Svako bi jednom u životu morao upoznati čovjeka kakav je gospodin Fikret Irejz. Bez daljnjeg i skrovitog interesa, spoznati da svijet dijelimo s takvim ljudima radost je koja obogaćuje život: čovjek je to čije se životno iskustvo slilo u odmjereno, otmjeno, gospodstveno držanje, a plemenitost postala mjerom odnosa prema drugima. Odrastao u prošlom vremenu, ali sasvim dobro razumije ovo sada i ovdje, osnivač je i vlasnik porodične kompanije Medena Commerce, snažnog bosanskohercegovačkog izvozno orijentiranog metaloprerađivača iz Tešnja. Nakon godina ulaganja, sada živi važno i lijepo iskustvo: odgovornosti vođenja porodice i posla dijeli s djecom, Selmom Bradarić i Admirom Ireizom.
Medena Commerce osnovana je 1993. godine te prvobitno bila usmjerena na trgovinu. Godine 1995. rodila se ideja o pokretanju radionice za obradu metala i remont, a već 1998. izgradnjom prvog proizvodnog pogona pokrenuta je proizvodnja metalnih dijelova.
Danas je to, po svemu, respektabilna savremena fabrika čije je pogone posjetila redakcija portala PIT.ba.
. . .
Na ulazu u pogonski kompleks, uz gospodina Irejza, dočekale su nas Selma Bradarić, menadžerica prodaje kompanije, i Armina Smajlhodžić, inženjerka mašinstva, voditeljica pogona mašinske obrade.
Fabrike, na reprezentativan način to oslikava primjer Medene Commerce, kao ljetopis u vremenu, govore o vremenu i ljudima, svjedoče o tradiciji i nastojanjima za budućnost, pokazuju alate, tehnologiju i savremenost. Pritom, iz pozadine i više od svega, fabrike su žive priče o ljudima koji ih izgrađuju.
Iz pozadine i više od svega, fabrike su žive priče o ljudima koji ih izgrađuju
„Još od osnivanja, a naročito danas, osnaženi našim mladim timom, fokusirani smo na konstantan rast i razvoj, praćenje trendova u metalskoj industriji i implementaciju novih tehnologija u obradi metala. Usto, dugogodišnje iskustvo starijih kolega potpomognuto mladim naraštajima je savršena kombinacija za prijenos znanja i iskustva što nas čini neprocjenjivim i produktivnim partnerom za naše klijente“, istakla je Selma Bradarić.
Ulazak u prvu, halu za mašinsku proizvodnju to pokazuje: na samom ulazu dva su klasična struga, dostojna izložbe o vremenu i tehnologijama, posvećene temi ‘Kako je nastala i razvijala se naša fabrika?’
Klasični strugovi nit su koja povezuje naslijeđe i potrebe vremena, u sebi sažimajući opredjeljenost kompanije očuvanje tradicije duge tri desetljeća, ali i profesionalizma i lojalnosti
Mašinski park, kako ćemo to vidjeti obilazeći svaki kutak fabrike, savremen je i opremljen najkvalitetnijim mašinama te postavljen u sjajan layout. Uz osposobljeno i educirano osoblje, sređene procese, doprinose kvalitetu poslovanja Medenu Commerce čineći dostojnim poslovnim partnerom industrija širom Evrope.
Klasični strugovi nit su koja povezuje naslijeđe i potrebe vremena, u sebi sažimajući opredjeljenost kompanije očuvanje tradicije duge tri desetljeća, ali i profesionalizma i lojalnosti.
„Ova dva klasična struga na početku ciljano smo ostavili za potrebe samo jednog klijenta, prvog klijenta za kojeg je Medena počela raditi. Još uvijek su, dakle, u pogonu, ali su ciljano, s namjerom ostavljeni tu da se vidi kako se nekad radilo“, objašnjava nam Smajlhodžić.
