Neki od faktora koji zanimanje zavarivača čine interesantnim jesu težina i kompleksnost samog posla zavarivača kao i potražnja za istim na tržištu rada u i izvan BiH. Zašto zavarivači odlaze iz Bosne i Hercegovine ili zašto ih mi puštamo da idu kompleksno je pitanje, ali glavni od razloga se, svakako, odnosi na neadekvatne uslove rada u smislu nedovoljno visoke plaće (koja je visočija od drugih zanimanja istog obrazovnog ranga) u odnosu na onu koja vrijedi u inostranstvu.
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je koncipiran tako da većina srednjih mješovitih škola među strukovnim smjerovima nudi i smjer zavarivača. U sklopu istog, u skladu sa godinom školovanja organizuju se i praktične nastave te po završetku školovanja zavarivači odlaze na biroe zapošljavanja.
Prema statistici Zavoda za zapošljavanje Federacije BiH u 2020.godini u nadležne biroe zapošljavanja se prijavilo 1558 zavarivača. Od tog broja 986 ih je uspjelo naći zaposlenje te su oni brisani sa evidencije zavoda.
Statistika broja prijavljenih i broja odjavljenih zavarivača u 2020.godini u FBiH
Dakle, na kraju 2020.godine na biroima za zapošljavanje smo imali 572 prijavljena zavarivača. Kako je vidljivo iz grafikona iznad najviše ih se prijavilo, ali i odjavilo sa biroa za zapošljavanje na području Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona. U kantonu Sarajevo se prijavilo 80 lica, a zaposlenje pronašlo njih 50. U Hercegovini i ostalim kantonima ih se veoma malo uopšte našlo u statistikama Federalnog zavoda za zapošljavanje.
Prema statistici Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske tokom 2020.godine na biroe zapošljavanja prijavilo se 501 lice, a u isto vrijeme njih 180 je pronašlo zaposlenje. Poslodavci iz Republike Srpske su tokom 2020. godine podnijeli 98 prijava Zavodima radi zapošljavanja lica sa navedenim kvalifikacijama.
Podaci agencije MojPosao.ba kažu da su u prethodnoj godini poslodavci objavili 270 oglasa za radno mjesto zavarivača, a oglasi uključuju i radna mjesta u inostranstvu. Svakako, uzet ćemo u obzir da poslodavci zavarivače traže i na druge načine.
Kada su u pitanju programi dokvalifikacije i prekvalifikacije za navedeno zanimanje Zavodi za zapošljavanje FBiH i RS ih nisu imali. Ukoliko se dobro pogleda navedena statistika te uzme u obzir da je 2020.godina bila jako pogođena pandemijom i da su mnogi radnici ostali bez posla ili se vratili iz inostranstva, jasno nam je da je navedeno zanimanje u Bosni i Hercegovini deficitarno.
Na putu traganja za ustanovama ili programima dokvalifikacije za zavarivače u BiH dolazimo do Tuzle, tačnije do Instituta za zavarivanje BiH koji kao osnovnu djelatnost ima obuku, doobuku, prekvalifikaciju i atestaciju zavarivača sa svim potrebnim ispitivanjima po zahtjevima standarda EN ISO 9606 sa izdavanjem međunarodnog certifikata za polaznike (DVS ili TÜV).
Jedino je akreditovano trening tijelo za ovu oblast u BiH od strane Međunarodnog instituta za zavarivanje (IIW), a postoji od 2005.godine.
Za polaznike je obezbijeđena savremena radionica (cca 700 m2) sa 22 radna mjesta kao i posebna prostorija za brušenje. Kandidati prolaze teoretsku i praktičnu obuku, a na kraju slijedi polaganje ispita te atestacija zavarivača. Obuka zavarivača se vrši po standardu EN ISO 9606 prema smjernicama njemačkog DVS i u saradnji sa njemačkim Institutom za zavarivanje SLM, a prema smjernicama DVS IIW/EWF 1111. Atestacija zavarivača se vrši prema EN ISO 9600 standardu.
Institut je dosad pružio obuku za više od 3000 zavarivača iz cijele Bosne i Hercegovine, a pored njih u sklopu svog djelovanja nudi i programe obuke za internacionalne tehnologe zavarivanja kao i usluge ispitivanja materijala i zavarenih spojeva.
