Ko o čemu, svi o inovaciji. Inovirati se mora. Inovacije su budućnost. Mi smo inovatori. Mi želimo biti inovatori. Inovatori smo, zato smo uspješni. Nastavi niz bilo kojom prigodnom izjavom, bitno da uključuje riječ inovacija.
Kada čuje riječ inovacija, dio ljudi pomisli na velikane koji su izmislili struju, sijalicu, telefon…ne nužno ovim redoslijedom. I tu zakucaju svoju vlastitu sposobnost da inoviraju, jer realno haj’ budi frajer pa nadmaši struju. Nema šanse.
Drugi dio ljudi, kada čuje riječ inovacija, dobije navalu adrenalina, napad uzbuđenja i spopadne ih opštenarodno veselje. Mogli bi pričati o inovacijama danima, tu i tamo sa predznakom Ja, a ponekad i Mi čisto radi balansa. Nije zato što su svašta nešto novo izmislili pa imaju inovacije za trku, nego zato što znaju lijepo pričati o inovacijama. Kako je to super. Kako to treba. Da pitaju kako to da ne inovirate. I tako dalje, i tako dalje. Nema inovacija, ali ima priča o tome kako treba.
Šta je lakše – živjeti pod teretom da se ne može smisliti ništa novo (jer sve je već izmišljeno) ili živjeti u uvjerenju da ste invator (iako ništa nije izmišljeno)? Pretpostavljam da nije lako ni jedno ni drugo, da svaki smjer ima svoj teret i težinu.
A, šta je u stvari inovacija? Da, znamo svi definiciju i definicije i tako to, ali to me sad ne zanima. Svaki put kada osmilimo način kako da nešto iz naše svakodnevnice radimo na način koji će biti brži ili lakši ili nam donijeti neku dodatnu vrijednost – sve je to inovacija.
Onaj prvi što vjeruje da je samo Nikola Tesla bio inovator – sada je pao u nesvijest smrtno uvrijeđen ovom bespoštednom banalizacijom.
Onaj drugi što može danima nadahnuto pričati o inovaciji – sada značajno klima glavom i slaže se. Ne zato što se slaže sa mnom. Nego eto, spominje se inovacija pa šta raditi nego nadahnuto klimati glavom.
Vatimo se na moju krhku deifniciju. Mnogo se priča o inovacijama i kako su one budućnost. E, pa nisu. Inovacije su sadašnjost. Dešavaju se sada i moraju se dešavati sada, da bi budućnosti uopšte i bilo.
Eh sada kada smo ovo prihvatili, idemo dalje. Kakve veze imaju inovacije i ljudi? Pa vrlo je jednostavno – inovacije dolaze od ljudi. To je to.
A, kako da imate inovativne ljude? Nije da su loši, pa rade i sve to. Ali niko od njih još nije osmislio alternativu fosilnim gorivima. Ili struji. Aha, a čime se ono vi bavite? Prodajemo brašno.
Sad zaoprave, kako da imate inovativne ljude?
Prvo, dajte im priliku da budu inovativni. Kroz sistem koji ćete postaviti i koji će odgovarati samo vama i vašoj organizaciji. Pa ćete predlagati svi, pa nagrade dijeliti, pa slaviti te prijedloge i davati priznanja. Kada dobiju priliku, ljudi čine čuda – posebno oni od kojih to najmanje očekujete. Smanjite očekivanja. Ne očekujte alternativu fosilnim gorivima ili struji. Očekujte male pomake koji će dovesti do velikih promjena.
Drugo, a vezano je za prvo – ne zanosite se da ste vi jedini koji ste mislilac i neustrašivi vizionar. I samo vi imate ideje. Nije da ste se sa istima nešto proslavili, ali mislilac. Uglavnom, dajte priliku još nekome da nešto smisli i javno o tome progovori. Pa kad dođete sebi od šoka, možete ga i pohvaliti ili nagraditi. Pa tako i potaknuti druge da razmišljaju inovativno. Bolje to nego da samo lametirate kako niko nema nikakve ideje. Dajte im priliku, sklonite se u stranu.
Treće, sad kad imamo ljude koji su uključeni i inovativni – to je fenomenalno, ali treba sad to nekako i pratiti i realizovati i pratiti. Nemojte sad sve izbirokratizirati pod krinkom praćenja nečega. Ništa ne ubija životnu radost kao birokratija. Isto tako ubija i inovativnost. Ubije je da se više nikada ne vrati. Zajedno nađite neki fin, jednostavan način da ispratite sve te sjajne ideje, da ih realizujete i nagradite. Da komunicirate o svim idejama i da odate priznanje tim sjajnim inovatorima. A, u svakome čuči po jedan stidljivi inovator. Ponavljam – jednostavan način. Jednostavnost je ključ – ko je predložio, da li smo usvojili, ko će realizovati, koja je nagrada, rok za realizaciju, da li je realizovano. Sve to možete sklepati u jednu finu tabelicu koja je laka za upravljanje i radiće ono što joj je posao – pratiti, bez da se oko nje pravi skela i angažuju tri inžinjera da je pokrenu.
Četvrto, imamo ideje, imamo inovatore, imamo praćenje, imamo sve. E sad – nagrade. Već sam nekoliko puta spomenula, ali toliko su važne da ćemo im posvetiti poseban prostor. Da, samo je po sebi nagrada biti u okruženju u kojem možeš dati ideju i da se ta ideja realizuje i da nekako svi profitiraju – pa ima li išta bolje? Ima. Priznanje, po mogućnosti javno – da se taj i taj sjetio, da je razmišljao van okvira, da mu je stalo. I sjetio se i bravo za njega. Bravo! Od slave se ne živi, pa tu ideju treba i nagraditi nekako materijalno. Nekoga zanimaju pare, nekoga slobodan dan, nekoga napredovanje u karijeri, nekoga paintball sa timom, nekoga spa vikend sa ženom….pričajte sa ljudima, saznajte šta ih pokreće i napravite sistem nagrada prema težini ideja. Jer logično, nećete davati nagradno putovanje u Monte Carlo za ideju da se kupuju manje heftarice jer su ove postojeće velike i teške.
Na kraju, pobrinite se da je uvijek sve transparentno: i kako mogu predložiti, i ko razmatra njihove ideje, i ko je šta predložio, i koje su nagrade, i šta će se realizovati, a šta neće i što neće….sve treba biti transparentno. Tako će ljudi vjerovati sistemu koji ste postavili, tako će biti potaknuti da puste ovog stidljivog inovatora da izađe i zabljesne. Tako će osjećati ponos i pripadnost.
Tako ćete postati inovatori. Inovatori iz sadašnjosti koji kreiraju budućnost.
Želite biti menadžer sa vizijom, a ne asistent svom timu? Želite biti strateški igrač, a ne operativac koji ništa ne stiže?
Mi u Consultoru ćemo vas naučiti kako da vratite vrijeme u svoje ruke i koristite ga na najbolji način.
