Šta je Taguchi dizajn?
Metoda Taguchi dizajna predstavlja standardizovani pristup određivanju optimalne kombinacije inputa i najčešće je korišten dizajn za optimizaciju procesa. Razvio ju je japanski inžinjer i statističar, dr. Genichi Taguchi.
S obzirom da se svi faktori ne mogu kontrolisati, nekontrolisani faktori u ovoj metodi nazvani su faktorima smetnje. Metoda ima za cilj odrediti faktore, koje je moguće kontrolisati, a koji će minimizirati efekat faktora smetnje.
Gdje se koristi Taguchi dizajn?
Metoda Taguchi dizajna nije rezervisana samo za proizvodne procese. Naime, može biti korisna u raznim oblastima, kao što su, naprimjer: fizika, medicina, menadžment, hemija, poljoprivreda,…
Taguchi metoda nudi četiri vrste dizajna koje možete koristiti u zavisnosti od toga šta želite postići:
- robusni dizajn: kada želite da proizvodi budu dizajnirani tako da ne sadrže greške, te da imaju visok kvalitet,
- dizajn koncepta: kada želite ispitati konkurentske tehnologije,
- dizajn parametara: kada želite odrediti optimalne nivoe faktora koje je moguće kontrolisati i
- dizajn tolerancija: primjenjuje se nakon dizajna parametara, ako želite odrediti tolerancije u slučaju da dizajnom parametara niste postigli ciljana pobiljšanja.
Taguchi dizajn – inžinjering kvaliteta
S obzirom da je na temu idealnog kvaliteta imao različito mišljenje od ostalih teoretičara, Taguchi je kreirao vlastitu filozofiju “idealnog kvaliteta”. Prema njegovoj filozofiji proizvod bi trebao imati određenu ciljnu vrijednost koja označava kritičnu karakteristiku proizvoda, te kvalitetan proizvod ne bi smio biti jedini cilj proizvodnje. Naime, proizvod bi trebao biti trajno kvalitetan i ne bi smio izgubiti svoju funkciju za vrijeme životnog vijeka. Na osnovu toga razvio je koncept robusnog dizajna i uveo pojmove faktora smetnje i faktora koje je moguće kontrolisati.
Taguchi je želio skrenuti pažnju proizvođačima na troškove društva izazvane odstupanjima proizvoda od željenih karakteristika, jer će svaki neadekvatan proizvod biti gubitak za kupca ili čak i za šire društvo. Međutim, proizvođači su najčešće više zainteresovani za vlastite troškove i zaboravljaju činjenicu da bi ti troškovi mogli naći put prema njihovoj kompaniji. Zato je bitno naći granicu ciljnih vrijednosti karakteristika svakog proizvoda. Zato je Taguchi ponudio tri načina definisanja ciljne vrijednosti u statistici:
- manje je bolje (u slučajevima kada je ciljna vrijednost oko nule, npr. emisija štetnih gasova),
- više je bolje (u slučajevima kada se teži postizanju maksimalne ciljne vrijednosti, npr. produktivnost) i
- sredina je najbolje (u slučajevima kada se teži prosječnoj ciljnoj vrijednosti, npr. varijacije potražnje).
Primjeri primjene Taguchi dizajna
- Proizvodnja keramičkih pločica
Taguchi dizajn je još 1950-ih primjenjen u jednoj od japanskih kompanija koja se bavila proizvodnjom keramičkih pločica. Do primjene Taguchi dizajna došlo je zbog problema sa dimenzijama pločica. Tim za kvalitet ustanovio je varijacije temperature u peći koje su imale značajan uticaj na dimenzije pločica. Kako se varijacije temperature nisu mogle ukloniti, jer je instalacija nove peći bila skupa investicija, odlučili su da ovaj faktor proglase faktorom smetnje. Primjenom Taguchi dizajna tim je došao do rezultata koji su pokazali da povećanjem udjela gline, faktora koje je moguće kontrolisati, pločice postaju otpornije na varijacije temperature u peći. Time je problem neadekvatnih dimenzija pločica riješen.
- Priprema aktivnog ugljika
Taguchi dizajn primjenjen je i u istraživanju optimalnih radnih uslova za pripremu aktivnog ugljika korištenjem jezgra iz palmine ljuske. Korištena su četiri faktora koja je moguće kontrolisati: vrijeme zračenja, snaga mikrovalne peći, koncentracija impregnacijske tvari (fosforna kiselina) i omjer impregnacije između kiseline i jezgra. Rezultati Taguchijevog dizajna ukazali su na optimalne vrijednosti navedenih faktora. Nakon testiranja u kojem su korištene optimalne vrijednosti faktora dobiven je aktivni ugljik sa željenim karakteristikama.
- Proizvodnja automobilskih guma
Jedna italijanska fabrika koja se bavi proizvodnjom automobilskih guma suočila se sa problemom neugodnog zvuka koji je proizvodio jedan od remenova za usklađivanje. Tehničari su koristili metodu pokušaja i greške (smanjivali su i povećavali dimenzije remena, pokušavali sa raznim oblicima montaže,…), ali to je bilo samo gubljenje vremena, jer nije davalo nikakve rezultate. Problem su riješili tehničari sa Taguchijevog instituta. Veoma brzo su otkrili da je uzrok problema materijal remena. Čak, zamjenom materijala ne samo da je otklonjen neugodni zvuk, nego je i udvostručen životni vijek remena. Također, troškovi novog materijala bili su isti kao i za prethodno korišteni materijal.
Zaključak
Metoda Taguchi dizajna je najčešće korištena metoda DOE alata za optimizaciju procesa. Mislim da vam je sad jasno zašto je to tako. Činjenica je da većina proizvođača gubitke u svojim procesima „opravdava“ time što to postoje stvari na koje nije moguće uticati. Nerijetko zaista postoje takve stvari i čini se da se ništa ne može promijeniti. Ali to nije opravdanje!
Sve što mislite da ne možete promijeniti u svojim procesima, bez obzira iz kojeg razloga, proglasite faktorom smetnje i upustite se u Taguchi dizajniranje. Pronađite optimalne vrijednosti svih drugih faktora (koje možete mijenjati)! Podesite te faktore na predložene vrijednosti kako biste se uvjerili da ste uz pomoć Taguchi dizajna poboljšali proces!
