Kreativnost je vještina koja se uči. Osjećamo je kao neobjašnjivo čudo kada se pojavi i vjerovatno nikada nećemo moći da spoznamo sve faktore koje je stvaraju. Ali moje iskustvo kaže da sigurno možemo stvoriti dovoljno uvjeta kako bi je pozvali.
Prije 20 godina bio sam uključen u jako inspirativan projekat radeći u nekom od najsiromašnijih gradova Kenije, u jednom od najopasnijih kvartova Nairobia. Naš cilj je bio da sami stvorimo strategiju koja bi pomogla određenoj grupi ljudi da se dignu na viši ekomonski nivo. Smjelost ovog projekta me uhvatila na letu od Brisela ka Nairobiu. Spavao sam čvrstim snom i imao noćnu moru. Sanjao sam da sam nekako postao predsjednik Kenije i da me to dovelo do očaja. Nikada se nisam osjećao sretnije kao kada me obavjest o predstojećoj turbulenciji trznula iz tog sna. Ali ovaj san mi je pokazao težinu zadatka koji me čekao. Trebam da vodim dvodnevne sastanke sa stotinama ljudi kojima očajnički treba pomoć. Dakle, imali smo jasnu misiju, ali nikakv konkretan plan. Znao sam da je ovaj projekat isplativ, međutim, nikada nisam radio ovo što trebamo da uradimo i smatrao sam se nedovoljno spremnim za ovaj zadatak. Nadao sam se da će mi ideje nadoći i molio sam se za to. I došle su. Ovaj projekat je bio toliko uspješan da je premašio svako moje očekivanje. To je bilo divno iznenađenje ali i jedno gdje sam se posebno potrudio.
Evo nekih od načina koje sam koristio da pojačam kreativnost.
Zamislite svoj problem, a onda se odmaknite i sagledajte ga sa strane. Kao komadić pjeska u kamenici kognitivna iritacija simuliše kreativnost. Kada date sebi neodoljiv, kompleksan i neriješiv problem, i pazite da ste to jasno, sažeto i precizno naglasili, onda vaš um postane iritiran. Mjesecima prije mog puta Nairobi sa sobom sam nosao papir na kojem je pisalo: „Kako bez vanjskih resursa možemo da stvorimo 300 poslova za ljude srednje klase u našoj grupi?“ Ovaj problem mi je uvijek bio u glavi. Jedan od načina kako da zagolicate i iritirate svoj um jeste da prođete kroz period nezadovoljnog generisanja odgovora. Ovaj trud je više zbog kreiranja ideja nego dolaženja do riješenja. Dakle, odmaknite se od problema, opustite se i pustite podsvjesti da radi svoj dio posla – kao produkt svih mentalnih resursa, iskustava i kreativnosti – podsvjest počinje da radi.
Slušajte svoju radoznalost. Steve Jobs je tvrdio da je kreativnost samo povezivanje stvari. Slažem se. Ako želite da poboljšate kreativnost morate imati više stvari da povezujete. Najbolji način da izgradite veliku i bogatu mentalnu biblioteku koja će vam pomoći da riješavate izazove tako što povećavate znatiželju. Ako nešto škakilja vaš um, provedite neko vrijeme razmišljajući o tome. Pratite puteve koji nemaju nijednu drugu svrhu već da zadovolje neki hir. To može biti neki članak ili neka konferencija koja vas zaintigrira, knjiga koju ste tek primjetili, ili osoba koju ste tek upoznali. Dozvoljeno nam je pustiti da ove prilike isčeznu, ali hvatate ih da bi vaša kreativnost rasla. One metaforički rečeno postanu kao Lego kockice, igračke koje se uklapaju ili možemo ih prikazati sredstava za čišćenje cijevi koja omogućavaju da vaše kreativno remek-djelo izađe. Moje kenijsko iskustvo je bilo produkt mnoštva konverzacija, knjiga, pauza za jelo i papira za koje se činilo da imaju malu trenutnu vrijednost. Ali uložio sam u njih i na kraju se isplatilo.