Prikladan layout, raspored opreme koji omogućava nesmetan i lagan rad te prohodnost kroz fabriku, naglašen urednošću, čini se jedinim logičnim i mogućim. „U produžetku su jedan do drugog, po veličini poredani, CNC strugovi. To su nedavno, prije pet-šest mjeseci pristigli, najnoviji strugovi“, govori.
U urednom prostoru, uz svaku mašinu velike su kašete s asortimanom, komponentama spremnim za daljnju obradu, otpremanje ili onim tek pristiglim. Svaka je faza procesa povezana pa pogon ne zastaje ni na trenutak.
„Naš asortiman je širok, ali nama je važno da radimo po preciznim uputstvima. Ovdje vidimo da se sve odvija po planu proizvodnje: neke komponente su izrezane i čekaju obradu, neke su spremne. Gledamo kako šta dolazi i poštujemo rokove isporuke“, govori Smajlhodžić o svakodnevnici savremene fabrike.
Kako bi radnici u svakom trenutku tačno znali šta činiti, uz svaku komponentu, od naručioca dolazi spreman jasan i precizan crtež, o čemu Smajlhodžić kaže: „Naše programiranje je 3D, skoro ništa ne radimo ručno. Sve se radi u 3D tehnikama, uz svaki crtež dolazi i tehnički list na kome su nevedeni alati, načini stezanja i obrade. Na ovaj način radnicima koji rade na mašinama jasno je šta trebaju.“
Digitalizacija je složen proces bez kraja, ali važan i isplativ. „Mnogo radimo na digitaliziranju procesa“, govori pokazujući radne naloge koji upućuju koje je procese potrebno izvesti i dodaje kako se „skeniranjem bar koda počinje i završava rad.“
Prolazimo pored mašina: za nekima su vrijedni radnici, neke miruju. Pokazuje jednu i, s blagom nijansom nostalgije, govori da je u upotrebu uvedena 2007. godine. „Najstarija je CNC mašina ovdje. Dugo je bila u servisu, ali evo i sad radi kao nova“, uz osmijeh dodaje.
Pokazuje jednu i, s blagom nijansom nostalgije, govori da je u upotrebu uvedena 2007. godine. ‘Najstarija je CNC mašina ovdje. Dugo je bila u servisu, ali evo i sad radi kao nova’, uz osmijeh dodaje
U produžetku su svojevrsni obradni centri: velike mašine s tri, četiri, pet osa na kojima se obrađuju veliki komadi. „Rad na četveroosnim i petoosnim mašinama zahtjevan je pa je time i proces obuke duži, traje do nekoliko mjeseci. Ove mašine su drugačije, omogućavaju složeniji rad: dok mašina na jednoj strani radi, na drugoj se može pripremiti komad, stegnuti, uraditi bilo kakvu pripremu da se ne gubi vrijeme. Mašina samo zamijeni paletu i nastavi raditi. Pritom, programiranje se radi ručno“, objašnjava.
Govoreći o obuci, ističe kako na praksi imaju i učenike iz srednje škole.
Kako naša šetnja pogonom odmiče, sve više se navikavamo na zvukove. Ne više fokusirani na buku, sada primjećujemo otvorenost i ljubaznost zaposlenika: ne prekidaju rad, ali nas ljubopitljivo i fino gledaju. Posebnu pažnju privlači nam čovjek koji izoštrava rubove komponenti – ručno. „Ovo je završna obrada. Neki dijelovi su tanki i mašinama nepristupačni pa su ručni pojedinačni rad i fina obrada još uvijek nezamjenjiva“, govori Smajlhodžić. Ovog vrijednog čovjeka pitamo je li se umorio. „Ruke se malo umore“, smije se.
