Davno je rečeno da, vremenom i strpljenjem, i dudov list svila postaje. Upravo svila radna je svakodnevnica naše sagovornice: savršeno ju poznaje i odveć dobro njome rukuje. Jednako tako, Sedini Memagić ne nedostaje ni strpljenja ni posvećenosti koju pokazuju oni koji su razumjeli dalekosežnost vremena.
Sedina Memagić supervizor je Odjela za marketing i član Uprave kompanije Alma Ras. Stanje tekstilne industrije u Bosni i Hercegovini, vrijednosti i planovi porodične kompanije, budućnost kompanija koje zanameruju duboko ljudske motive, ekonomski potencijali naše države, ali i obrazovni sistem te lijep i važan poziv odgajatelja i učitelja teme su našeg razgovora.
. . .
Sedina Memagić (1982, Olovo) je profesionalni učitelj i odgajatelj, ali ju je lični razvoj odveo drugom putanjom. Trenutno je supervizor Odjela za marketing i član Uprave kompanije Alma Ras.
Tokom svog, sada već dvadesetogodišnjeg, rada i bogatog iskustva sticanog u porodičnoj kompaniji okušala se u različitim radnim ulogama te upoznala sve korake i detalje procesa proizvodnje u tekstilnoj industriji.
Dobitnica je priznanja „Žena godine 2022“, ali istinsko ordenje u njezinoj je skromnosti, samozatajnosti te neposrednosti pristupa ljudima.
. . .
PIT: Često navodite da je porodica osnovna životna vrijednost i temelj Vašeg i poslovanja kompanije Alma Ras. Na koji ste način ovaj stav i vrijednosti prenijeli svojim uposlenicima?
Vrijednosti naše kompanije baziraju se na vrijednostima povezanosti, povjerenja i podrške. Privatne kompanije upravo te vrijednosti mogu smatrati i posebnima jer odgovornost za zdravlje, egzistenciju, razvoj, zadovoljstvo, kako naših uposlenika, tako i njihovih najbližih, u potpunosti je na nama. Ako naši uposlenici imaju neke posebne potrebe, slobodni su obratiti nam se, a mi, kao kompanija, stojimo iza toga s potpunim povjerenjem i posvećenošću.
PIT: Kampanje koje prate nove kolekcije iz Vaše kompanije uvijek su i nove priče koje zrače poštovanjem i uvažavanjem osobe koja će konačno odjenuti tu odjeću.
Kako zamišljate osobu na kraju lijepog slijeda (izmaštavanja, crtanja, krojenja, šivenja) jednog odjevnog predmeta? U tom smislu, kako ju osluškujete i komunicirate s njom?
U fokus procesa stavljamo ženu koja je, kao takva, nježna, ženstvena, obraća pažnju na svaki detalj, voli da bude moderna i u trendu, voli da joj se dive i da bude uzor. Želimo da njezin dodir s proizvodom bude najljepši dodir koji voli i zbog toga je naša komunikacija uvijek obojena zahvalnošću: „Hvala što svojim dodirom s našom kompanijom i proizvodom činite svaki naredni dodir koji svi volimo.“
Za mene je ponovna promocija nekih od zanata te motiviranje na ponovne uspjehe bilo od posebnog značaja. Ispričane priče nekoliko generacija unazad i ljepota i osjećaj koji pruža svaki ručni rad. Autentičnost koja ima bezvremnske vrijednosti
PIT: Poznajete sve radne uloge, sve faze procesa proizvodnje. Šta mislite koliko je krajnjim korisnicima, u predstojećem vremenu sve prisutnijih i izraženijih tehnologija, važno povezati se s brendom i idejom koju nastoji ispričati i prenijeti? Imaju li budućnost kompanije koje zanameruju duboko ljudske motive?
Ne postoji nijedan način da bilo šta razvijamo ako ne polazimo od misli za koga sve stvaramo, ako ne krećemo od čovjeka. Tehnologije napreduju, ali upravo glavne parametre postavlja čovjek. Umjetna inteligencija daje općenita rješenja koja su dostupna svima, ali upravo zavisi od čovjeka i njegove sposobnosti na koji način postavlja pitanja, koji segment želi da obuhvati i sl. Ne mislim da postoje loše ingerencije za budućnost ako razvoj čovjeka prati i razvoj tehnologije. Poruke koje šaljemo itekako su važne, edukacija kupca je ključni segment dobre prihvaćenosti i valorizacije.
Da mi ne uzmete za zlo, ali živimo u društvu poremećenih vrijednosti, u kome se ne gleda na to koliko vrijedimo, nego koliko imamo
PIT: Roditelj ste, pritom profesionalni učitelj i odgajatelj. S obzirom na vrijednosti porodice koje njegujete lično i poslovno, koliko smatrate ulogu učitelja važnom? Jesu li učitelji preopterećeni, a posao rutiniziran do mjere da izostaje istinska misija njihovog poziva – biti uzor?