Punite svoju kutiju za cipele. Nađite način da sačuvate i organizujete svoja iskustva. Na primjer, ja kada čitam, mnogo podvlačim. Onda se vratim i čitam ponovo sve što sam podvukao. A potom, odrežem i kopiram najbolje od podvučenog kako bi sa lahkoćom mogao naći kasnije to što mi je bitno. Ova 3 koraka (podvuci, ponovi, organizuj) povećavaju vjerovatnoću da ću zapamtiti neke informacije i da ću eventualno moći da ih povežem i napravim povezice između svih sitnica. U toku ove iste „bitke“ negdje iznad Egipta, do mene je doprlo sjećanje na knjigu u kojoj se govorilo o donošenju odluka u okviru velike grupe, koju sam pročitao prije 5 godina. Nisam se prisjetio ove knjige ni jedan jedini put do tada, ali dok sam je čitao koristio sam isti princip podvlačenja, ponavljanja i organizovanja. Otvorio sam svoj laptop i pogledao ključne dijelove iz te knjige. Ove ideje smo kasnije koristili u našem programu i one su nam pomogle da napravimo iskorak u narednim danima.
Radite stvari koje vas ne zanimaju. Rano u mojoj karijeri, Will Mare, osnivač Stephan Covey trening kompanije, savjetovao me da se pretplatim na nekoliko biznis žurnala koje mi je on sam predlagao. Govorio je: „I svaki put kada čitaš, pazi da pročitaš bar jedan članak koji ti nije zanimljiv.“ Na kraju mi se isplatilo sve to. Mnogo stvari koje su završile u mojoj „kutiji za cipele“ su došle iz konferencijskih radionica, članaka ili online videa koji su počeli kao zadatak, a završili kao navika. Na moj posao u Keniji na primjer je duboko uticao članak sa Christine Science Monitor-a koji sam se natjerao da pročitam 10 godina ranije. Nekada nazivamo stvari dosadnima jednostavno zato što leže izvan granica u kojima se trenutno nalazimo.
Pokrećite neugodne konverzacije. Još jedan način da simulišete kreativnost jeste da često razgovarate sa ljudima sa kojima inače ne bi i sa kojima se ne slažete. Tri konverzacije koje su iznenađujuće bile plodne u mom životu su sa londonskim taksi vozačem koji je bio rasista, sa dilerom droge koji je sjedio pored mene u avionu i sa ekstremističkim političkim zagovornikom u Puerto Ricu. Iako nisam promijenio mišljenje kao rezultat ovih konverzacija, dobio sam bolju percepciju na živote koje nikada neću živjeti. Ovo mi je pomoglo da dođem do psihološke fleksibilnosti koja mi je bila potrebna u Keniji. Nekada bi članovi naše grupe učestovali u ucjenama koje su bile česta pojava u njihovom društvu. Morao sam naći ravnotežu između empatije i odgovornosti. Duga praksa suočavanja sa stvarnostima drugih pomogla mi je da pristupam situaciji odlučno a ne sa gađenjem.
Stanite kad osjetite kreativnost i fokusirajte se da izađe iz Vas. Mogu da osjetim kada se nešto miješa u meni. A onda, u neočikvano vrijeme, stvari postaju jasne i same se poslože. Posljednji korak pozivanja kreativnosti je da se momenti kristalne jasnoće zapisuju. Ako prestanem raditi ono što sam radio, kako bi fokusirao i organizovao tok misli, onda bih uspio ubrzati razvoj ideja. Ako bi izignorisao ove momente, ili ih pokušao odgurnuti „u stranu“, ne bih ih kasnije mogao ponovo dozvati. Izgubio bi momenat kristalizacije i usporio bi proces. Nekoliko sati prije Nairobija osjetio sam nadolazeću bujicu ideja. Bio sam izmoren, ali prepoznao sam prvi simptom inspiracije za ovo što sam trebao da riješim. Prije nego je avion sletio napisao sam vrlo inspirativan govor kao da mi ga je neko izdiktirao. Također samo došao na ideju dvodnevnih grupnih sastankam koji su pomogli grupama da pronađu detaljnu i korisnu strategiju.
U narednih par godina pomogao sam 300 mojih klijenata da otvore obrte. Iz njihovog nedovoljnog ali kolektivnog truda, sakupili su dovoljno kapitala da osnuju preduzeća koja su zapošljavala veliki broj ljudi. Ovi projekti su pomogli da se napravi neprofitna organizacija čija je fondacija pomogla milionima da poprave svoju ekonomsku sliku.
Kreativnost može biti dijelom tajanstvena. Ali svi mi možemo vježbati da je pozovemo kada nam je najviše potrebna.
Originalan tekst možete pročitati na linku.
