Početkom Decembra u Beogradu održao se jedan od značajnijih događaja u našoj regiji po pitanju privrede – PIT ADRIA SUMMIT 2023.
Jedno od izlaganja održao je i direktor kompanije Targer Engineering i Consulting, suorganizator ovoga događaja gospodin Tarik Kadrispahić na temu: Lean i Fabrička fizika: Kako i do koje mjere optimizirati proizvodnju?
Na samom početku Tarik je spomenuo bitnost strategije, to jeste definisanje konkretne strategije bilo čime da se bavite. Shodno tome, dodao je i Targer kao kompanija ima definisanu strategiju, poznata je po tome da se bavi Toyota Production sistemom ili evropski rečeno Leanom, ali Targer je definisao svoju strategiju malo šire a to je bavljenje organizacijom, reorganizacijom uvođenjem i dizajniranjem proizvodnih i na kraju optimizovanjem kompanija.
Nakon uvodnog obraćanja i predstavljanja kompanije, krenuo je sa jednom šaljivom fotografijom iz nama svima vrlo dobro poznate serije „Tesna Koža“ gdje glavni akter razbija toaletna vrata zbog „japanca“ koji je napravio raspored korištenja toaleta. Poenta ove priče je kako japanci rade na Leanu, produktivnošću, dodavanju vrijednosti, maksimalnoj produktivnosti, tj. „ono sve što ima u Japanu“, te prvo pitanje za gledaoce bilo je „Može li kod nas kao i u Japanu?“
Gledaoci su potvrdno odgovorili na ovo pitanje. Sljedeći akter koji je spomenut bio je Elon Musk koji je u jednom izlaganju rekao „Samo zakoni fizike su ograničenja, sve ostalo je u glavi“
Samo je fizika tu da nas ograniči, sve ostalo može, samo ako zaista vjerujemo i trudimo se da to ostvarimo.
Tarik je nastavio svoje izlaganje u duhu TPS (Toyota production sistema) te kako je njihova filozofija neiscrpno područje znanja iz kojega i on sam već desetine godina crpi znanje. U tome ruhu, spomenuo je i knjigu Toyota Way (Toyota Način) g-dina Jeffrey Likera, koju je i Targe E&C ekskluzivno preveo na naš jezik. Prvo pravilo Toyote je „ne pokušavaj kopirati Toyotu“. Mnoge kompanije iz Evrope i svijeta pokušavaju kopirati Toyotin sistem i njihovo razmišljanje. Ali sama Toyota zagovara, da kompanije to ne rade, nego da pronađu svoj, jedinstveni put ka uspjehu.
Većina kompanija u svijetu, ima svoje pokazatelje, mnoge kompanije imaju i univerzalne pokazetelje poslovanja (KPI) ali Toyoti je jedan najbitniji, a to je Lead Time. (Protočno vrijeme)
Koliko brzo robu možete propustiti od ulaska u pogon do otpreme gotovog proizvoda. Dosta njihovog napora vodi se na skraćenje protočnog vremena. Zašto je to najvažnije za Toyotu pitao je gospodin Kadrispahić publiku?
Toyota je 50tih godina bankrotirala, kako bi se izvukli iz stečaja, morali su što bolje da koriste svoj kapital. Zbog toga, morala je da bolje razmišlja o zalihama, to jeste nisu imali dovoljno novca da imaju velike zalihe koje bi ih osigurale da njihovi proizvodi izlaze. Toyota se bazirala da svoje proizvode što prije „izbacivaju“ iz proizvodnje, to jeste da što prije okreću svoj kapital.
Zaključak ovoga segmenta bio je da li je nama najvažniji ovaj pokazatelj, mnoge naše kompanije nemaju problem sa cash flow, te mnogo naših kompanija nisu svjesne da ogromne zalihe nas koštaju. Ali zaključak Tarika bio je da bi ovaj KPI trebao biti jedan od važnijih našim kompanijama.
Tarik se osvrnuo i na teoriju situacijskog lidershipa, te kako pomoću njega možemo da upravljamo ljudima. Prilagođavanje stanju uposlenika, te kako sortirati svoje radnike u krug situacijskog liderstva.
Jedne od glavnih stavki jesu mjenjanje svijesti svojih radnika (pogotovo novih), po situacijskom lidershipu to nije tačno, na početku direktivno vođenje (obučavanje) je ključni dio. Pratiti uputstva, ili sa druge strane, davati instrukcije početnicima je najbitiniji korak za produktivan početak.
Na samom kraju, Tarik se osvrnuo na fabričku fiziku, te kako su naučnici iz Amerike analizirali samu fabričku fiziku. Da bi firma imala visoku profitabilnost, mora imati prihode veće od svojih rashoda. Oni su razložili svoje ciljeve. Firma ako želi imati nizak trošak proizvedenoga ona želi da proizvodi što više istoga artikla. Međutim, tržište diktira sada potražnju. To se prenosi na proizvodnju, tako su naučnici definisali drugi koncept, a to je „Toyotin“ sistem. To jeste kratak lead time bilo čega što pravimo. Jer to je dobro i za prihode jer brzo možete odgovoriti na zahtjeve, a i za troškove jer Wip zalihe (zalihe u procesu) i sirovine, vrlo niske. To je neki „idealni“ koncept svih kompanija.
Posljednje pitanje bilo je generalno i namijenjeno svima, a glasilo je: „Šta je vaš gorući problem u proizvodnji?“
Kada pitamo kompanije to isto pitanje, uvijek se svodi na jedan odgovor današnjice a to je manjak radnika. A da li zaista imamo manjak radnika, ili nam je produktivnost niska?
Povećanjem produktivnosti, možemo svoje prihode podići za 10,20,30 ili čak 50%. Da li je to digitalizacijom (tehnologijom) ili eliminacijom gubitaka (toyota sistem), svejedno, bitno je da težimo ka povećanju produktivnosti.
Tarik je spomenuo jedno od istraživanja profesora dr. Hadisa Bajrića, koji je analizirao i došao do saznanja da naše kompanije da bi povećale plate 50% moraju povećati svoju produktivnost od 10% do 20%. Kadrispahić je završio svoje izlaganje sa idejom da rješavanjem toga problema jeste jednostavno:
„Nemoj kopirati Toyotu, rješavaj svoj problem, povećaj produktivnost“.
