Morate govoriti javno, ali koljena vam počinju klecati i prije nego što dođete do podija. Želite proširiti svoju mrežu, ali radije biste grickali nokte nego razgovarali s nepoznatim ljudima. Govor na sastancima povećao bi vašu reputaciju na poslu, ali plašite se da ne kažete pogrešnu stvar. Situacije poput ovih – ovih koje su profesionalno važne, ali lično zastrašujuće – nažalost su sveprisutne. Lagan odgovor na ove situacije je izbjegavanje. Ko želi osjećati anksioznost kad ne mora?
Ali problem je, naravno, što ti zadaci nisu samo neugodni; oni su također neophodni. Kako rastemo i učimo na svojim poslovima i u svojoj karijeri, neprestano smo suočeni sa situacijama u kojima moramo prilagoditi svoje ponašanje. To je jednostavno stvarnost svijeta u kojem danas radimo. A bez vještine i hrabrosti da napravimo skok, možemo propustiti važne prilike za napredak. Kako mi kao profesionalci možemo prestati graditi svoj život izbjegavajući ove neugodne, ali profesionalno korisne zadatke?
Prvo, budite iskreni prema sebi. Kad ste odbili tu priliku da govorite na velikoj industrijskoj konferenciji, je li to zaista bilo zato što niste imali vremena ili ste se plašili stupiti na scenu i predstaviti se? A kad se niste suprotstavili tom kolegi koji vas je potkopavao, je li to zaista bilo zato što ste osjećali da će na kraju prestati ili zato što ste se prestrašili sukoba? Napravite popis opravdanja koja ste skloni koristiti kako bi izbjegli situacije izvan zone komfora i zapitajte se jesu li zaista legitimna. Ako bi vam neko drugi ponudio iste izgovore o svom ponašanju, biste li to vidjeli kao opravdane razloge za odbijanje? Odgovor nije uvijek jasan, ali nikada nećete moći prevladati nerad, a da ne budete iskreni prema svojim motivima.
Zatim, učinite svoje ponašanje vlastitim. Vrlo se malo ljudi bori sa svakom pojedinom verzijom zastrašujuće radne situacije. Možda vam je teško generalno razgovarati, ali bilo bi vam bilo lakše ako je tema nešto o čemu puno znate. Ili vam može biti teško umrežiti se, osim kada je to u zaista malom okruženju.
Prepoznajte ove mogućnosti i iskoristite prednost – nemojte tu varijabilnost kreditirati do slučajnosti. Već dugi niz godina radim s ljudima koji se bore da izađu izvan svojih zona komfora na poslu i u svakodnevnom životu, a ono što sam otkrio je da često imamo puno manje razloga nego što vjerujemo da nam ovakve stvari prave probleme. Često možemo pronaći način da podesimo ono što moramo učiniti da bi ga učinili dovoljno prijatnim za izvedbu isklesavanjem situacija na način koji minimalizira nelagodu. Na primjer; ako ste poput mene i nelagodno razgovarate s velikim grupama u velikiom bučnom okruženju, pronađite miran kutak te postavke za razgovor ili izađite van u hodnik ili samo ispred zgrade. Ako mrzite događaje za javni nastup i umrežavanje, ali osjećate se malo ugodnije u malim grupama, potražite mogućnosti za razgovor s manjim grupama ili postavite intimne sastanke na kafi s onima s kojima se želite umrežiti.
Konačno, odvažite se. Da biste zakoračili izvan svoje zone komfora, to morate učiniti, čak i ako je neugodno. Postavite mehanizme koji će vas prisiliti da zaronite i mogli biste otkriti da ono čega ste se u početku plašili nije tako loše kao što ste mislili.
Na primjer; u prošlosti mi je bilo neugodno sa javnim nastupima. Na postdiplomskom studiju pohađao sam čas za javni nastup i profesor nam je dao da držimo govore – koristeći bilješke – na svakom času. Zatim, nakon trećeg ili četvrtog časa, rečeno nam je da predamo svoje bilješke i da govorimo bez istih. Bio sam prestrašen, kao i svi ostali na kursu, ali znate šta? Zapravo je uspjelo. Dobro sam se snašao, kao i svi ostali. U stvari, govor bez bilješki na kraju je bio mnogo učinkovitiji, što je moj nastup učinilo prirodnijim i autentičnijim. Ali bez ovog mehanizma prisiljavanja na akciju, možda se nikad ne bih odvažio na isto.
Počnite malim koracima. Umjesto da uskočite pravo u govor na nekom industrijskom događaju, prijavite se za čas javnog nastupa. Umjesto da govorite u sali odbora, pred najstarijim kolegama, počnite govoreći na manjim sastancima s vršnjacima kako biste vidjeli kakav je osjećaj. I dok ste već kod toga, provjerite možete li angažovati bliskog prijatelja ili kolegu koji će vam ponuditi savjete i ohrabrenje prije izazovne situacije.
Možda se spotaknete, ali to je u redu. U stvari, to je jedini način na koji ćete naučiti, pogotovo ako shvatite da su pogrešni koraci neizbježan – i zapravo važan dio procesa učenja. Na kraju, iako bismo se mogli osjećati nemoćno u situacijama izvan naše zone komfora, imamo više snage nego što mislimo. Pa, probajte. Budite iskreni prema sebi, učinite svoje ponašanje svojim i odvažite se. Pretpostavljam da ćete biti zadovoljni što ste sebi pružili priliku da rastete, učite i proširite svoj profesionalni repertoar.
Članak „If You’re Not Outside Your Comfort Zone, You Won’t Learn Anything“ autora Andy Molinsky-a preveden je sa Harvard Business Review.
