Na nedavno održanoj konferenciji PIT FoodCon 2023, Selma Kunić, ispred kompanije Merkator d.o.o. Sarajevo izlagala je na temu : “Nomen est omen” – deklaracija proizvoda kao veza između proizvođača i potrošača.
Ovaj simbolični naziv ustvari je uzrečica koja se upotrebljava kada ime nekoga/nečega nosi značenje koje se poklapa s nekom njegovom osobinom što bi u ovom slučaju bila deklaracija proizvoda.
Kunić je inženjer prehrambene tehnologije sa šesnaest godina iskustva u proizvodnim procesima, neko ko se jednako dugo bavi prehrambenom tehnologijom, sigurnošću hrane te razvojem proizvoda.
Kroz iskustvo u radu u Konzumu i Merkatoru ne samo da je imala priliku obići skoro sve prehrambeno- industrijske pogone u BiH i regiji nego je i učestvovala u razvoju hiljade artikala.
Sve ove reference Kunić svakako čine ekspertom za polje deklariranja proizvoda.
Označavanje hrane podrazumijeva svaku riječ, podatke, robne žigove, zaštićeni naziv, slikovni ili simbolički prikaz koji se odnosi na hranu i koji se nalazi pakovanju, dokumentu, obavještenju, etiketi, obruču ili privjesnici, a koji prate ili se odnose na tu hranu.
U skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 25/06), deklariranje proizvoda je navođenje na proizvodu ili omotu podataka kojima se identificiraju proizvodi, svojstva proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod pušta u prodaju.
Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba sadržavati najmanje slijedeće podatke:
- naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje,
- vrstu proizvoda ili model proizvoda,
- ime i punu adresu proizvođača,
- za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla.
“Ljudi danas ne troše iste proizvode kao prije deset godina. Trendovi se mijenjaju u prehrambenoj industriji i oni se moraju pratiti.”, kaže Kunić.
Kunić kaže da ako se neki proizvođač odluči proizvoditi zdravu hranu, on mora biti svjestan da je tim odabirom znatno segmentirao svoje tržište ali i da treba biti jasnih odluka šta ustvari želi proizvoditi.
Potrošače ne možemo uzimati zdravo za gotovo
Nužno je ostvariti interakciju i komunikaciju sa potrošačima te osluškivati njihove potrebe.
Potrošači više ne kupuju impulzivno, manje su skloni eksperimentiranju i traže zadovoljenje više elemenata i stavova poput:
“Da bi neki tehnolog razvio kvalitetan proizvod, to ne može bez informacija sa tržišta koje su ništa do osluškivanje želja i reakcija potrošača. Potrošači se prosto moraju slušati i osluškivati a njihove reakcije ne moraju nužno biti one koje je teorija predvidjela.”, kaže Kunić.
Citirajući neke relevantne tržišno-istraživačke osvrte, zaključak je da ako proizvođač želi znati kako prodavati više mora saznati šta kupci kupuju, jer se preferencije potrošača mijenjaju i postaju vrlo raznolike a nevjerojatne stvari se događaju kada proizvođači slušaju potrošače.
Znaju li proizvođači svoje aktuelne ali i potencijalne potrošače, šta ih uopšte motivira na kupovinu, koji su to trendovi, šta radi konkurencija, kako zadržati kupce, kako smiju a kako ne smiju komunicirati svoje proizvode i tako dalje, sami proizvođači obično nemaju odgovor.
Koji globalni trendovi pokreću potrošače?
- Želimo zanimljiva iskustva, koja će nas približiti drugima. I ljudima, i brendovima.
- Želimo izraziti svoj stav i komunicirati vlastite vrijednosti, da se vide i poštuju.
- Želimo imati pozitivan utjecaj na društvo i okoliš. Želimo se ponositi ponašanjima koja su ekološki osviještena.
- Želimo praktičnost. Maksimalnu produktivnost i učinkovitost u dnevnim obavezama. Tako će ostati vremena za uživanje.
“Postoji samo jedan šef: Vaš potrošač. On može otpustiti sve Vaše radnike u kompaniji, od predsjednika Uprave pa naniže, jednostavno odlučivši da svoj novac potroši negdje drugdje…” svojevremeno je izjavio Sam Walton, osnivač “Wall-Mart” tržnog centra.
Ako ste propustili, preporučujemo i priču iz Bojo Metal kompanije.
