Da bi se odgovorilo na pitanje „Kako osigurati kontinuitet biznisa u vremenima krize?“ kroz webinare i panele diskutovalo se o perspektivama četiri ključna faktora svake kompanije:
- Tržite, proizvodi, usluge,
- SCM – Supply Chain Management,
- Radna snaga,
- Menadžment i procesi.
Prvi dio webinara i jedan panel održani su u četvrtak, 23.09.2021. Webinar je otvorio direktor i osnivač kompanije Targer E&C, Tarik Kadrispahić, koji je i moderirao cijeli webinar, a kasnije i panel. Zatim se u ime GIZ-a, učesnicima obratila Almira Kadić, savjetnica za tehničku podršku za izvozno orjentisane sektore u projektima EU4Business i EU4BusinessRecovery, pri čemu je učesnicima poželjela dobrodošlicu i pozvala ih na interakciju.
Cilj webinara i panela bio je pronaći odgovore na mnogo važnih i zanimljivih pitanja. Za koja se tržišta strateški opredijeliti u budućnosti? Koliki je potencijal domaćeg tržišta? Vraća li se proizvodnja iz Kine? Da li će se lanci snabdijevanja morati približiti? Covid-19 i Suez kriza? Hoće li se nastaviti trend prezasićenosti narudžbama? Kako efikasno i pametno odgovoriti na narudžbe? Koje grane industrije birati strateški u budućnosti? Kolike mogu biti marže? Raspodjela rizika po granama industrije? Koji su najstabilniji i najunosniji proizvodi iz oblasti metala? Od koje vrste materijala proizvoditi? Da li firme koje trguju metalskim sirovinama mogu biti efikasna produžena ruka? Kako do investicijskog kapitala? U šta investirati?
Ispred Asocijacije metalske i elektro industrije pri vanjskotrgovinskoj komori BiH, učesnicima se obratila Adela Vukotić-Terak. Statističkim podacima pokazala je da je metalski i elektro sektor vodeći izvoznik, te da u ukupnom izvozu učestvuje sa čak 37%. U prvoj polovini 2020. godine izvoz je pao za 11%, dok je u prvoj polovini 2021. godine u odnosu na isti period 2019. godine izvoz porastao za 15%. Trenutna pokrivenost uvoza izvozom je čak 77%. U Austriju, Njemačku, Sloveniju, Srbiju, Hrvatsku i Italiju izvozimo cca. 70% i to su naša glavna tržišta, zaključila je Terak.
Jedan od izlagača bio je i Martin Gaber, direktor za Zapadni Balkan njemačke organizacije za investiranje i trgovinu, German Trade and Invest – GTAI. Govorio je o perspektivama metalnog sektora kroz bilateralnu saradnju, pri čemu je napomenuo da je Njemačka ključni partner metalske industrije u BiH. Prema trenutnim pokazateljima njemačke privrede neće se desiti veliki povrat proizvodnje iz Kine, što znači da će investicije dolaziti u zemlje Zapadnog Balkana. Trenutno najveće interesovanje vlada za investicije u Srbiju i Makedoniju, a i interesovanje za ostale zemlje Zapadnog Balkana raste. Zato je predložio kompanijama da apliciraju na projekte koji im se nude, kao i da grade svoju mrežu kontakata kroz različite poslovne događaje i susrete.
U panelu su učestvovali privrednici koji su konkretno govorili o tome kako treba da posluje jedna kompanija koja želi biti stabilan, pouzdan, poželjan i konkurentan dobavljač. Učesnici su imali priliku čuti savjete od privrednika čije kompanije posluju na zavidnom nivou. Na pitanja u panelu odgovarali su: Snježana Köpruner, CEO kompanije GS TMT – Tvornica mašina Travnik, Muris Obarčanin, direktor kompanije MDG International Sarajevo i Darijo Ćosić, voditelj nabave u kompaniji HF MIXING GROUP iz Hagena, Njemačka.
Köpruner je, ukratko, ispričala o dešavanjima u svojoj kompaniji od početka Covid-19 krize. Iako je na početku pandemije kriza bila osjetna i prognoziralo se da je potrebno otpustiti 25% uposlenika, odlučili su zadržati sve svoje uposlenike i uspješno su se izborili. Danas, njihov najveći izazov predstavlja prezasićenost narudžbama i nedostatak stručne radne snage. Zbog toga kreiraju različite strategije i bave se optimizacijom svih svojih procesa, povećanjem protočnosti i izgradnjom kvalitetnijeg lanca snabdijevanja.
