Konkurentnost Njemačke je pod pritiskom sa više strana: američke klimatske milijarde, kineska industrijska politika, visoke cijene energije. Ovako se postiže renesansa.
Anke Rehlinger je njemačka političarka. U nastavku donosimo njezinu analizu stanja industrije u ovoj zemlji.
Industrija je okosnica naše ekonomske snage i prosperiteta. Ali upravo se ona suočava s velikim izazovima, i to ne samo u Njemačkoj. Ovo se prije svega odnosi na najvažniji zadatak industrijske politike ove decenije: klimatsko neutralnu transformaciju. Moguće je da će Njemačka i u budućnosti ostati jaka industrijska sila, ali nije sigurno. Zato što je konkurentnost ugrožena.
Previsoki troškovi energije sputavaju Njemačku kao poslovnu državu. Osim toga, postoji jaka konkurencija od strane američkog Zakona o smanjenju inflacije (IRA). Naravno, u poređenju sa Trampovim ignorisanjem klimatskih promjena, pozitivno je da SAD sada promovišu čiste tehnologije i ulažu u zaštitu klime. Ali postoji i politika koja stavlja Ameriku u prvi plan i koja nastoji smanjiti evropsku industriju. Pored ovog pritiska sa druge strane Atlantika, kineska industrijska politika takođe predstavlja izazov za Evropu. Pet stvari je od suštinskog značaja.
Prvo: vodik. Transformaciju naše industrije u mnogim područjima pokreću vodik i obnovljivi izvori energije. Evropska unija je izvorno nastala iz zajednice koja koristi ugalj i čelik. Danas bismo morali preispitati ovo viđenje i potaknuti evropsku zajednica za vodik i obnovljive izvore energije. Moramo planirati umreženije, djelovati više evropski. Da bi se to postiglo, infrastruktura mora funkcionirati preko granica. Odlučujući faktor je brzo uspostavljanje evropske mreže.
U budućnosti, mreža za transport vodik neće biti ništa manje od spasa evropske industrije. Za to su potrebni ciljani poticaji i jasan pravni okvir kako bi kompanije bile spremne samostalno nadograditi ili postaviti mreže. Kako bi se omogućila konverzija današnjih gasovoda za vodik, mora se ciljano promovirati i tranzicija gradske toplinske energije tamo gdje će vodonici biti potrebni u budućnosti.
I iz specifičnog iskustva Sarlanda: S obzirom na ogroman vremenski pritisak, ne bismo trebali usmjeravati svoje napore na pokušaje da odvratimo Francusku od nuklearne energije. A s druge strane, Pariz se ne smije nadati bezuvjetnom njemačkom entuzijazmu za nuklearnu energiju.
Drugo: troškovi energije. Povećanje obnovljivih izvora energije će dugoročno sniziti cijenu električne energije. Ali industrija ne može čekati toliko dugo. Zato moramo brzo osigurati konkurentnost industrije. Privremena industrijska cijena električne energije bila bi rješenje, idealno na evropskom nivou, ali inače na nacionalnom nivou.
Treće: obezbjeđivanje kvalificiranih radnika. Nećemo rješavati problem posebno u svakoj saveznoj državi, uprkos našim naporima. Treba nam savezno sinhrono plivanje umjesto državne utrke. Činjenica da poboljšavamo položaj pojedinačnih profesionalnih grupa od zemlje do zemlje ne znači da će se broj kvalificiranih radnika povećati. Treba nam više kvalifikovanih radnika širom zemlje. Da bismo to učinili, s jedne strane, moramo se potruditi da pridobijemo ljude koji ovdje žive, bilo kroz kvalifikacije ili mogućnosti povećanja broja žena u radnoj snazi, bilo kroz cjeloživotno učenje. A s druge strane, to neće biti moguće bez jake imigracije.
Četvrto: inovacije. Made in Germany nije samo znak solidne izrade, već i vrlo inovativnih proizvoda. Istraživanje i razvoj pomažu našoj industriji da bude daleko ispred vremena i pogleda na buduća tržišta. Moramo povezati naš univerzitetski krajolik i naše odlične istraživačke institute sa ekonomijom na način da postane moguć snažniji transfer znanja u proizvode i poslovne modele. To zahtijeva visok nivo tehnološke otvorenosti u regulaciji.
Peto: Nemačka brzina. Nalazimo se usred strukturnih promjena.Od 2027. godine, na primjer, industrija čelika Saarlanda želi proizvoditi zeleni čelik i za to su joj potrebne velike količine vodika. Mnoge savezne države ubrzavaju transformaciju. Savezna vlada također podržava ovo i ubrzaće planiranje i odobrenja – ono što Olaf Scholz naziva brzinom Njemačke. Ovo mora biti praćeno značajnim smanjenjem birokratije. Ali Komisija EU također mora prilagoditi svoj rad i brzinu testiranja tempu transformacije. Neprihvatljivo je da kompanije budu spremne i čekaju u startnim blokovima za obračun i ne mogu da krenu jer nedostaje zeleno svjetlo iz Brisela.
Evropa se mora osloniti na svoje snage: infrastrukturu evropskih nacionalnih ekonomija. Učiniti ovo odlikom Evropske unije ispravan je odgovor kako na transformaciju tako i na vanjske izazove kao što su IRA ili azijska konkurencija. Nekada su to bili ugalj i čelik. Danas moramo izgraditi mreže koje će oblikovati 21. vijek.
Članak Der Fünf-Punkte-Plan für eine starke Industrie autorice Anke Rehlinger preveden je sa portala Wiwo.
