1. Možete li se ukratko predstaviti i ispričati Vašu karijernu priču?
Iako ne smatram da je moja karijerna priča nešto drugačija od bilo čije druge, kada malo bolje razmislim, ipak i nije tako.
Naime, moja karijerna priča počinje sa 16 godina kada sam prvi put pročitao neku knjigu o samousavršavanju, a to je bila knjiga od Robert-a Kiyosaki-ja „Bogati otac, siromašni otac“.
Da li je ta knjiga samo pobudila moj neki poduzetnički gen ili je sa tom knjigom posađena klica poduzetništva u meni, to i nije bitno, ali od tada počinje moj put samousavršavanja, poduzetništva i svega onoga što ide uz to.
Kao i moji roditelji, završio sam Elektrotehničku školu u Sarajevu, a onda sam nastavio sa istoimenim fakultetom gdje sam magistrirao 2013-te godine. Do dana kada sam magistrirao Elektrotehniku iza sebe sam već imao 2 uspješna i 2 neuspješna biznisa, te bezbroj malih poslova i poslića koji su sigurno uveliko doprinijeli mom životnom iskustvu i mnoštvu prijatelja i poznanika koje trenutno imam.
Kao pripravnik sam radio u kompaniji koja se bavila prodajom i servisom različite opreme koja se koristila u Intenzivnim njegama bolnica i kliničkih centara širom BiH tako da sam uz taj posao naučio cijeniti ono najvažnije što nam je Bogom dato, a to je život, vrijeme i zdravlje.
I ovo je odgovor na sva ona pitanja koja mi ljudi postavljaju : zašto sam uvijek nasmijan, pozitivan i sretan… 😊
Nakon ovog posla sam od divnih ljudi iz kompanije Tipteh dobio priliku da samostalno otvorim i vodim kompletnu kompaniju. Sa tek napunjenih 26 godina, vrlo malo iskustva, ali mnogo hrabrosti i odvažnosti sam prihvatio tu odgovornost i evo nakon 5 godina aktivnog rada mogu da kažem da sam direktor jedne veoma ambiciozne kompanije i dio jedne divne ekipe sa kojom bih bio spreman prihvatiti bilo koji izazov.
Uz kompaniju Tipteh, pomažem supruzi u vođenju njenog vlastitog biznisa, ocu isto tako, sa prijateljima radim na osnivanju poljoprivrednog dobra, aktivno radim na edukaciji drugih o svemu onome što sam naučio u zadnjih 15 godina koliko se bavim samousavršavanjem i dio sam tima jednog humanitarnog udruženja.
Na kraju…ja sam samo jedan običan čovjek, ponosni otac dvoje djece i nadam se dobar suprug, sin, komšija, prijatelj.
3. Predstavite nam Vašu kompaniju i kratak historijat njenog razvoja?
Kompanija Tipteh posluje već 23 godine u svim zemljama regiona, a od 2015-te poslujemo u BiH što nas čini najmlađom članicom Tipteh grupacije.
Kao osoba koja je zvanično prvi zaposlenik ove kompanije, prošao sam sve faze razvoja iste i sa zadovoljstvom mogu reći da smo za ovih 5 godina postali jedan od lidera u oblasti distribucije opreme za industrijsku i procesnu automatiku. Godišnje sarađujemo sa preko 300 kompanija, a u aktivnoj komunikaciji smo sa još toliko kompanija i glavni cilj nam je da kompanijama u Bosni i Hercegovini omogućimo pristup svim najnovijim tehnologijama koje se tiču poboljšanja produktivnosti, kvalitete i efikasnosti njihovih proizvodnih procesa kroz industriju 4.0, robotizaciju, automatizaciju i inžinjering.
Zastupnici smo za preko 25 firmi koje su svjetski lideri u oblasti industrijske i procesne automatike tako da smo uvijek na „Izvoru informacija“ i uvijek rado ove informacije dijelimo sa našim partnerima i na taj način im pomažemo da implementiraju najnovija svjetska tehnološka rješenja kako bi i sami bili konkurentni na globalnom tržištu.
Pored distribucije kojom se bavimo 23 godine, zadnjih 8 godina se naša grupacija bavi i izradom namjenskih rješenja (strojevi, sklopovi, mašine…) iz oblasti industrijske automatike, a koji se tiču inžinjeringa, automatizacije i robotike. Povećanje efikasnosti, smanjenje gubitaka i poboljšanje kvalitete krajnjih proizvoda cilj je svake proizvodne kompanije, a mi svojim rješenjima omogućavamo upravo to.
3. Šta su najveći uspjesi Vaše kompanije u posljednje 3 godine?
Kako kompanija postoji već 5 godina, 3 godine u poslovanju naše kompanije predstavlja 60% vremena njenog postojanja tako da se mnogo bitnih stvari desilo u to vrijeme.
Veoma aktivnim radom na terenu, izvanrednom tehničkom i prodajnom podrškom i nadasve kvalitetnom opremom/rješenjima smo uspjeli postati jedan od lidera na polju automatizacije u BiH, što ako uzmemo u obzir veoma nizak nivo automatizacije u našoj državi predstavlja iznimno veliki uspjeh.
