Njemačka je suočena s gubitkom svog industrijskog temelja. Porast cijena energije, preseljenje proizvodnje u druge zemlje i strukturni izazovi ubrzavaju promjene. Šta se krije iza ovog razvoja?
Da li se Njemačka nalazi u deindustrijalizaciji?
Trenutno, Njemačka nije u fazi deindustrijalizacije, ali postoje naznake ubrzanih strukturnih promjena. Udio industrije u ukupnom gospodarstvu ostao je relativno stabilan u posljednjim godinama, a prosječni udio industrije u bruto dodanoj vrijednosti u periodu od 2010. do 2019. godine iznosio je 22,4 posto. Ipak, od 2018. godine bilježi se opadanje industrijske proizvodnje, koje će se do 2023. godine nastaviti s padom od 1,5 posto. Najviše su pogođene energetski intenzivne grane poput hemijske industrije.
Glavni razlozi ovog trenda su porast cijena energije zbog rata u Ukrajini, ali i dugoročni izazovi poput digitalizacije, dekarbonizacije i demografskih promjena. Umjesto deindustrijalizacije, čini se da se ubrzava strukturna transformacija, u kojoj industrija relativno gubi na značaju, dok sektor usluga raste.
Šta se može učiniti kako bi se spriječila deindustrijalizacija?
Kako bi se spriječila neželjena deindustrijalizacija, moglo bi biti ključno poduzeti specifične mjere. Prvo, bila bi od suštinskog značaja ciljano pružena podrška industriji u suočavanju s energetskom krizom i transformacijom, na primjer, kroz specijalne programe podrške. Takođe, promocija inovacija i ulaganje u buduće tehnologije moglo bi ojačati konkurentnost industrije.
Takođe, kvalifikacija i obuka radne snage igraju ključnu ulogu u tome da se strukturna promjena sprovede na društveno prihvatljiv način. Bilo bi također potrebno razviti sveobuhvatnu ekonomsku politiku koja podržava strukturne promjene umjesto da ih usporava. Iako se trenutno strahuje od ubrzane deindustrijalizacije u narednim godinama, prema aktuelnim procjenama situacija nije toliko dramatična kao što se ponekad prikazuje u javnoj raspravi.
Zašto dolazi do deindustrijalizacije?
Deindustrijalizacija u mnogim zemljama rezultat je složenih uzroka i odražava značajnu promjenu u globalnoj ekonomskoj strukturi. Jedan od glavnih razloga je tehnološki napredak, posebno kroz automatizaciju i digitalizaciju, što čini industrijsku proizvodnju efikasnijom i smanjuje potrebu za ljudskom radnom snagom u proizvodnji. Globalizacija takođe doprinosi ovom razvoju premještanjem proizvodnih pogona u zemlje s nižim troškovima rada. Ovo dovodi do smanjenja industrijskih radnih mjesta u industrijaliziranim zemljama. Osim toga, ekonomske strukturne promjene uzrokuju da sektor usluga dobija na značaju u odnosu na industriju. To je djelimično uzrokovano promijenjenim preferencijama potrošnje, koje povećavaju potražnju za uslugama.
Dodatni faktor je takozvana „kriza deindustrijalizacije“, koja se karakteriše smanjenjem radno-intenzivnih industrija i bijegom radnih mjesta iz gradova. Ovo se često događa kao posljedica slobodnotrgovinskih sporazuma koji omogućavaju proizvodnju u zemljama s nižim troškovima rada. Takođe, tehnološke inovacije koje zahtijevaju manje manuelnog rada dovode do nestanka mnogih radnih mjesta u proizvodnji.
Ove promjene nisu ograničene samo na razvijene ekonomije, već utiču i na zemlje u razvoju koje se često suočavaju s deindustrijalizacijom brže nego razvijene zemlje. Ključno je prepoznati složene posljedice ovih trendova na društvenu i ekonomsku strukturu pogođenih zemalja, uključujući rastuću socijalnu nejednakost i izazove u restrukturiranju radne snage.
Da li je u Njemačkoj već bilo perioda deindustrijalizacije?
Da, u prošlosti je bilo perioda deindustrijalizacije u Njemačkoj. Na primjer, nakon Drugog svjetskog rata, u 1950-im i 1960-im godinama u Zapadnoj Njemačkoj, došlo je do strukturnih promjena od teške industrije prema lakšim industrijama i uslugama. Mnogi industrijski centri, poput onih u Revieru ili Saarlandu, izgubili su na značaju, što je izazvalo nezaposlenost i ekonomske probleme u tim regijama.
Takođe, u 1980-im i 1990-im godinama došlo je do ponovnog opadanja tradicionalnih industrijskih grana poput rudarstva, čelika i tekstilne industrije, što je izazvalo smanjenje broja industrijskih radnih mjesta, posebno u istočnom dijelu zemlje nakon ponovnog ujedinjenja.
