Profesor Hadis Bajrić, s Mašinskog fakulteta u Sarajevu, na svom LinkedIn profilu podijelio je razmišljanja o kontroverznoj odluci Vlade Federacije BiH da poveća minimalnu platu, što je izazvalo petodnevnu raspravu s potpuno oprečnim stavovima. Dok Vlada ovu odluku predstavlja kao važan korak ka poboljšanju životnog standarda radnika, poslodavci upozoravaju na moguće negativne posljedice, uključujući potencijalna otpuštanja radnika i potrebu za povećanjem produktivnosti kako bi održali profitabilnost u novim okolnostima.
Posebnu kontroverzu izazvao je i tajming odluke, koja je donesena posljednjeg dana stare godine, ostavljajući poslodavce s minimalno vremena za prilagodbu. Dodatno, dio radnika je skeptičan, smatrajući da povećanje minimalca možda neće imati željeni efekat zbog inflacije i rastućih životnih troškova.
Profesor Bajrić je u svom statusu istakao potrebu za ozbiljnim analizama i dugoročnim strategijama, upozorivši na moguće posljedice ishitrenih odluka. Naglasio je važnost otvaranja dijaloga između Vlade, poslodavaca i radnika kako bi se postigla rješenja koja su održiva i u ekonomskom i u socijalnom smislu. Rasprava je dodatno otvorila pitanja o trenutnoj efikasnosti radnih reformi i izazovima s kojima se suočava domaća privreda.
U nastavku možete pročitati objavu profesora Bajrića.
Deset banana frustracija:
– Prva frustracija je da raspravljamo o 1.000 KM, a ne o 1.000 eura.
– Druga frustracija je da je Vlada donijela jednostranu odluku tešku preko 2 milijarde KM i to 30. decembra, te da ta odluka stupa na snagu prekosutra. Frustrira i što ovoj odluci nisu prethodile izmjene zakona o doprinosima i porezima.
– Treća frustracija je što svi znamo da je prva milijarda već u opticaju i da završi u rukama radnika „kroz koverte“, a da je stvarni motiv ova druga – „Vladina“ milijarda. Frustrira socijalni populizam upakovan kroz političko licemjerje brige za radnika. Manja bi frustracija bila da se Vlada odrekla „svoje“ milijarde doprinosa u korist radnika pa da umjesto o 1.000 KM pričamo o 1.300 KM neto plaće.
– Četvrta frustracija je da Vlada ne komunicira negativne efekete ove Odluke, a koji će najviše pogoditi baš one kategorije za čija prava se demagoški zalaže. Ova odluka će stvoriti dodatnu barijeru ulaska na tržište rada studentima, pripravnicima, mladim ljudima i ljudima koji žele da mijenjaju profesiju. Mnogi će od njih preći u sivu zonu, „100% kovertu“, biro, remote poslove ili preko granice. Ova odluka je također velika barijera za startupe i korak nazad u razvoju mikro poduzetništva. Koji je odgovor Vlade na ove reperkusije? Frustrira i najava Vlade da će oni pomagati kome bude potrebno. Sudeći prema primjeru Jablanice i željezničke pruge, ne možemo im vjerovati.
– Peta frustracija je što će najveći teret ove odluke iznijeti kompanije koje osciliraju oko pozitivne nule. To su kompanije koje nemaju gotovo nikakav doprinos u onih 5+ milijardi dobiti na koje pjenimo, na koje ciljamo. Visoko profitabilne kompanije, one koje prave plus od 5 milijardi KM su uglavnom iznad ove odluke.
– Šesta frustracija je što smo umjesto argumentirane analize od Premijera dobili „banana objašnjenje“ u stilu Dodikovog ili Milanovićevog izljeva vulgarnog i performativnog populizma.
– Sedma frustracija je da se poduzetnici neselektivno demoniziraju i prikazuju kao izrabljivači (ima i toga, ali sve manje) koji se bezobrazno bogate na račun „običnog naroda“ umjesto da se tretiraju kao heroji i partneri u razvoju društva.
– Osma frustracija je dupla frustracija. To je frustracija na frustraciju širokih masa. Smetaju nam visokoprofitabilne kompanije umjesto da smo ponosni na njih. Hvala Bogu da imamo takve kompanije.
– Deveta frustracija što se i na ovom pitanju pokazalo da smo politički i državnički nezreli, da smo izmanipulirani, da ne pravimo razliku između političkih uhljeba i države. Razliku moramo praviti, inače nam valja svima seliti. Za državu daješ život, a protiv uhljeba se boriš životom.
– Deseta frustracija je da će se u sljedećoj političkoj kampanji neki hvaliti kako su oni dali tih 1000 maraka običnom čovjeku. A frustrirat će i što će nakon političkog debakla neki prozvati taj nezahvalni radnički puk.
