Industrija 4.0 je kao Bitcoin za ljude u proizvodnji. Čuli su za nju, pričali o tome, i većina misli da će biti u zaostatku ako ne investiraju u nju. Istovremeno, malo ih je koji su sigurni šta je uopšte Industrija 4.0, zašto je potrebna, i kako se definiše.
Najbolja definicija koju sam našao dolazi od futuriste Bernard-a Marr-a. On opisuje Industriju 4.0 – četvrtu industrijsku revoluciju – kao transformaciju načina na koji pravimo proizvode, zahvaljujući digitalizaciji proizvodnje. Prva revolucija je bila mehanizacija putem vode i vodene pare. Druga je bila masovna proizvodnja i montaža koja je koristila električnu struju. Treća je bila upotreba računara i automatizacije. Industrija 4.0 uzima računare i automatizaciju od Industrija 3.0 i poboljšava ih pametnim i autonomnim sistemima pogonjenih podacima i machine learning principom.
Možete pronaći dva članka o Industry 4.0 u ovom izdanju lista The Additive Report.
Prvi je ”Digital Dealmaker”, članak koji analizira kako aditivna proizvodnja sabotira prihvatanje sebe kao ključne Industry 4.0 tehnologije zbog postprocesiranja.
Dva od tri glavna koraka u AM (AM – skraćenica za aditivna proizvodnja, eng. „additive manufacturing“) procesima – dizajn i 3D printanje – dobro se prilagođavaju naporima digitalizacije koje pravi Industrija 4.0. Dizajn za aditivnu proizvodnju i printanje su bezkontaktne operacije koje ne zahtijevaju papir i koje, kada se pokrenu, traže vrlo malo ili nimalo ljudske intervencije.
Treći korak, postprocesiranje, koči radni tok AM procesa. Većina postprocesnih operacija podrazumijeva ručne obrade npr. brušenje, glodanje ili odsijecanje potpornih konstrukcija i ostalog suvišnog materijala.
Neuspjeh pri automatizaciji postprocesiranja će spriječiti upotrebu AM-a u digitaliziranim proizvodnim pogonima budućnosti.
Drugi članak o Industriji 4.0 u ovom izdanju je kolumna pod naslovom ”Whaaaat?! Industry 5.0?”. Saradnik Additive Report-a Kip Hanson iznosi svoja mišljenja o naporima da se pređe sa Industrije 4.0 na Industriju 5.0.
”Stvarno? Nemamo dobar početak ni za Industriju 4.0 i sada hoćete da nabacate još više tehničkih stvari proizvođačima? Jedva smo zagrebali površinu četvrte industrijske revolucije.“, kaže Hanson.
Ono što je podstaklo Hanson-a da napiše ovu kolumnu je rad pod nazivom ”The Curious Case of Industry 5.0”. Autorka, Katerina Yordanova, je pravnik u Belgiji i specijalista je za zakone o ljudskim pravima u digitalnom dobu.
Ona objašnjava da se Industrija 5.0 sastoji od tri međusobno povezana bloka: ”Prvi blok je pristup industriji koji je fokusiran na ljude, koji stavlja ljudske potrebe u srce proizvodnje… radije nego da insistira da se ljudi prilagode tehnologijama. Drugi blok, održivost, odnosi se na potrebe za razvojem kružnih procesa koji dozvoljavaju ponovnu upotrebu, promjenu namjene i reciklažu prirodnih resursa. … Treći blok je otpornost, koji predstavlja potrebu za razvojem višeg nivoa robusnosti i proizvodnje i lanaca snabdijevanja.”
Na početku ovog teksta napisao sam da se o Industriji 4.0 mnogo priča, ali malo razumije. Također je diskutabilno koliko proizvođači uopšte koriste Industriju 4.0.
Moglo bi se opravdano argumentovati da kompanije koje proizvode neka dobra ne koriste mnogo Industriju 4.0 tehnologije. Zašto? Zato što je velika većina njih previše zauzeta pokušavanjem da plasiraju svoj proizvod, da bi mogle posvetiti vrijeme i novac razvijanju digitalne strategije i digitalizaciji svojih pogona.
Rekao bih da je velika većina proizvođača usvojila neke Industrije 4.0 koncepte i tehnologije, kao npr. mašine sa računarskim upravljanjem, software-e za dizajn i procese, senzorske uređaje i uređaje za monitoring, cloud računarstvo, i automatizaciju.
Ono što nisu usvojili je neka ”zarazna”, sveobuhvatna fraza koja sumira ove koncepte i tehnologije – kao što je Industrija 4.0.
Članak ”Industry 4.0: misunderstood revolution” autora Don-a Nelson-a preveden je sa portala The Fabricator.