Šta podrazumijeva pojam montanske industrije?
Montanska industrija obuhvata privredne grane koje se bave vađenjem, preradom i daljom obradom rudnih bogatstava, kao što su ugljen, rude i metali. To uključuje uglavnom preduzeća koja se bave vađenjem čvrstih goriva (ugljen), proizvodnjom čelika i drugim rudarskim granama.
Rudarstvo je imalo ključnu ulogu u industrijalizaciji i doprinijelo ekonomskom usponu mnogih zemalja. Iako se danas pojam „montanska industrija“ manje koristi, on i dalje obuhvata sve kompanije koje se bave vađenjem, preradom i daljom obradom rudnih bogatstava. Među najpoznatijim kompanijama u ovom sektoru su, na primjer, ThyssenKrupp, Salzgitter, BHP Group i Rio Tinto.
Šta se dešava u fazi visoke industrijalizacije i da li je ona postojala u Njemačkoj?
Visoka industrijalizacija označava fazu ubrzanog industrijskog razvoja u zemlji. Ova faza je postojala i u Njemačkoj između 1871. i 1910. godine. U tom periodu, njemačka ekonomija sustigla je prednost drugih zemalja i postala vodeća industrijska nacija u Europi.
Ova faza je bila karakterizirana sljedećim razvojem:
Brzi uspon industrije: Industrijska proizvodnja raste vrlo brzo, a Njemačka se razvija od uglavnom poljoprivredno orijentirane zemlje do zemlje s industrijskim i urbanim karakteristikama. Između 1871. i 1914. godine njemačka industrijska proizvodnja se povećala šest puta, a izvoz se povećao četiri puta.
Uspon prema vodećoj industrijskoj naciji: U fazi visoke industrijalizacije, Njemačka je postala najveća industrijska nacija u Europi. Udio Njemačke u svjetskoj industrijskoj proizvodnji 1914. godine iznosio je oko 15 posto, dok je Velika Britanija imala 14 posto, a Sjedinjene Američke Države 32 posto.
Strukturne promjene i rast: Tradicionalne industrije poput rudarstva, čelika i tekstilne industrije brzo su se širile. Novi sektori, kao što je automobilska industrija, postali su ključne industrije. Izgradnja željeznica i povećanje transportnih kapaciteta bili su presudni za ekonomski rast.
Glavne razlike između industrijalizacije i visoke industrijalizacije u Njemačkoj:
Industrijalizacija:
- Počela je u Njemačkoj oko 1830. godine.
- Ovaj period označava opći prijelaz sa poljoprivredne na industrijsku ekonomiju.
- Dovela je do uspona tradicionalnih industrija poput rudarstva, čelika i tekstilne industrije.
- Tehnička inovacija, poput parne mašine i pamuka za predenje, bila je ključna.
- Strukturne promjene dovele su do prijelaza iz društva temeljenog na staležima u društvo temeljenom na klasama.
Visoka industrijalizacija:
- Odigrala se u Njemačkoj između 1871. i 1914. godine.
- Ovaj period označava fazu ubrzanog industrijskog rasta i strukturnih promjena.
- Novi ključni sektori poput hemijske industrije, mašinske industrije i elektrotehnike postali su vodeći.
- Njemačka je postala najveća industrijska nacija u Europi, nadmašivši Veliku Britaniju.
- Proizvodni modeli kao što su taylorizam i fordizam doprinijeli su povećanju efikasnosti.
- Razvoj infrastrukture, poput željeznica, bio je ključan za industrijski uspon.
Šta je tercijarizacija?
Tercijarizacija označava ekonomske strukturne promjene u kojima sektor usluga (tercijarni sektor) postaje važniji od industrijskog sektora (sekundarni sektor). To konkretno znači da se ekonomski fokus pomiče prema uslugama kao što su trgovina, transport, administracija, obrazovanje, zdravstvo itd. Također, raste udio zaposlenih u sektoru usluga, dok udio zaposlenih u industriji opada.
Uzroci tercijarizacije uključuju tehnološki napredak, automatizaciju, globalizaciju i rastući blagostanje koje povećava potražnju za uslugama. Tercijarizacija često dovodi do socijalnih i prostorno-ekonomskih promjena, poput stvaranja centara usluga u velikim gradovima. Međutim, ona također može izazvati probleme poput nezaposlenosti i strukturnih kriza.
Dakle, tercijarizacija opisuje prijelaz iz industrijskog društva u društvo usluga kao dio ekonomskih strukturnih promjena.
Da li u SAD-u postoji reindustrijalizacija?