Obarčanin je također pričao o dešavanjima u svojoj kompaniji, u istom periodu. Rekao je da je situacija veoma slična kao i u GS TMT-u. Naglasio je da je na početku bilo veoma teško, jer je sve bilo nepredvidivo. Kako kaže, veoma brzo prebrodili su to stanje opšte zabrinutosti i posvetili se kako starim, tako i novim kupcima. Danas očekuju rast od 35% do 40%. Najveći izazovi sa kojima se trenutno bore su cijene i (ne)raspoloživost materijala.
Ćosić u svojoj kompaniji također očekuje veliki rast u sljedećoj godini, a kao posljedice pogođenosti pandemijskom krizom navodi izazove sa kojima se još uvijek bore, a koje predstavlja (ne)raspoloživost materijala, kao i konstantna promijena cijena. Kao dobavljač, tvrdi da je u BiH vidio kompanije koje mogu biti izuzetno atraktivne u Evropi. Najviše potencijale za rast u Jugoistočnoj Evropi vidi u mašinskoj obradi i procesima površinske zaštite.
Kadrispahić je predstavio rezultate Targerovog mini istraživanja u kojem je učestvovalo 11 metalskih kompanija iz BiH, a koje su kao najveći izazov sa kojim se trenutno susreću navele kašnjenje sirovina od dobavljača, a zatim nedostatak stručnog kadra. Kada je u pitanju porast obima narudžbi najveći procenat kompanija odgovorio je da se u 2021., ali i u 2020. godini u odnosu na 2019. povećao do 25%. Također, većina kompanija potvrdila je da se cijena sirovina kao i transporta povećala od 2019. do danas.
Ispred Vanjskotrgovinske komore BiH, govorila je i Ognjenka Lalović, direktorica sektora privrede, koja je najavila otvaranje novih tržišta za metalske kompanije. Prvenstveno je to Turska, a zatim Danska i Norveška. Potvrdila je podatke koje je iznio Gaber, govoreći da je trenutno za njemačku privredu najzanimljivija saradnja sa kompanijama iz Srbije i Sjeverne Makedonije, ali i da je u posljednja dva mjeseca velika potražnja i za uključivanjem kompanija iz BiH.
Kroz dalju diskusiju zaključeno je da metalske kompanije u BiH koje žele uspješno odgovoriti na rast i zadržati njegov trend moraju: implementirati proces filtriranja kupaca, optimizovati sve proizvodne procese, promovisati dualno obrazovanje, odnosno surađivati sa tehničkim školama i fakultetima, graditi mrežu pouzdanih dobavljača, predstavljati svoju kompaniju i njene proizvode i usluge na različitim platformama, poslovnim događajima i slično, odnosno olakšati potencijalnim kupcima put do njih. Savjetovan je i razvoj novih proizvoda od kojih bi kompanije mogle ostvariti značajnu dobit, ali naravno uz kvalitetnu analizu svih mogućih rizika. Kao veoma bitan faktor uspjeha definisano je i kontinuirano obrazovanje uposlenika na svim nivoima.
„Nemojmo pruzimati obaveze koje ne možemo izvršiti. Dobro pogledajmo šta to možemo napraviti i suočimo se sa problemima. Mi kao dobavljači iz BiH trebamo sa svojim „A“ kupcima razgovarati otvoreno i iskreno o problemima koje imamo i zamoliti ih da nam pomognu i pri investicijama i pri donošenju strateških odluka, kako bismo znali na koji način da ih pratimo.“, poručila je Köpruner. Dalje je rekla: „Ne treba zavisiti od jednog kupca. Rizike treba podijeliti po segmentima. Nemojte nikada biti 100% u jednoj industriji, npr. automobilskoj. Tako nećete biti previše izloženi rizicima. Krize se ponavljaju u ciklusima od 7-8 godina, zato segmentirajte svoje kupce tako da ne budete izloženi narednoj krizi.“
Obarčanin je poručio da treba iskoristiti ljudske potencijale koje imamo u svojim kompanijama, jer su svi ostali kapaciteti u vidu mašina, opreme i ostalog, bez efikasno iskorištenih ljudskih potencijala manje važni. Čime je napravio odličan uvod za drugi dan webinara čija je jedna od glavnih tema bila upravo tema perspektive radne snage.
