Velike baze donose vam proizvodne podatke na dohvat ruke. To ne eliminiše potrebu za odlaskom u pogon da biste saznali šta se tačno događa.
Jedna od sjajnih stvari u mom poslu je ta što uvijek učim. Često razgovaram s pametnim ljudima koji me natjeraju da razmišljam o stvarima o kojima nikada prije nisam razmišljao ili razmišljam u smjerovima kojima nikada prije nisam putovao.
Nedavno sam imao jedan od tih razgovora i učinio mi se toliko važnim da sam ga želio podijeliti sa što više ljudi i ne zadržati ga samo za sebe.
Osoba s kojom sam razgovarao bio je Jim Morgan. Viši je savjetnik za razvoj proizvoda i procesa na Lean Enterprise Institute, kao i inženjer, autor knjige i bivši direktor u Ford Motor Co.
Dok smo Morgan i ja razgovarali o lean proizvodnji i robotima, nakratko smo skrenuli s teme i upustili se u IoT i velikim bazama podataka. Moj sagovornik jeotišao s teme a ja sam jednostavno uživao u tome.
Prednost koju često navode zagovornici velikih baza je ta što čini veliki broj podataka dostupnim svima i bilo gdje. Morgan se pita je li takva pristupačnost dobra stvar.
Njegova zabrinutost? Toliko podataka dostupnih inženjerima nadohvat ruke, možda pregledanih na njihovom stolnom računaru u uredu, spriječit će ih da odu u pogone (poznat i pod nazivom “odlazak u gembu”) da saznaju što se zapravo dešava. Brine se da će ovi inženjeri umjesto toga povjerovati da imaju cjelovitu sliku, čineći spornim izlet pogonom.
To bi bila loša stvar, kaže Morgan.
“Naučite mnogo više odlaskom u pogon i razgovorom s ljudima koji rade svoj posao, ili možda radeći sam taj posao prikupit ćete više podataka nego što će vam pružiti bilo koja stranica s podacima”, kaže on. “Nisam pronašao način da zamijenim takvu vrstu znanja bilo kojom bazom podataka, bez obzira na to koliko je velika.”
Ni u kom slučaju on ne podcjenjuje važnost podataka. Apsolutno svima pomaže da bolje razumiju mogućnosti procesa. Nema sumnje da pomaže donosiocima odluka da budu bolje informisani.
Ali to ne eliminiše potrebu da se ode u pogon i da se iz prve ruke vidi šta se događa. Mora postojati ravnoteža, kaže Morgan.
“Stalno se šalim s inženjerima: Koji je najvažniji alat inžinjera?” On kaže. „To je dobar par cipela u kojima možete puno hodati po pogonu. Mislim da to ne možete zamijeniti bilo kojom tehnologijom.”
Šta biste mogli pronaći prilikom odlaska do pogona? Možda ćete otkriti da je jedini razlog zašto vaš proces trenutno radi taj što je netko razvio zaobilazno rješenje loše dizajniranog procesa. Ako to zaobilazno rješenje popusti, pred vama je čitava gomila neposrednih problema, popraćenih raznim poteškoćama jer ćete morati razviti proces koji funkcioniše kako bi trebao.
To je tip problema na koji vas veliki podaci neće upozoriti.
To je vrsta problema koju otkrijete kad odete u pogon i razgovarate s ljudima.
„Bojim se da će (velike baze podataka) stvoriti lažni osjećaj sigurnosti koji će spriječiti ljude da odu i da vide. Ne znate ono što ne vidite”, kaže on.
Mislim da bi Morgan mogao biti u pravu. Mogu zamisliti takve scenarije ukoliko proizvođači nisu oprezni, ako postanu previše samouvjereni da im podaci govore cijelu priču.
Upozoreni ste!
Članak “What Is an Engineer’s Most Important Tool? A Good Pair of Shoes” preveden je sa Industry Week.