Da, postoje naznake reindustrijalizacije u SAD-u. Prema mišljenju nekih stručnjaka, ovo pruža značajne šanse za rast njemačke ekonomije. Međutim, da bi se postigla značajna reindustrijalizacija u SAD-u, potrebni su snažniji državni intervencije.
Razlozi za reindustrijalizaciju u SAD-u uključuju tehnološki napredak i automatizaciju, što povećava konkurentnost američke industrije. Osim toga, političke mjere koje podržavaju industriju i ograničavaju utjecaj velikih korporacija, kao i promjene u globalnim lancima opskrbe i proizvodnim mrežama, također doprinose ovom trendu.
Ukupno gledajući, istraživanja ukazuju na to da u SAD-u zaista dolazi do oživljavanja i jačanja industrijskog sektora, što se naziva „reindustrijalizacija“, a ovo bi moglo imati utjecaja na druge ekonomije, uključujući Njemačku.
Koje kompanije planiraju preseliti proizvodnju u inostranstvo?
Trenutno nekoliko njemačkih kompanija planira preseliti svoju proizvodnju u inostranstvo. Evo nekoliko istaknutih primjera:
- Proizvođač kućanskih aparata Miele planira uštedjeti oko 500 miliona eura do 2026. godine premještanjem dijela proizvodnje u Poljsku.
- Također, proizvođač automobila Porsche razmatra premještanje dijela svoje proizvodnje u inostranstvo.
- Proizvođač opreme za čišćenje, Kärcher, planira premjestiti radna mjesta iz Reutlingena u Latviju.
Ove kompanije dolaze iz različitih industrijskih sektora, poput kućanskih aparata, automobilske industrije i industrije opreme za čišćenje. Također, u sektoru mašina i postrojenja postoje slične inicijative za premještanje proizvodnje u inostranstvo.
Zašto kompanije žele preseliti proizvodnju u inostranstvo?
Planirane preseljenje njemačkih kompanija u inostranstvo uglavnom su uzrokovane nekoliko kritičnih faktora. Visoki troškovi u Njemačkoj, posebno porast cijena energije i radne snage, čine lokaciju manje atraktivnom za mnoge kompanije. Pritom je važno napomenuti da je 82 posto anketiranih kompanija označilo sigurnost opskrbe energijom i troškove energije kao ključne motive za svoje inostrane investicije.
Očekuje se daljnje pogoršanje uvjeta poslovanja, jer mnogi sudionici anketa predviđaju da će Njemačka izgubiti na atraktivnosti u sljedeće tri godine. U ovom kontekstu, problemi poput birokracije i visokih poreza igraju ključnu ulogu.
Dodatno, globalna konkurentnost je prepoznata kao važan faktor, jer kompanije širom svijeta traže najpovoljnije proizvodne lokacije kako bi ostale konkurentne. Ovo se posebno odnosi na premještanje jednostavnijih proizvodnih procesa, kao što je proizvodnja dijelova. Strukturne promjene prema društvu usluga, kao i napredak u digitalizaciji i automatizaciji, također podstiču sklonost premještanja proizvodnih kapaciteta u inostranstvo.
Koje mjere mogu spriječiti deindustrijalizaciju?
Mnogi ekonomisti smatraju da bi država mogla poduzeti određene mjere kako bi spriječila odlazak industrijskih kompanija iz Njemačke. Jedna od ključnih mjera bila bi smanjenje troškova energije za kompanije. Visoki troškovi energije mnoge kompanije navode kao glavni razlog za preseljenje proizvodnje u inostranstvo. Predsjednik Saveza njemačkih industrija (BDI) predlaže smanjenje poreza na struju na minimalnu razinu prema EU standardima i smanjenje naknada za mrežu kako bi se smanjili troškovi električne energije.
Također, poboljšanje uvjeta poslovanja moglo bi povećati atraktivnost Njemačke kao poslovne destinacije. Potrebne su mjere za smanjenje birokracije i smanjenje poreznog opterećenja, jer mnoge kompanije očekuju pogoršanje uvjeta poslovanja u narednim godinama. Pored toga, mogu se uvesti ciljana subvencije i poticaji, poput plafona cijene struje za energetski intenzivne industrije, koji bi se financirali iz poreza na ekstra dobit.
Ovaj model se oslanja na prakse drugih zemalja poput SAD-a i Kine, koje podržavaju svoje industrije s visokim subvencijama. Na kraju, preporučuje se poticanje transformacije i inovacija. Investicije u tehnologije budućnosti i poticanje inovacija mogli bi povećati konkurentnost njemačke industrije. Također, kvalifikacijski i obrazovni programi za radnike mogli bi učiniti strukturne promjene socijalno prihvatljivima.
Tekst Deindustrijalizacija: Mit ili prijeteća stvarnost? preveden je sa portala Produktion.de