Pored toga smo u mnogim kompanijama koje shvataju važnost automatizacije i robotizacije radili na kreiranju i implementiranju različitih rješenja iz oblasti vision sistema, preciznih mjerenja, servo upravljanja, robotskih upravljanja i izrade „safety“ aplikacija.
Kako ja volim reći…mi se bavimo tehnikama i tehnologijama budućnosti, tako da se veoma radujem svemu onome što nam budućnost donosi, jer vjerujem da pravo vrijeme za kompanije kao što je naša tek dolazi.
4. Koje obaveze i odgovornosti podrazumijeva Vaša pozicija u kompaniji?
Kad god bi me neko pitao koja je moja uloga u kompaniji, govorio bih: „Odgovorna osoba“, jer je skroz drugačija perspektiva kada kažete i sebi i drugima da ste „odgovorna osoba“ u odnosu na to kada kažete za sebe da ste „direktor“.
Samim tim što sam odgovorna osoba, ja sam prije svega odgovoran za svoje zaposlenike (za koje smatram da su najvažniji dio svake firme, pa i moje), potom za naše kupce, dobavljače i svakako za ostale kolege iz menadžmenta grupacije.
Obavezan sam svojim kolegama omogućiti stimulativno radno okruženje zajedno sa svim potrebnim alatima za rad, našim kupcima kvalitetnog partnera na kojeg mogu računati u bilo koje vrijeme i menadžmentu pouzdanu osobu za koju ne moraju brinuti da li će i kako će uraditi svoj posao.
Na kraju…JA SAM najviše odgovoran sam za sve ono i dobro i loše što se dešavalo, što se dešava i što će se dešavati u kompaniji Tipteh d.o.o. Sarajevo.
5. Opišite nam jedan Vaš uobičajen radni dan?
Rano ustajanje, aktivno fizičko vježbanje od 15-30 minuta uz koje obavezno ide slušanje nekog edukativnog sadržaja iz oblasti pozitivne psihologije, prodaje, menadžmenta itd. predstavlja početak mog radnog dana zadnjih 10 godina.
Uobičajen radni dan nemam, zbog dinamike svog posla i mnoštva obaveza koje sam preuzeo na sebe. Moj svaki radni dan je drugačiji.
Ono što aktivno radim zadnje vrijeme i što mi je nevjerovatno pomoglo u organizaciji mog vremena je strateško planiranje zadataka po bitnosti i hitnosti, delegiranje onih zadataka koje mogu/smijem svojim kolegama, i fokusiranje na najvažnije stvari.
Kada uspješno odredimo prioritete, delegiramo one stvari koje možemo, uradimo najbitnije stvari odmah, nevjerovatno je koliko kvalitetnog posla se može uraditi za kratak vremenski period i koliko vremena ostaje slobodno za neke druge aktivnosti.
Kraj dana je uvijek rezervisan za čitanje i čitanje i čitanje…
6. Na koji način Vi radite na Vašem profesionalnom usavršavanju i šta preporučujete rukovodećem i stručnom kadru u tom smislu?
Definisao sam najvažnije poslovne i privatne kategorije u svom životu, ocjenio gdje sam sada u odnosu na ono gdje želim da budem i aktivno se počeo baviti svime onim što će me dovesti tamo gdje želim da budem. Taj način strateškog razmišljanja o životu, karijeri, porodici, poslu je unio nevjerovatnu jasnost u moj život. Peter Drucker je rekao: „Ono što se ne može izmjeriti se ne može ni poboljšati“, tako da koliko god glupo i besmisleno zvučalo da izmjerite svoj uspjeh u recimo zdravlju, karijeri ili odnosu prema porodici, nevjerovatno je koliko to može poboljšati vaše živote.
Pored strateškog razmišljanja/planiranja, puno čitam i slušam različite edukativne sadržaje o personalnom razvoju, psihologiji, prodaji, menadžmentu, te se trudim da godišnje pročitam bar 20 knjiga s tom tematikom, te da učestvujem na minimalno 5-10 edukacija (nebitno da li se radi o „live“ ili „on-line“ edukacijama).
Smatram svaku edukaciju korisnom, jer i samo jedna dobra informacija ako se kvalitetno iskoristi može na nevjerovatan način poboljšati kvalitetu naših života. Preporučujem svima da posjećuju edukacije i treninge, kao i da internet koriste u te kvalitetne svrhe, jer je internet nepresušan izvor korisnih informacija. Ulažite u sebe u svakom pogledu, jer ulaganje u sebe je najkvalitetnje i najdugotrajnije i donosi najviše rezultata.
Čitajte, družite se sa raznim ljudima, putujte i budite maksimalno otvoreni za nove ideje i nove izazove.
7. Šta mislite o odlivu radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje i koja je Vaša preporuka za usporavanje tog procesa i zadržavanje tih ljudi u našoj zemlji?