Da je broj zavarivača u BiH deficitaran i da je potrebno preduzeti određene korake prepoznala je i Visoka tehnička škola Doboj koja je u saradnji sa WIFI-Institutom za unaprjeđenje privrede Austrije 2016.godine pokrenula “Školu za obrazovanje odraslih” te u sklopu nje “Akademiju varenja”. Polaznicima se nudi obuka za zavarivanje i certificiranje na svim manuelnim postupcima:
- 111 Elektro- Ručno elektrolučno zavarivanje REL;
- 131 MIG- Elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti inertnog plina-Argon ili helijum;
- 135 MAG- Elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti aktivnog plina- CO2;
- 141 WIG/TIG- Elektrolučno zavarivanje netaljivom (volfram) elektrodom u zaštiti inertnog plina TIG/WIG (141) -argonsko varenje;
- 311 Gasno- Autogeno- Plinsko zavarivanje korištenjem acetilena (kao gorivog plina) i kiseonika (kao plina koji podržava gorenje) GASNO (311) – autogeno.
Certifikate izdaje WIFI partner projekta na engleskom i njemačkom jeziku i to za norme za zavarivanja čelika: EN 287-1, ISO 9606-1 ili AD 2000 HPR i Aluminijsko varenje EN9606-2, a svake godine bilježi nove polaznike.
Nešto slično nalazimo i u Tesliću gdje je 2016.godine počeo sa radom Centar za zavarivanje Teslić koji nudi programe za zavarivače kao i prethodno spomenuta ustanova. Jedina razlika je što se ovdje certificiranje vrši u drugim ustanovama sa kojim Centar ima uspostavljenu saradnju. Dodatna usluga koju ovaj centar nudi polaznicima jeste pomoć pri zapošljavanju, posebno u zemljama EU, Njemačkoj i Sloveniji.
Potrebu za zavarivačima prepoznao je i Zavod za zavarivanje koji egzistira unutar Instituta-”Kemal Kapetanović” u Zenici i koji nudi obuke za zavarivače kao i certificiranje u skladu sa standardom BAS EN ISO 9606-1 (za čelike) za postupke: REL (111); TIG (141); MIG (131); MAG (135); plinski (311).
Kao najtraženiji postupci zavarivanja čijim obukama pribjegavajuzavarivači u BiH ističu se TIG i MAG postupci zavarivanja, a sve navedene ustanove/privatna preduzeća u mogućnosti su pružiti kvalitetnu obuku.
Pored navedenih neke još ustanove/pravna lica koja nude obuke za zavarivače su:
- U “Centar za obrazovanje odraslih” Gračanica
- “Procesna oprema inženjering d.o.o-RJ Provar” Laktaši
- “Zavod za zavarivanje”d.o.o Banja Luka
Imajući u vidu da se prosječne plaće zavarivača u inostranstvu kreću u prosjeku 2000€-3000 € (neto) postaje jasno zašto oni koji se i odluče na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju iz oblasti zavarivanja rade to da bi našli zaposlenje izvan Bosne i Hercegovine.
Nažalost, sa sadašnjim obrazovnim sistemom koji ne pruža dovoljno opsežnu praktičnu obuku te prisutnim uslovima rada za zavarivače u Bosni i Hercegovini, navedeni trend bi se mogao nastaviti i u budućnosti.
A da li država može nešto uraditi da se stanje promijeni, dakako da može. Pomoć proizvodnom sektoru u cilju obezbjeđenja boljih uslova rada za zaposlenike, kvalitetnije obrazovanje, obezbjeđenje prekvalifikacija ili sufinansiranje istih je svakako u njenoj sferi djelovanja.
Obzirom na sve navedeno u narednom periodu ćemo Vam nizom tekstova i istraživanja pokušati približiti barem dio izazova sa kojim se susreću kako zavarivači, tako i firme koje su u potrebi za istim. Kako rad zavarivača učiniti efikasnijim, kako podstaknuti mlade da se odluče za navedeno zanimanje i kako da postanu što bolji u ovom poslu, kako da firme pronađu, adekvatno stimulišu i na kraju, profitiraju od zavarivača, su neke od tema koje ćemo obrađivati.
