Rijetko je koja vještina u životnim i poslovnim okvirima tako nenadoknadiva kako je to samopoimanje: istinska mentalna gimnastika koja nam omogućava pomak naprijed. Vidjeti se, međutim, svježim očima stranca nezamjenjivo je bogatstvo. Evgeniy Ledenev, uvjetno uzevši, stranac je na Balkanu.
Vlasnik je i Lean kosnsultant kuće LED Business Consulting Company te smo s njim za portal PIT.ba razgovarali o izvrsnosti i Leanu, njegovom iskustvu rada s rudarskim i energetskim sektorom, o balkanskom mentalitetu na koji se još nije navikao, o sličnostima južnjaka i ljudi s Urala.
. . .
Evgeniy Ledenev, rođen pored Bajkalskog jezera, odrastao je na Uralu. Karijeru je gradio u globalnoj konsultantskoj kompaniji Accenture u Moskvi te je osam godina radio u Ukrajini kao voditelj implementacije Lean-a u rudarskoj i energetskoj kompaniji (140 hiljada zaposlenih ljudi, 63 kompanije).
Vlasnik je MBA stepena i Crnog pojasa Lean Six Sigma. Radeći s više od 85 kompanija, pomogao je u poboljšanju performansi u proizvodnom i uslužnom sektoru.
. . .
PIT: LED Business Consulting Company nudi rješenja za izazove u proizvodnji i logističke probleme. Koji su najčešće izazovi s kojima se susrećete u svom radu? Koju zajedničku karakteristiku primjećujete kada radite s proizvodnim i industrijskim firmama?
Balkanske industrijske firme imaju zajedničke karakteristike: većina ih je u vlasništvu i upravljanju porodice, nemaju pisane procese i jasnu organizacijsku strukturu, razvoj je ograničen ambicijama vođe. A to posljedično stvara jedinstven izazov s kojim se suočavaju: ograničen pristup investicijama, loša disciplina pri trošenju, niska produktivnost osoblja. Moje istraživanje sugerira da su balkanske firme četiri puta manje produktivne u usporedbi s onima u EU.
Promjena paradigme i razmišljanja prvo bi trebala biti u glavi vlasnika, a zatim bi se proširila po cijeloj firmi
PIT: Izvrsnost se obično percipira kao nešto izvanredno, iznimno, što zahtijeva izvanredan napor i energiju; rijetko o njoj mislimo kao o svakodnevnoj predanosti. Je li teško promijeniti mišljenje ljudi, utjecati na promjenu paradigme – da je operativna (i svaka druga) izvrsnost zapravo svakodnevna aktivnost?
Vrlo dobro pitanje! Idealno, stalna potraga za izvrsnošću je svakodnevna aktivnost svake osobe u firmi. Ova ideja potječe od vlasnika ili vrhovnog menadžmenta u razvijenijim firmama.
Susreo sam se samo s nekoliko firmi, od više od 85 s kojima sam radio, kojima je ova ideja na mjestu. Naprimjer, vlasnici firme Nova Posta u Ukrajini, poštanske firme koja dostavlja 300 miliona paketa i raste za 30% godišnje, neprestano žele nadmašiti lidere u svjetskoj poštanskoj industriji poput poznatih DHL-a, UPS-a i FedEx-a u brzini dostave, kvaliteti i troškovima.
Ovo ponašanje vlasnika potiče cijelu firmu da premaši očekivanja, mijenja granice mogućeg. Radili smo s Novom Postom kako bismo poboljšali razinu usluge u najvećem sortirnom centru, što se jasno vidi u djelovanju svake osobe u objektu.
Odgovarajući na vaše pitanje, ova promjena paradigme prvo bi trebala biti u glavi vlasnika, a zatim bi se proširila po cijeloj firmi.
PIT: U tome smislu, uzimajući u obzir sve češće i značajnije promjene u poslovnom okruženju i na radnom mjestu, kako se zaposlenici mogu najjednostavnije i najefikasnije uključiti u željene promjene? Kako prevladati stalni otpor?
Mislim da je za zaposlenike na Balkanu najveći poticaj plaća i počast. Stoga je vrlo važno da firme uspostave sistem KPI-ja koji je povezan s bonusima za zaposlenike, te također uspostave okruženje u kojem menadžment poštuje najbolje zaposlenike u firmi.
