>
U osnovnoj školi sam toliko brbljao na časovima da su me stavili da sjedim sa nekim buckom koji je tek doselio iz Njemačke i nije ništa živo razumio. Nicht verstehen drug iz klupe.
Valjda je ideja bila da nemam sagovornika i ne ometam nastavu, a ako mali kraj mene nauči koju riječ srpskog, tim bolje.
Moja učiteljica, može se reći moj tadašnji šef, je baš podcijenila moje sposobnosti učenja stranaca psovkama, ali dobro, šta sad, svi griješimo.
Nego, šta raditi ako ste danas rukovodilac koji ima takvog radnika u timu?
Proći ćemo kroz primjer koji će slikovito prikazati kako se sa mnom upravljalo do sada, pa ono, možda nekom pomogne sa njegovim Dejanom u timu.
Moj prvi pravi rukovodilac je bio moj djed, u selu poznatiji kao Brko.
Ljeto, recimo 2002. godine, mene pere pubertet na najjače, a poslali me mjesec dana kod babe i dede na selo, ko fol da pomognem.
Nadobudni gimnazijalac, duge kose i zlatne minđuše u uhu (tad se to baaaš furalo) u selu u Lici gdje medvjed poštu raznosi.
Kupi se sijeno.
Stojiš na sred livade, dunum zemlje (cca 1000 kvadrata) i trebaš biti oduševljen što ćeš svo to sijeno pokupiti i pograbiti.
Brko, moj djed, seoski matičar i u tom trenutku moj line manager, ne ide autoritetom, kao nešto da naređuje, nego me loži kako nikad nije vidio takvog radnika, da tako poletno i lako radi.
Kraj Brke stoji Čaruga, komšija, drug, penzioner sumnjive karijere, dva dana stariji od vatre.
I baba Seja je tu negdje, ali ona samo vodu donosi i govori da se čuvamo, ima zmija po polju. Health&Safety officer na seoski način.
Takva je bila sistematizacija naše male radne akcije.
Brko i Čaruga dva strastvena pušača. To znači da je pauza svakih 10 minuta, plus pet minuta potrage za opuškom cigare, jer Čaruga ne zna gdje je svoj bacio, a zapaliće se sijeno, pa ćemo se o jadu zabaviti.
Goromenutog gimnazijalca su naložili najstrašnije da je njihov spasilac i da “nema radne akcije bez mladosti”.
Naradio se ja taj dan k’o konj, Brko tu i tamo, a Čaruga nešto kao konsultant, uglavnom dobacivao sa strane. Treba dodati da je Čaruga jedini imao traktor na našem kraju sela, tako da on nije imao iste targete taj dan kao mi ostali smrtnici.
Ja kao vedeta te akcije preponosan što sam spasilac, a njih dvojica se šeretski smiju i puše u hladu.
Izlevatili me najstrašnije.
HR analiza: ne pristupa se svakom radniku isto.
Treba prepoznati šta koga motiviše, i igrati na tu kartu.
Nekom su to pare, nekom pozicija, nekom pohvala, a nekom kutija cigara koju ti Čaruga gurne u džep na pauzi dok niko ne gleda.
Nemojte pušiti Drinu bez filtera, nebitno kako znam.
Od kad radim kao HR uglavnom sam imao stroge šefove.
I da vam kažem iskreno, to mi puno više odgovara.
Gdje god sam imao blagog šefa, hvatao sam krivinu.
U karijeri sam do sada imao 7 šefova, od čega recimo 4 stroga.
Najviše sam učio kraj strogih šefova.
Najbolje sam radio kraj strogih šefova.
Najmanje sam zabušavao kraj strogih šefova.
Od blagih sam naučio kako održavati motivaciju radnika, kako biti tu za svog čovjeka, kako posao nije robija.
Od svakog sam nešto maznuo, što danas prodajem kao svoje, to je neupitno.
Na vama je da odlučite (ili ste već odlučili) kakav ćete šef biti. Izbjegavajte ekstreme u bilo kom pravcu.
U većini slučajeva ne možete biti i strogi i blagi istovremeno ili mjestimično, inače ćete izgledati kao da imate shizoidna cijepanja, a to vam i nije nešto.
Pa nećete valjda biti lud šef.
Na koju god stranu da vas prebaci, super, gurajte tu priču. Budite dosljedni sebi i svojim principima, budite pravedni, poštujte meritokratiju i različitost svakog od članova tima. Prepoznajte i nagradite rad i trud. Prepoznajte burnout u potegnite kočnicu.
Budite tu za svoje ljude, stanite uz njih i kad nisu u pravu, a peglajte se „kad odu gosti“.
I budite ljudi, ničija nije do zore gorjela.