Današnja uloga učitelja i odgajatelja je u potpuno nezahvalnom položaju. Iskreno, nekad mi bude drago da je moj karijerni i razvojni put išao drugim putem. Da mi ne uzmete za zlo, ali živimo u društvu poremećenih vrijednosti, u kome se ne gleda na to koliko vrijedimo, nego koliko imamo. Taj takmičarski duh koji je bio živ dok sam ja bila dijete, sada se drugačije posmatra pa je i učiteljima jako teško balansirati između roditelja i djece.
Također, smatram da nedostaje timskog i interaktivnog rada, prilagodbe digitalizaciji, količini i stepenu pažnje, modernizacije i razmjena i odlazaka u druge škole i države. Dosta smo ograničen sistem, koji ne nudi razvojni nego generički put obrazovanja.
PIT: BiH je malo tržište, ali s mnogim otkrivenim i neotkrivenim potencijalima. Šta smatrate našom komparativnom prednošću na široj mapi ekonomija i odnosa?
Još od bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je imala zavidne prirodne resurse koji su itekako kroz inustrijski sektor bili razvijeni. Bosanci i Hercegovci su poznati kao radan narod koji ima veliki potencijal u zanatsvu, ručnom radu, obradi drveta, tekstila, rude. Imamo ogromi potencijal turizma i investicionog sadržaja. Također, agronomija je uvijek imala veliki potencijal. Naša komparativna prednost je u poziciji, teritoriji i blizini već poznatih evropskih zemalja koje imaju zavidni ekonomski i razvojni aspekt. Usto, naša snaga je komunikacija proizvoda koji su proizvedeni u EU, u skladu sa zahtjevima, regulativama i kvalitetom.
Smatram da nedostaje timskog i interaktivnog rada, prilagodbe digitalizaciji, količini i stepenu pažnje, modernizacije i razmjena i odlazaka u druge škole i države. Dosta smo ograničen sistem, koji ne nudi razvojni nego generički put obrazovanja
PIT: Šta mislite, šta nedostaje bh. tekstilnoj i drugoj industriji da ostvari, za društvo, značajne domete? Šta država može učiniti?
Prije svega obrazovanje, veće ulaganje, zakonske regulative i bolja privlačnost kadra te stvaranje ljepše slike o spomenutoj branši. Nekada u proteklim vremenima značajan doprinos ekonomiji davale su upravo industrije, tako da ima prostora da radimo na ljepšoj percepciji. U BiH imamo samo jedan Univerzitet dizajna u Bihaću, a toliko imamo talentovanih mladih dizajnera. Nekako je tužno da se ti mladi ljudi trebaju odseliti izvan BiH da bi pokazali svoje snage i mogućnosti.
Evo, ne mogu se sjetiti kada je bio poziv, promocija i predstavljanje upravo neizmjernih talenata koji, sa sigurnošću mogu reći, imaju potencijal da nas predstavljaju na svjetskim modnim scenama.
PIT: Na koji način obrazovni sistem može i treba podržati industriju u BiH? Možemo li ručnom radu i zanatima vratiti dostojanstven položaj? Kako?
Mi smo, u nekoliko kampanja, pokazali primjere na koji način kompanije mogu implementirati održivo poslovanje u poslovnom modelu. Navodim, naprimjer, Moj ćeif, Pančićeva omorika, vez na djerdjefu, Mak zanatska radnja – ZERO Waste. Za mene je ponovna promocija nekih od zanata te motiviranje na ponovne uspjehe bilo od posebnog značaja. Ispričane priče nekoliko generacija unazad i ljepota i osjećaj koji pruža svaki ručni rad. Autentičnost koja ima bezvremnske vrijednosti.
Bosanci i Hercegovci su poznati kao radan narod koji ima veliki potencijal u zanatsvu, ručnom radu, obradi drveta, tekstila, rude. Imamo ogromi potencijal turizma i investicionog sadržaja
PIT: Dobitnica ste priznanja Žena godine 2022. Podržavate žensko preduzetništvo i inicijative žena s ciljem mijenjanja položaja žena nabolje, pritom ste samozatajna i skromna. Kako se odupirete mainstream stereotipima da menadžerka nužno treba biti probitačna, nametljiva, uvijek dominantna?
Da biste uspjeli, prije svega trebate spoznati svoju svrhu te biti autentični.
Menadžerka je čovjek prije svega i to treba i ostati te sve svoje ideje, planove bazirati na tome. Istina da postoje i ove druge opcije, ali vremenom postaju dosadne i beživotne.
PIT: Planirate proširivanje na susjedna tržišta, uvođenje online poslovanja. S kakvim specifičnim izazovima se kompanija susreće u ostvarivanju ovih ciljeva?
Izazovi su dobri i uvijek daju više prostora za razvoj i bolju poziciju, vidljivist. Važno je samo da u percepciji ne trebaju biti prepreka. Mnogo ih je, ali su ukrotivi a najviše utjecaja imamo upravo mi da li će biti izazov, prilika uspijeh. Spomenula bih i konkretna carinska ograničenja, cijene slanja, cjenovna politika, brzina isporuke, konkurentnost.
. . .
Preporučujemo i Kristal priča o mašinama, priča je o radu usklađenih ljudi…
