmite neku literaturu, poslovnu ili službenu i čitajte. (To pomaže.)
Taman kad malo „očvrsnete“, upoznate i ljude i mašine, dobavljače, nabavu i „ostale sitnice“, slijedi prvi pravi test.
Pokretanje novog pogona. E to već nije šala. Takva čast se rijetko ukazuje u životu mladih inženjera. Neki od starijih (čak većina) to nisu doživjeli. Srce Vam lupa (ovog puta s pravom) jer se može desiti svašta. Jeste se Vi pripremili, pregledali sve sheme, provjerili uživo, ali kad se počnu uključivati sklopke, a pogon se prvi put pokrene, to je kao kad oživljavate čudovište iz Jurskog parka. Na sreću, pored Vas su Vaši saveznici, isporučioci opreme, često i vlasnici/uprava. Ali je zato i pritisak samim tim veći. Imajte uz sebe mobitel (radi slika), ali i blok s olovkom. Odmah zapisujte „problematična“ mjesta. To ne mora biti opasnost samo po sebi, ali splet okolnosti situaciju može učiniti takvom. Budite staloženi, bar izvana, neka Vam je glas pod nadzorom, ne vičite preko hale, i tako Vas nitko ne čuje. Sjetite se glumaca/glumica u akcijskim filmovima. Iako oni glume, uvijek je prisutan tračak istine.
Odnos s ljudima. Brrrr, ima li što lakše? Naravno, s ljudima je najljepše i najteže raditi. No, Vi činite tu razliku. Ako s ljudima pričate ljudski, tako Vam i odgovaraju. Poštujte ih, ne grdite javno, ako je tko zaslužio kritiku, rješite to unutar četiri zida, i ne pričajte nikom o tome. Pravi šef/ica vodi pogon baršunastom rukavicom, ispod koje je čelična šaka. O ovome su pisane i stručne knjige i romani, tako da ne mislite da će Vam ovaj članak mnogo toga otkriti. No, može Vam ukazati što Vas može čekati.
Zato, učite, cjeloživotno učenje nije privilegija odlikaša i radoholičara, nego potreba stručnjaka/naučnika (oba roda), da ne zastare. Jer, već iza Vas dolazi mlađa generacija, koja slabo što pita, a sve zna! Budite strpljivi s njima, kao sa mlađom braćom i sestrama, jer oni Vam to i jesu.
