Pojam dekadencija obično se vezuje za period vladavine Luja XIV kralja Francuske.
Vrijeme je to koje je karakterisalo odvojenost elita od običnih ljudi. Raskošan stil života aristokracije je bio u oštrom kontrastu s težnjama običnih ljudi, što je dovodilo do rastućeg nezadovoljstva. Velike razlike u bogatstvu i životnim uvjetima pridonijele su društvenim napetostima koje će kasnije kulminirati u Francuskoj revoluciji.
Dekadencija francuskih plemića i aristokrata u ranom 18. stoljeću bila je obilježena naglaskom na luksuzu, ekstravaganciji i odvajanju od stvarnosti s kojom su se suočavale niže klase. Ova pojava ne samo da je odražavala osobne ukuse aristokracije, već je i postavila pozornicu za društveni preokret koji će uslijediti u kasnom 18. stoljeću, osobito tokom Francuske revolucije.
Kada govorimo o sadašnjem vremenu, prije svega, treba reći da je prisutna moralna dekadencija. Naravno, dekadencija uvijek polazi od vrha što se preslikava na društvo.
Postavlja se pitanje koliko daleko će moralni sunovrat ići, jer i ovo stanje trenutno je već predaleko otišlo. Stvari, koje su još ne tako davno bile nezamislive, sada se promovišu kao normalne.
Nedavno je njemački kancelar izjavio da su društvene mreže svijet dovele na ivicu nervnog sloma.
Povijest nam govori da su se ovakve pojave u društvu mijenjale velikim društvenim potresima u vidu sukoba ili revolucija.
Ne može se poreći činjenica da se društvo dramatično transformisalo. Život u drugom desetljeću 21. stoljeća ne može se usporediti sa bilo kojim periodom u historiji. Novac i materijalno blagostanje prioritetni su ciljevi miliona ljudi, koji bi se lako odrekli svojih moralnih načela radi financijske dobiti ili autoriteta. Ova moralna dekadencija ima negativne učinke na društvo, jer mijenja kulturne, moralne i društvene norme i postavlja nove, ali niže standarde kao primjerena ponašanja, ograničava prilike za društveni razvoj koji je toliko važan da bi društva opstala.
Dekadencija vladajućih elita je pojam koji se često koristi da opiše stanje kada političke, ekonomske elite postanu otuđene od naroda, gube smisao odgovornosti i usmjerene su samo na održavanje svoje moći, bogatstva i privilegija. U mnogim historijskim periodima, ova vrsta dekadencije bila je znak političkog, društvenog i ekonomskog opadanja, što često dovodi do destabilizacije društva i, u nekim slučajevima, pada vladajuće klase.
Ključne karakteristike koje obilježavaju dekadenciju vladajućih elita:
Moralni i kulturni pad
Vladajuće elite često postaju preokupirane luksuzom, hedonizmom i vlastitim interesima, zanemarujući šire društvene i etičke vrijednosti. U tom kontekstu, dekadencija može da podrazumijeva gubitak moralne odgovornosti za vlastiti narod i društvo u cjelini.
Otuđenje i nedostatak povezanosti sa običnim ljudima
Kako elita postaje sve više izolovana od ostatka društva, gubi osjećaj za stvarne potrebe i brige običnih građana. To može dovesti do prepoznavanja elite kao “elitističke” ili “izdvojene” klase koja ne razumiju stvarne probleme naroda.
Korupcija i nepotizam
U stanju dekadencije, vladajuće elite često koriste svoju moć za lične ili porodične interese, bez obzira na javni interes. Korupcija, zloupotreba resursa, politička trgovina i nepotizam postaju sve češći, što dodatno slabi povjerenje u institucije i može izazvati revolte ili društvene promjene.
Politička nestabilnost
Kako elite postaju nesposobne da riješe važne društvene probleme, društvo može doći do tačke gdje javno nezadovoljstvo kulminira, što stvara prostor za političke promjene ili čak nasilne promjene vlasti. U historiji, dekadencija vladajuće klase često je prethodila velikim političkim ili društvenim promjenama.
Ovaj fenomen se često primjećuje u posljednjim fazama raznih carstava, monarhija ili čak u savremenim demokratijama, gdje elita gubi vezu sa osnovnim principima pravednosti.
Napomena:
Svaka sličnost sa stanjem u regionu je slučajna, a nije da je nema.
