Ključne stavke:
- Primarni problem sa nuklearnom energijom je radioaktivni otpad koji se mora sigurno odložiti
- Finska će uskoro pustiti u pogon prvi svjetski pogon za odlaganje geološkog otpada
- Odabrana lokacija je geološki neaktivna već milijardu godina
Postoje ekološka obećanja u nuklearnoj energiji. Bez emisija stakleničkih gasova i zagađenja zraka, neovisna o vremenskim uslovima, nuklearna energija može biti snažna sila za tranziciju sa fosilnih goriva. Ali ima svoje mane: radioaktivni otpad koji ostaje opasan hiljadama godina.
I dok bi nuklearna fuzija riješila taj problem, još uvijek treba da se uspješno ukroti, tako da su nusprodukti fisije trenutno neizbježni.
Ali ispod finskih šuma, rješenje oko kojeg su se svjetski naučnici složili će započeti svoj ključni zadatak. Unutar nekoliko narednih godina, vreli otpad će biti zapečaćen u bakarne sarkofage i spušten u drevno, statično kameno tlo, gdje će neometano spavati 100 000 godina u svojoj ”nuklearnoj grobnici.”
”Nuklearna energija može biti snažna sila za tranziciju sa fosilnih goriva. Ali ima svoje mane: radioaktivni otpad koji ostaje opasan hiljadama godina.”
Sedeer El-Showk iz Science-a posjetio je lokaciju, zvanu Onkalo, na finskom ostrvu Olkiluoto. Onkalo će biti prvi svjetski operativni pogon za odlaganje geološkog otpada (GDF) ili duboko odlagalište.
Lokacija je izabrana jer je bila geološki tiha prethodnih milijardu godina, navode istraživači. Nalazi se između dvije paralelne rasjedne zone, koje bi apsorbovale energiju zemljotresa i očuvale lokaciju sigurnom.
Voda, a ne zemljotresi, je ono što predstavlja najveći rizik za oslobađanje radioaktivnog otpada. Iz tog razloga, GDF mora biti napravljen od kamenja i minerala otpornih na vodu, a svaka njegova pukotina mora biti mapirana i popunjena. Potrošene gorive šipke iz finskih elektrana – nuklearna energija pokriva više od trećine državne proizvodnje električne energije – će se prvo hladiti nekoliko decenija u rashladnim bazenima, prije nego se transportuju u Onkalo, gdje će biti zapečaćene u mrežu tunela oko 430 metara ispod zemlje.
Kada šipke stignu, bilo kakva preostala voda će biti usisana od strane robota; potom će biti zapečaćene u željezne spreminke, unutar bakarnih spremnika, sa dodatnom barijerom između njih u vidu argona. (Argon je jedan od famoznih inertnih ”plemenitih gasova” kojeg se možda sjećate iz škole.)
Ovi bakarni spremnici se potom okružuju još jednom ljuskom od bentonita, gline koja može upiti vodu i spriječiti neumorne napade mikroba.
”Nikada se ne oslanjate na jednu barijeru”, kaže Emily Stein, jedna od GDF istraživača u Sandia National Laboratories.
”Ispod finskih šuma, rješenje oko kojeg su se svjetski naučnici složili će započeti svoj ključni zadatak.”
Uznemirujući problem: Trebalo je decenije rada kako bi GDF putem koncenzusa postao favorit za odlaganje nuklearnog otpada.
Bilo je naravno i drugih ideja; slanje u orbitu, ili u more, ili ispod morskog tla. Ali sve ove ideje su eventualno ocijenjene kao prerizične.
Ključ GDF-ove sposobnosti da zadrži otpad stotinama hiljada godina je multi-barijerni koncept demonstriran u Onkalu. Kombinujući vještačke sigurnosne slojeve sa prirodnim, radioaktivni otpad se može držati pod ključem dok se polako hladi.
Neki istraživači su izrazili zabrinutost u vezi sa korištenim materijalima u Onkalu; prema El-Shawku, hemičar Peter Szakálos i njegove kolege su izveli eksperiment koji ih navodi na mišljenje da će bakar eventualno da pukne, i da je postrojenje trebalo da umjesto toga upotrijebi bronzu.
Ali drugi timovi su ili bili neuspješni u ponavljanju tih rezultata, ili su otkrili da su promjene toliko spore da ne predstavljaju stvarnu prijetnju.
Ali najveća barijera za GDF je možda ista ona koju nuklearna energija kao cjelina mora preći: javno mišljenje.
”Unutar nekoliko narednih godina, vreli otpad će biti zapečaćen u bakarne sarkofage i spušten u drevno, statično kameno tlo, gdje će neometano spavati 100 000 godina u svojoj ”nuklearnoj grobnici.”
Uspjeh Onkala se pripisuje finskoj kulturi povjerenja u institucije i oslanjanja na nuklearnu energiju; obližnji gradovi već godinama obezbjeđuju osoblje za elektrane.
Ali u drugim nacijama, javnost i lokalna vlada se oštro protive, kao što je slučaj sa predloženim GDF-om na Yucca planini u Nevadi, koji je već 20 godina neaktivan.
Tehnologija za rješavanje najuznemiravajućeg problema sa nuklearnom energijom je tu (a otpad sigurno neće nestati sam od sebe); ono što je potrebno je volja i koncenzus da bi se izgradila.
”To je naučni koncenzus, međunarodno, da je GDF pristup tehnički najizvodiviji za trajno odlaganje nuklearnog otpada,” kaže Blackurn. ”Onkalo je primjer svijetu da naučna saradnja i otvoreno učestvovanje sa javnošću mogu sigurno odlaganje nuklearnog otpada učiniti mogućim.”
Članak ”Finland prepares world's first nuclear tomb”, autora B. David Zarley-a, preveden je sa portala BIG THINK.
