Mnogo godina su odjeli za nabavu procjenjivani prvenstveno na osnovu ostvarenog finansijskog učinka, a zatim i na osnovu operativnih mjernih podataka poput kvaliteta i nivoa usluga dobavljača. Ali danas, u gotovo svim sektorima postoji novi oblik utjecaja koji je važan za sve veći broj potrošača, investitora i regulatora: održivost. Obzirom da tradicionalne odgovornosti kakve oduvijek imaju odjeli za nabavu ne nestaju, potrebno je obratiti posebnu pažnju na ostvarivanje balansa između ova dva zahtjeva.
Istraživanje naših kolega potvrđuje da potrošači radije kupuju od brendova koji vode računa o očuvanju okoline i društva općenito. Isto tako, investitori sada traže visokokvalitetno izvještavanje o napretku kompanija po pitanju održivosti. Od avgusta 279 kompanija je prijavilo podatke o održivosti koji su u skladu sa zahtjevima Odbora za računovodstvene standarde održivosti (engl. Sustainability Accounting Standards Board – SASB) u 2020. godini, u odnosu na 118 kompanija koje su ispunjavale ove standarde u 2019. godini. Regulatori se nastavljaju zalagati za daljnje zakonodavne reforme: Europska komisija radi na postavljanju minimalnih zahtijeva o održivosti i informacijama o proizvodima koji se prodaju u Europskoj uniji, dok je Kalifornija nedavno objavila plan za zaustavljanje prodaje novih automobila na benzinski i dizelski pogon do 2035. godine. Hiljade odjela za nabavu se također ocjenjuju prema rezultatima zaštite okoline, socijalne politike i upravljanja (eng. environmental, social, and governance – ESG) —Kompanije kao što su EcoVadis i Refinitiv, kombinuju preko 300-400 parametara za procjenu ukupnih ESG performansi bilo koje firme.
Kao odgovor na ove pomake, najviši rukovodioci i odbori udvostručuju dugoročne napore da bi postigli postavljene ESG ambicije, istovremeno ostvarujući i finansijske ciljeve. Mnoge kompanije su koncentrisale početne napore na poboljšanju ESG-a u direktno kontrolisanim područjima, poput efikasnosti resursa u proizvodnji, ali samo najnaprednije organizacije se bave sljedećim nivoom mogućnosti: svojim lancima opskrbe.
Održiva nabava odnosi se na usvajanje i integraciju širih ESG principa i ciljeva kroz lanac opskrbe kompanije, te uspostavljanje niza postupaka nabave i kriterija za donošenje odluka za poboljšanje finansijskih performansi i održivosti okoliša.
Izgradnja održivosti kroz lanac opskrbe
Nabava je jedinstveno pozicionirana da kontroliše ukupne ishode održivosti organizacije. Na primjer, u odjeći, oko 70% emisije ugljika proizlazi iz proizvodnje materijala i logistike na koje nabava može direktno utjecati.
Uz odgovarajuće mogućnosti i pristup, odjel za nabavu može utjecati na ekološki i socijalni uticaj svojih organizacija i baze dobavljača – istovremeno ostvarujući značajne finansijske uštede. Da bi se te težnje postigle istovremeno, ključne su četiri akcije:
Definišite pravac. Odjel za nabavu može odabrati najbitnije stavke za stvaranje osnovnih vrijednosti, integrišući ih u sve, od težnji za održivošću na izvršnom nivou do ciljeva na nivou kategorije i mjernih podataka. Jednako je važna strategija komunikacije i angažmana, usklađujući ukupnu težnju sa širim organizacijskim ciljevima kako bi se stvorio konkretan smjer ambicija odjela nabave: gdje, kada i dokle treba ići.
Stvorite transparentnost. Iako dobavljači obično značajno doprinose ekološkom i socijalnom ugledu kompanije, procjena njihovog utjecaja može biti izazovna. U skladu s tim, stvarna transparentnost od početka do kraja seže i dalje od operacija vlastite kompanije, polazi se od dobavljača materijala i njihovih trenutnih ESG rezultata – i ukupnih i po kategorijama. Procjena se može provesti interno kroz detaljna ispitivanja dobavljača ili eksterno putem vanjskih analiza. Na osnovu ovih informacija, odjel za nabavu može identifikovati područja rizika i mogućnosti.