Drugi dan webinara učesnici su imali priliku da slušaju iskustva i rješenja u pravcu odgovora na izazove u segmentu nedostatka kvalifikovane radne snage sa kojima se sve češće suočavaju, te segmentu poboljšanja procesa i organizacije unutar kompanije , u vremenu kada je obim poslovanja većini kompanija porastao.
Nermana Ajanović, voditeljica odjela projekata kompanije MojPosao.ba/Kolektiv iz Sarajeva, navodi da pored toga što se u posljednje dvije godine promijenilo tržište rada, „promijenila se i preferencija zaposlenih. Pandemija je u nekim sektorima i za neke sektore ubrzala prelazak na fleksibilne modele rada, a koji se ne mogu primijeniti u svim situacijama.“ Dalje navodi da je prema analizi krajem 2020. godine najvažniji faktor za odabir poslodavca bio sigurnost zadržavanja posla, dok je 34% ispitanika iz BiH u istom periodu bilo spremno na promjenu posla, koja je ujedno veća nego prosječna spremnost u svijetu od 20%. Ajanović je zaključila da employer branding nije samo dobar oglas, nego je ustvari način kako jedna kompanija treba da komunicira i ponaša se prema kandidatima, kao i njenim zaposlenima, a koji tržište rada ustvari lahko prepoznaje.
Na temu 5 strategija/taktika za povećanje kapaciteta proizvodnje i 3 menadžment modela budućnosti govorio je dr. Hadis Bajrić, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i konsultant. Glavno pitanje koje je postavio jeste gdje kompanije gube profit, ističući da prosječne kompanije u BiH osim što nisu u profitabilnim poslovnim modelima, one imaju i organizacione probleme. „Obično naši radnici i javnost kada vide da iz fabrike izlaze kamioni misle da se stvaraju pare. Možda se stvaraju pare, ali se ne stvara profit, jer svaka kompanija ima svoje varijabilne troškove i ima ukupni prihod. Kada ukupni prihod pređe fiksne i varijabilne troškove generišemo profit, a do tada smo generisali gubitak. A profit se krije u detaljima, u marginama.“ Prema mišljenju profesora Bajrića strategije koje se mogu primijeniti za povećanje profita jesu poboljšanje kvaliteta, eliminacija gubitaka u procesima i povećanje protočnosti, plaćanje prema učinku, smanjenje varijabilnosti, tj. težnja ka stabilizaciji procesa, te eliminacija uskih grla (OEE), a tri menadžment modela budućnosti koje preporučuje kompanijama jesu Lean koji se fokusira na aktivnosti koje dodaju vrijednost procesima, Six sigma čiji je fokus na smanjenju varijabilnosti i kvalitetu, i teorija ograničenja koja olakšava smanjenje uskih grla u proizvodnji. „Dajte da investiramo u ljude i procese, ne u opremu, auta i objekte, jer će nam se to više isplatiti.“, poručuje dr. Bajrić.
O spomenutim temama govorila je i Selma Bradarić, direktorica prodaje kompanije Medena Commerce iz Tešnja. Stav kompanije Medena Commerce jeste da se firme trebaju prilagoditi nedostatku stručne snage. Upravo polazna tačka u toj borbi jeste uska saradnja ove kompanije sa srednjim stručnim školama tog područja. Pored toga vrše zapošljavanje ljudi koji su spremni da uče na internim obukama i postaju osposobljeni operatera za njihove mašine, u kratkom vremenskom periodu. U segmentu poboljšanja procesa i organizacije ova kompanija predstavlja svijetli primjer, jer trenutno rade na projektu poboljšanja produktivnosti. Bitno je naglasiti da je ova kompanija nakon povećanja potražnje na tržištu prepoznala važnost mjerenja i poboljšanja produktivnosti opreme i ljudi. „Što se tiče ljudskih resursa, smatram da će u budućnosti biti ključna naša saradnja sa obrazovnim institucijama. Činjenica je da nam obrazovni sistem neće pružati stručnu radnu snagu, nego je moramo kreirati kroz ovu saradnju i interne edukacije. Kada smo razgovarali sa direktorom o eventualnom smanjenju uposlenih, direktor je rekao da ako otpustite stručnog uposlenika to vam je ravno onome kao da ste zapalili najskuplju mašinu. Za povećanje produktivnosti u budućnosti bit će ključno investiranje u tehnologije, automatizaciju procesa i da kompanije prestanu sa praksom kupovine opreme koja je već zastarjela.“, zaključuje Bradarić.