Mislim da su 3 faktora najvažnija kada govorimo o ovoj temi, a to su država, poslodavci i mi kao radno sposobno stanovništvo. Kada bismo uticali samo na jedan faktor od ova 3, puno toga bi se moglo popraviti, a kada bismo uticali na sva 3 faktora, vjerujem da bi rezultati bili nevjerovatni.
Šta država treba da radi, to progresivni dio struke već godinama govori, ali do sada te ljude niko nije slušao. Da li je došlo vrijeme za promjene i neke nove politike gdje će se ti ljudi slušati, to će skorija budućnost pokazati, ali da neki novi politički vjetrovi pušu, to je itekako istinito. Za velike rezultate nam ne treba puno…
Poslodavci definitivno treba puno više vremena i resursa da posvete svojim zaposlenima jer ako oni neće, ima neko drugi ko hoće. Svijet je postao globalno selo, a potražnja za stručnom radnom snagom je sve veća tako da je jedini recept za uspjeh bilo koje firme u budućnosti u ulaganju u zaposlene. Razumijem ja da svaka kompanija posluje za profit, ali odvojite malo tog profita i za zaposlene, bit će vam veoma zahvalni…a samim tim i odani.
Zaposleni/radnici…ako možemo bilo gdje u svijetu biti najbolji doktori, inžinjeri, bravari, električari, advokati, to barem možemo pokušati biti i ovdje, u BiH. Pa ako uspijemo, dobro i jeste, a ako ne uspijemo, vještine imamo, svijet nam je lako dostupan i uvijek se možemo otisnuti u to globalno selo.
Budite hrabri i odvažni, borite se za svoja prava, učite i stičite nove vještine i uvijek i iznova pokušavajte. Kada učinite sve ono što je bilo u vašoj moći i opet ne napravite onaj rezultat koji ste očekivali, onda tražite sreću u nekoj drugoj zemlji.
U oba slučaja ste pobjednici…ili ćete napredovati i uspjeti u svojoj zemlji ili ćete napredovati i uspjeti u nekoj drugoj zemlji. Suština je u tome da ste napredovali i dali sve od sebe na tom putu…
7. Kakvo je trenutno stanje u branši u kojoj radite i industriji naše zemlje općenito, te kakve buduće posljedice očekujete da će izazvati Corona kriza?
Od preko 300 kompanija sa kojima direktno sarađujemo ove godine, skoro na svaku kompaniju se aktuelna kriza odrazila drugačije ali ono što je primjetno je da su mnoge kompanije „izašle iz svoje zone komfora“ i vidjele da mnoge stvari mogu i drugačije da se rade.
Manja i srednja preduzeća su dosta fleksibilnija i očigledno je da će puno lakše prebroditi ovu krizu, što nažalost nije isto i za velika preduzeća koja su zbog svoje veličine i kompleksnosti puno tromija i puno teže se prilagođavaju novim trendovima.
Ono što je očigledno je da su mnoge kompanije tek sada shvatile bitnost digitalizacije i automatizacije u poslovanju, tako da su ti trendovi ovom krizom ustvari još više ubrzani.
Nakon preko 2.400 poslovnih sastanaka koje smo kolege i ja održali u proteklih 5 godina, ono što sa sigurnošću mogu da kažem je da će osnova razvoja industrije u BiH biti u razvoju malih i srednjih preduzeća. Uz malu podršku države, ili ako ništa barem bez ograničenja od strane države, nevjerovatno je šta sve ove male i srednje kompanije mogu učiniti na polju razvoja industrije naše zemlje.
9. Na koji način preporučujete učenicima, studentima i mladim ljudima da pristupaju životu, poslu i karijeri općenito?
Budite proaktivni…budite najaktivniji u svojim školama/fakultetima, budite najaktivniji u svojim zajednicama, budite najaktivniji u svemu onome što radite. Uspješni ljudi nisu uspješni zbog toga što su uradili pravu stvar „iz prve“, nego zbog toga što su radili i radili i radili i još uvijek rade.
Budite otvorenog uma, prihvatajte nove ideje, izazove, ljude. Svaka pročitana stranica knjige, svako putovanje, svaki razgovor će vas dodatno graditi u osobu kakva želite da budete.
Ne zadovoljavajte se malim stvarima…svaka osoba je stvorena za nešto veliko, a do vas je hoćete li prepoznati šta je to kod vas ili ćete se zadovoljiti osrednjošću.
10. Gdje vidite sebe za 5 godina, a gdje kompaniju u kojoj radite?
Živimo u izuzetno dinamičnom vremenu kada smo svi nevjerovatno zavisni jedni od drugih i zbog toga mislim da dugoročni planovi više nemaju smisao koji su imali do sada.
Ciljeve svakako trebamo imati i trebamo biti fokusirani na njih, ali ono što je važnije od samog cilja je proces koji nas vodi do tog cilja. Biti fokusiran na proces i učiniti sve da taj proces usavršimo je ono što će mislim biti nova paradigma planiranja u budućnosti. A ciljevi će se mijenjati zavisno od mnogo faktora, što eksternih, što internih.
„Budite promjena koju želite da vidite u svijetu“.