Razvijte praktične inicijative. Na osnovu rezultata prikupljenih u fazi transparentnosti, odjel za nabavu može započeti stvaranje značajnih finansijskih i ESG poboljšanja. Inicijative se mogu podijeliti u dvije vrste: temeljna prilagođavanja unutrašnjim i vanjskim politikama i vodeće inicijative za upravljanje tržištem.
Temeljna prilagođavanja mogu uključivati:
- Poboljšane ESG kriterijuma za odabir dobavljača, ugovaranje zahtijeva i kodeksa ponašanja sa podsticajnim strukturama prilagođenim da uključuju postizanje ciljeva održivosti.
- Svjesno upravljanje potrošnjom i potražnjom kompanije, poput uključivanja analize ugljičnog otiska pri upravljanju putovanjima, nabavljanje čistijih izvora energije za proizvodne i korporativne lokacije, te pametnije kupovanje odabirom narudžbi na veliko koje maksimiziraju efikasnost kamiona,
Na primjer, kod jednog velikog proizvođača farbanje spremnika svake godine bio je standardni postupak održavanja godinama. Kompanija je utvrdila da je farbanje trošilo 16.000 galona boje, koje su smanjili na 4.000 galona prelaskom na rjeđe farbanje tokom standardnog održavanja. Pretpostavljajući da u galonu boje ima 22 lbs CO2, ovaj korak smanjio je emisiju CO2 za 264 000 lbs godišnje i značajno smanjio troškove održavanja.
Postoji više vodećih inicijativa koje kompanije mogu razmotriti:
- Raznolikost dobavljača: povećanje potrošnje kod različitih, nedovoljno zastupljenih kompanija, uključujući kompanije u vlasništvu manjina i žena (i stvaranje novih mogućnosti za Tier 1 dobavljače da to slijede sa vlastitim lancima opskrbe) može identifikovati nove opcije koje mogu smanjiti emisije povezane s logistikom.
- Optimizacija transporta i logistike: redizajn mreže i usmjeravanje između lokacija dobavljača, proizvodnih mjesta i distributivnih centara može smanjiti troškove i količinu emisije ugljika.
- Saradnja sa dobavljačima: povećanje transparentnosti između dobavljača i kupaca kako bi se ispunili ciljevi za smanjenje emisije ugljika u kompanijama i industriji.
Globalna kompanija za široku potrošnju stvorila je model saradnje koji pomaže dobavljačima da osmisle i implementiraju programe održivosti i međusobno se usklade postavljajući zajedničke ambicije za dekarbonizaciju. Umjesto postavljanja teško ostvarivih mandata i provođenja usklađenosti putem revizija, za svakog dobavljača stvoren je prilagođen i isplativ pristup, ovisno o stepenu njegovog rada na održivosti. Ta fleksibilnost ohrabrila je sve dobavljače da se poboljšaju, sa većim kumulativnim učinkom nego da su dobavljači odustali jer ne mogu ispuniti nerealne ciljeve.
Iznad implementacije: Mjerljiv utjecaj
Postavljanje ciljeva i provođenje novih inicijativa može pokrenuti proces, ali ono što je zaista važno je sposobnost mjerenja učinka prema tim ciljevima održivosti tokom vremena. Učinak u odnosu na ciljeve održivosti trebao bi redovno biti tema dijaloga o učinku članova tima za nabavu, kao i stavka koja se prikazuje na nadzornim tablama i pregledima učinka dobavljača.
Ugrađivanje održivih praksi nabave u organizaciju zahtijeva posao. No, vrijedi se potruditi, ne samo iz perspektive usklađenosti i propisa, već i zbog toga što je vrijednost toliko velika: potrošači sve više zahtijevaju proizvode održivog izvora i spremni su ih platiti. To je prilika koju kompanije ne smiju propustiti – i to ona u kojoj nabava ima presudnu ulogu.
Članak “The New Obligation of Procurement Organizations” autora Jeff Shulman-a i Ben Ibach-a preveden je sa Industry today.