Moje istraživanje sugerira da su balkanske firme četiri puta manje produktivne u usporedbi s onima u EU
Otpor je povezan s povjerenjem prema menadžerima i sposobnostima konsultanata. Kada stvorite transparentnu atmosferu u kojoj se najbolje prakse lako šire, najbolji trud primjećuje i pohvaljuje, a konsultant pokaže svoju sposobnost da podučava zaposlenike videći nepotrebne troškove u njihovom radu, to čisti put za sve promjene. Ljudi su pametni i najveće su bogatstvo u svakoj firmi, trebate osloboditi tu snagu.
PIT: S druge strane, kako se poslodavci i menadžeri nose s promjenama kada su pokrenute izvana?
Sistem KPI-ja stvara ovaj vanjski poticaj za traženje načina za bolje upravljanje i bolje procese. Kada imate mjesečnu plaću bez obzira na to koliko dobro radite, postajete manje aktivni, ne bi bilo inicijative za poboljšanje. Ali uloga konsultanta je pronaći pravu ravnotežu između previše izazovnih KPI-ja i onih koji su lako ostvarivi, pravu ravnotežu između specifičnih procesnih KPI-ja i KPI-ja za krajnji rezultat. Kada ste stvorili ovaj razlog za promjenu, obavili ste 50% posla.
Za novac kupujemo ruke. Postavite izazov i dobit ćete um, a postavite svrhu i dobit ćete srce
Sljedeći zadatak je naučiti ljude prepoznati nepotrebne troškove i isključiti ih iz procesa. I ovdje postoje mnoge skrivene prepreke koje konsultant može pomoći izbjeći zahvaljujući iskustvu u mnogim firmama.
Kada razgovaramo s vrhunskim menadžerima, koristimo ovu frazu: ‘Za novac kupujemo ruke. Postavite izazov i dobit ćete um, a postavite svrhu i dobit ćete srce.’
PIT: O potrebi za promjenama u poslovanju često se temeljito raspravlja; međutim, često se izostavljaju konkretana rješenja ili se nude privremena rješenja. Jesu li kompanije svjesne potrebe za rješenjima koja se bave korijenskim uzrocima? I ovo je dobra prilika za razgovor o Leanu.
Vanjsko okruženje se stalno mijenja, što znači da nema načina da postoji jedno djelotvorno rješenje. Lean uči zaposlenike da traže najbolje rješenje za svaku situaciju gledajući na krajnji rezultat – zadovoljne kupce. Lean je način razmišljanja – kako mogu zadovoljiti svog kupca s minimalnim resursima i vremenom?
A također, Lean uči da se ne oslanjate uvijek na stručnost, već na podatke koristeći znanstveni pristup. Dobijte podatke kako biste osigurali da pronađete pravi korijenski uzrok.
PIT: Kako ste se, kao stranac, prilagodili balkanskoj mentalitetu? Što smatrate najneobičnijim? Gdje nalazite sličnosti?
Pokretanje konzultantskog poslovanja na Balkanu nije lagan zadatak. Mislim da još nisam shvatio balkanski mentalitet. Svi vas dočekaju kao gosta, pažljivo vas slušaju, ali ne daju odgovor na ponudu. To je čudna situacija za mene. Navikli smo raditi u situaciji gdje ljudi poštuju vrijeme jedni drugih i daju jasan odgovor: da ili ne. Ali ovdje ne znate odgovor.
Još jedan vrlo lukav aspekt s kojim se teško nosim je brzina stvari ovdje. “Polako” mentalitet je sveprisutan: “Javit ću sutra ili sljedeći tjedan”.
Otpor je povezan s povjerenjem prema menadžerima i sposobnostima konsultanata. Kada stvorite transparentnu atmosferu u kojoj se najbolje prakse lako šire, najbolji trud primjećuje i pohvaljuje, to čisti put za sve promjene
I naravno, jezik je problem. Mnogi ljudi stariji od 40 godina imaju ograničenu sposobnost govorenja engleskog, a moje jezične vještine trebaju se poboljšati kako bi osigurale normalan razgovor o poslovnim pitanjima. Ali radimo na tome! Također neprestano tražim partnere koji govore lokalni jezik za sve svoje projekte ovdje.
Što se tiče sličnosti – dijelimo istu baštinu. Konstantno razgovaramo o SSSR-u u lošem i dobrom smislu, ovisno o temi, ali kako je bilo u SSSR-u uvijek je tema za starije ljude. Ovdje je isto ali uspoređujete sa SFRJ-om. Mlađa generacija ovdje traži poslove u EU ili SAD-u, što je vrlo slično Ukrajincima, manje Rusima.
. . .
Možda će Vas zanimati i Živković: Društvo zanemaruje negativne posljedice neprestane visoke produktivnosti! ili