Kako na iste izazove odgovara kompanija iz iste regije, a koja ustvari predstavlja produženu ruku njemačke korporacije u našoj zemlji govorio je Mahmut Galijašević, VP General Manager kompanije Mann+Hummel BH iz Tešnja. Slično kao i u kompaniji Medena Commerce, kompanija Mann+Hummel nije doživjela veliku fluktuaciju uposlenih, osim onu prirodnu zbog odlaska u penziju oko 60 radnika u 2020.god. Galijašević je naglasio da recept kompanije Mann+Hummel za rješavanje nedostatka stručne radne snage leži u sveobuhvatnom sistemu kojeg primjenjuju godinama, jer smatra da se za krize treba pripremati, a ne tražiti im rješenje kada se one već dese. Njihov sistem privlačenja radne snage ogleda se u dualnom sistemu obrazovanja oslanjajući se na zapadni sistem, stipendiranju studenata kao što je to nekada radila tešanjska Pobjeda prije 40-tak godina, te konstantnom ulaganju u employer branding. Galijašević kaže: „Mi se moramo prilagođavati tržištu rada. To je mnogim kompanijama u BiH jako neobično, ali ja sam sretan zbog toga jer smo počeli toliko pričati o našim ljudima, a koje smo podcijenili zadnjih godina.“ Na temu procesa i organizacije smatra da je spremnost na poboljšanje procesa ključna stvar, a kako će se doći do tog poboljšanja stvar je pristupa kompanije prema poboljšanju. „Po meni treba ići korak po korak. Prvo treba sagledati gdje se nalazimo, jer postoje jeftini alati gdje ne morate ulagati velike novce, bitno je samo da imate određeno znanje.“ navodi Galijašević.
O stanju u nešto zapadnijoj regiji govorio je Saša Petrović, tehnički direktor kompanije ELAS metalexpert iz Banja Luke. Zanimljivom konstatacijom „Radna snaga je jako bitna za bilo koju kompaniju kako u BiH tako i šire. Možete kupiti i zidove i mašine, ali za radnu snagu i nije baš tako lahko.“ Petrović je podržao i potvrdio uspjeh praksi koje su naveli prethodni panelisti. Zanimljiva praksa u kompaniji jeste i uvođenje Kaizen kartica, kroz koje se nastoji komunicirati sa svim uposlenim, te pomoću kojih mogu uvažiti i nagraditi njihove prijedloge. Na taj način se ostvaruje saradnja sa svima, jer kako smatra, jedni drugima su potrebni. Kompanija aktivno od kraja 2019. godine sprovodi Lean razmišljanje kroz upotrebu spomenutih kartica, 5S-a, vršenjem audita, kancelarijskog Lean-a, te u budućnosti, nadaju se, i eliminacijom osam gubitaka u proizvodnji. „Kroz ovakve webinare kompanije mogu da vide da se svi sa istim stvarima borimo, i na taj način možemo jedni drugima da pomognemo – što je win-win situacija. Moramo da ulažemo u svoje ljude i pružimo im priliku da napreduju, pa i ako odu u neku inostranu firmu, mogu reći da su te stvari naučili u firmi iz koje dolaze.“ zaključuje Petrović.
Kao što je Steve Jobs rekao: ‘Kreativnost je povezati stvari koje znamo’. Stvari ćemo spoznati ako ih negdje vidimo, čujemo i uradimo. Zbog toga je važno u kompaniji njegovati kulturu uposlenih koji žele da uče i napreduju, i samim tim poboljšavaju i procese koji se u njoj odvijaju.
„U ovoj situaciji pretrpanih narudžbi kompanije trebaju da sebe izazovu sa 10% povećanom realizacijom, sa postojećim resursima. To može značiti čak i 50% povećanja profita. Kako se to može postići? Pa upravo kroz upravljanje procesima, radnom snagom, produktivnošću i efikasnošću.“ poručio je Kadrispahić BH kompanijama metalske industrije.