Primjećujemo kako je u pogonu prozračno. Naša sagovornica zadovoljna je podijeliti dobre prakse i unapređenja svoje kompanije: „Prije smo koristili emulziju s uljima, koja je oksidirala u mašinama. Trebalo je šest mjeseci da se pokvari, razviju se bakterije, javlja se izuzetno neugodan miris. Bili smo primorani svako šest mjeseci do godinu mijenjati emulziju na svim mašinama, a to nam je oduzimalo mnogo vremena. Prije dvije godine otkrili smo emulziju koja ne sadrži mineralna ulja, na bazi je sintetičkih ulja i prozirna, ne osjeti se nikakav miris. Javlja se problem s korozijom, ali smo našli druge načine zaštite. Ono što je najvažnije za zaposlenike, riješili smo se neugodnog mirisa.“
‘Ovo je završna obrada. Neki dijelovi su tanki i mašinama nepristupačni pa su ručni pojedinačni rad i fina obrada još uvijek nezamjenjiva’, govori Smajlhodžić. Ovog vrijednog čovjeka pitamo je li se umorio. ‘Ruke se malo umore’, smije se
Po okončanju jedne faze procesa, sve komponente putuju dalje: na zavarivanje, obradu, pakiranje, otpremanje. Posvećeno i vrijedno osoblje brine da se proces odvija besprijekorno.
U hali za zavarivanje odvija se priprema, zavarivanje, čišćenje. Poznat, karakterističan zvuk zavarivanja, kratki bljesci varnica svugdje, kao magija. I ovdje su različite mašine: presa za peglanje, mašine za provlačenje ploča, mašine za pjeskarenje. U svakom dijelu procesa primjetno je nastojanje da se posao olakša – tu su dizalice, stolovi prilagođeni visini rada, zaštitna i pomoćna oprema. I ovdje susretljivi radnici – zavarivači, radnici koji rade pjeskarenje i čišćenje – ne prekidajući rad, pokazuju razumijevanje za našu znatiželju.
Pritom, pažljivo se pristupa i u odabiru zadataka: na jednostavnijim mašinama rade mladi momci, iskusnije osoblje je na zavarivanju i zahtjevnijim poslovima.
Uz halu za mašinsku proizvodnju i pogon za zavarivanje, u kompleksu se nalazi i savremeno uređena mjerna soba te alatnica opremljena alatima i skupocjenim najsavremenijim malim uređajima.
Gospodin Irejz ističe: ‘U životu ništa ne vrijedi čekati. Mi smo posvećeni djelovanju, a sve što treba, svakako nam dolazi ususret
U mjernoj sobi je tiho; većina industrija zahtijeva izuzetno precizne mjere pa su mjerenja svakodnevna obaveza. Ušli smo i u u kancelariju tehnilogije, ‘mozak pogona’: u njoj se odvija priprema proizvodnje, radni i konsultativni sastanci inženjera, tehnologa, alatničara, poslovođa. „Ovdje rješavamo sve probleme s kojima se zaposlenici suočavaju. Dogovaramo se i planiramo obaveze“, govori Smajlhodžić dodajući kako „na mjernim mašinama obavljaju precizna mjerenja te pripremaju zahtjevane mjerne izvještaje.“
U alatnici sve je smisleno smješteno i sistematizirano: ovdje alatničari pripremaju alat za mašine te ga, na osnovu tehnologije i traženog programa, izdaju zaposlenicama.
Na koncu obišli smo i pogon za montažu i završnu obradu. Ovdje se obavlja završna obrada i čišćenje, urezivanje navoja i obaranje ivice. Ovdje se pakira i odavde se otprema.
U kompleksu i cijelom parku oko njega, u radu zaposlenika i stavu poslodavaca i vlasnika… svugdje se osjeti neusiljenost i uvažavanje. Na rastanku gospodin Irejz je, kao vrijednu istinu, istakao: „U životu ništa ne vrijedi čekati. Mi smo posvećeni djelovanju, a sve što treba, svakako nam dolazi ususret.“
. . .
Preporučujemo i Koučing Centar i Targer E&C: Menadžer proizvodnje kao mentor, ključ održavanja kontinuiteta procesa
