Ovaj članak je dio TED-ove „Kako biti bolji čovjek“ (eng. „How to Be a Better Human“) serije. Svaki dio tog serijala nudi korisne savjete od ljudi iz TED zajednice.
Ljudi će vam reći da pronađete svoju svrhu. Reći će vam da pronađete svoju strast. Iskreno nisam sigurna u to. Svi smo mi slojevita bića s obiljem talenata, interesa i ideja.
Zašto vršimo pritisak na sebe da nađemo jednu svrhu ili jednu strast?
Svi mi rastemo i mijenjamo se tokom života. Ko može reći da se vaša svrha u dvadesetima neće razviti u nešto drugo u tridesetima, četrdestima ili pedestima?
Nikad se nisam osjećala kao da imam samo jednu svrhu. Umjesto da svoju energiju koncentrišem na jednu svrhu ili strast, pokušavam usredotočiti svoju energiju da unesem svrhu i strast u sve što radim.
To radim tako što se pitam:
Koju vrstu ljubaznosti, brige, radosti i strpljenja moram iskoristiti kako bih unijela svrhu i strast u svoj odnos sa samom sobom i onima oko sebe?
Koji level otvorenosti i radoznalosti moram posjedovati da bih dala smisao poslovima i zadacima u svom životu ( čak, ili posebno ulogama koje u meni ne izazivaju trenutni osjećaj uzbuđenja)?
Ne znam nikoga ko nije imao poslove koje mu se nisu svidjeli na putu pronalaska onog posla koji im se zapravo sviđa. Ja sam definitivno jedna od tih ljudi. Čuvala sam djecu, prodavala sam majice s fotografijama rakova i ljutog umaka turistima u svom rodnom gradu, radila sam u buticima i kao menadžerica. Nijedan od ovih poslova nije bio namjenjen meni ali dok sam radila javljajući se na telefon ili zakopčavajući haljinu ipak sam se trudila da ostanem znatiželjna.
Čak i danima u kojima sam jedino željela pretvarati se da sam bolesna i gledati Gilmore Girls sa svojom cimericom Molly, prikupila bih svu unutrašnju snagu, pojavila se na poslu i pokušavala nešto novo da naučim.
Zapravo u trenucima u kojima sam radila stvari koje su mi se najmanje sviđale otkrila sam da je najvažnije reći sebi: „Uredu, lako je ne voljeti ovo ali šta ako mogu naučiti nešto iz toga?“
Također sam ustanovila da naši poslovi koji traju od devet do pet ne moraju biti način na koji se identificiramo. Oni mogu biti, ali nisu uvijek, mjesto gdje osjećamo našu najveću svrhu ili strast. Ponekad je posao samo način na koji plaćamo svoje račune, što je apsolutno u redu. I nema ništa loše u tome.
Neki od najboljih savjeta koje nam je otac moje prijateljice Grace ikada dao kad smo se mučile s nekim od naših prijašnjih poslova bio je: „Nemojte se opterećavati time što morate raditi od devet do pet. Usredočite se na to ko ste od pet do devet.“
Ako ste neko ko se osjeća kao da poznaje svoju jedinu istinsku strast ili svrhu, to je također prekrasan način da živite onako kako želite, a ja navijam za vas u svakom koraku vašeg putovanja.
Ako niste tako sigurni, samo želim da znate da je to u redu. Prestanite pokušavati identificirati sebe jednom idejom ili ciljem.
Umjesto toga, posvetite se unosu svrhe i strasti u svaki razgovor, radni ili kućni prostor čiji ste dio.
Tekst „Don't have a single purpose or passion? That's OK“ autorice Cleo Wade preveden je s IDEAS.TED.COM
