Da bi napredovale u narednoj deceniji, kompanije moraju razviti otpornost – sposobnost da se nose sa nepredvidljivim opasnostima ili promjenama. U ovom članku podsjećamo šta je imperativ, definišemo komponente otpornosti i uvodimo pristupe koje kompanije mogu poduzeti da postanu otpornije. Ali, lahko je reći nekome da treba “razviti otpornost” , međutim otpornost je teško definisati, i još teže implementirati.
Otpornost kao imperativ
U svijetu u kojem je budućnost neizvjesna, a promjene se odvijaju brzo, kompanije moraju naučiti da gledaju dalje od kratkoročnih performansi i njegovanja osnovne kompanijske kulture. Međutim, u svim industrijama se dešava da je većina kompanija i dalje uporno fokusirana na kratkoročnu i srednjeročnu zaradu, gdje se obično oslanjaju na uslove poslovanja koji teku bez ikakvih problema. U budućnosti, glavnu ulogu će igrati digitalna i tehnološka revolucija, klimatske promjene i geopolitička nesigurnost. Kompanije moraju da se bave interesima zbog finansijske stabilnosti, a u isto vrijeme da se nose sa pritiskom od strane vlade, investitora i društva u cjelini. Međutim, ovim vezama prijeti opasnost, jer mnoge kompanije nisu uspostavile robusnu ulogu u globalnom sistemu, zbog čega ne mogu da nastave neometano funkcionisati čak i ako dođe do naglih prekida spomenutih veza. Kompanije, ne samo da se moraju oduprijeti nepredvidim opasnostima ili promjenama, one moraju postati i jače od toga. Ukratko, moraju biti izdržljive.
Široko usmjerena otpornost – više od finansija
Kompanije ne mogu sebi priuštiti da budu nefleksibilne ili nepromišljene. Oni koji ne žele rizikovati u dovoljnoj mjeri, neće uspješno reagovati niti uvesti inovacije u slučaju promjene okolnosti. Ali u isto vrijeme, oni koji su previše fokusirani na finansije, rast ili ekspanziju preuzimaju rizik koji može uništiti njihov dugoročni uspjeh.
Međutim, da bi se snašle u današnjem svijetu, kompanijama je potrebno da imaju više od same finansijske otpornosti. Na primjer, klimatske opasnosti ugrozit će nabavu, proizvodnju i distribuciju proizvoda i usluga. U tome, pored navedenih opasnosti kompanije moraju zauzeti stav o ulozi koju žele igrati u smanjenju emisija, uzimajući u obzir očekivanja politike, zaposlenih, kupaca, dioničara i društva u cjelini. Takvo prilagođavanje zajedno s tehnološkim promjenama, promijenit će poslovnu kombinaciju i poslovne modele, a kompanijama će trebati fleksibilnost da odgovore na postavljene izazove.
Interno pokrenute promjene će također zahtijevati da kompanija razvije određenu vrstu otpornosti, gdje će se kompanija nositi uspješno sa postavljenim izazovima digitalne transformacije, osnažujući svoje zaposlene razvijanjem novih vještina i jačanjem odnosa kroz timski rad.
Vjerujemo da istinska otpornost zahtjeva uravnoteženi fokus na šest dimenzija: finansije, operacije, tehnologiju, organizaciju, reputaciju i poslovni model.
Finansijska otpornost. Kompanije se moraju znati kako da se zaštite od pogoršanja stanja na tržištima i smanjenog pristupa kapitalu.
Operaciona optornost. Otporne organizacije održavaju robusne proizvodne kapacitete koji se mogu prilagoditi ispunjavanju promjena u potražnji, kao što se mogu prilagoditi pri rješavanju operacionih problema, bez da žrtvuju kvalitet.
Tehnološka otpornost. Otporne kompanije ulažu u jaku, sigurnu i fleksibilnu infrastrukturu, ulažući u isto vrijeme u visoko i niskobudžetne IT projekte kako bi uspješno ispunili potrebe kupaca.
Organizaciona otpornost. Otporne kompanije njeguju kulturu raznolikosti u kojoj se svi osjećaju ugodno da rade najbolje što mogu.
Reputacijska otpornost. Otporne kompanije djeluju na osnovu stvari definisanih kroz misiju, nastoje kreirati željene vrijednosti i ispuniti svoju svrhu.
Otpornost kroz poslovni model. Otporne kompanije razvijaju poslovne modele koji se mogu prilagoditi značajnim promjenama u potražnji kupaca, konkurentskom okruženju, i sl.
Predviđanje i reagovanje
Kompanije koje razvijaju sposobnost da se dinamično pripreme i odgovore na izazove posjeduju otpornost definisanu kroz navedenih šest dimenzija.
Predviđanje. Razumijevanje činjenica koje su relevantne za predviđanje budućih scenarija omogućava kompanijama da testiraju svoju otpornost i da predvide moguće izazove. Svaki izazov zahtijeva specifičan pristup, pa će tako npr. poremećaji u lancima snabdijevanja zahtijevati razumijevanje operativne otpornosti; sprječavanje cyber napada zahtjevaju razumijevanje tehnološke otpornosti; dok rizici uzrokovani klimatskim promjenama zahtijevaju razumijevanje nekoliko dimenzija otpornosti, i sl.
Reagovanje. Institucije ne mogu predvidjeti niti se pripremiti za sve izazove. Suočeni s krizama specifičnim za kompaniju, loša i neodlučna reakcija može dovesti do npr. izgubljenih dionica. Firme koje rano reaguju na izazove u industriji ili ekonomski pad mogu stvoriti konkurentsku prednost koja pokreće vrhunske performanse kroz sljedeći industrijski ciklus.
Ugrađivanje otpornosti
Tradicionalno, kompanije imaju uspostavljenje planove kontinuiteta poslovanja koji su zaduženi za reagovanje na potencijalne prijetnje – padanje servera, cyber napadi i sl. Međutim, ovaj pristup je zastario.
U nastavku su opisana tri pristupa koje kompanije mogu usvojiti kako bi ugradile otpornost:
- Palete sa zalihama, generatori za slučaj nužde, rezervni server i sl. spadaju u ovu kategoriju. Ovakvo pristupanje potencijalnim opasnostima je jednostavno za razumijevanje i ne smeta osnovnim operacijama i poslovnim modelima. Međutim, i ovaj pristup može dovesti do usložnjavanja i mogu dovesti do nepredvidivih “knock-on” efekata.
- U tu kategoriju spadaju rezerve kapitala, zalihe robe ili npr. call-centri s previše zaposlenih. Povećavanje kompromisa zahtijeva transparentnost, tačno razumijevanje željene ravnoteže rizika i povrata, i sposobnost da se novi system u praksi brzo prilagodi.
- Ugrađivanje. Ovaj pristup obiluje raznolikim vještinama i iskustvima, poticanjem inovacija i kreativnog rješavanja problema. Te karakteristike su korisne u vremenima kada je potrebno brzo prilagođavanje situacijama.
Put ka napretku
Kako bi počele jačati i ugrađivati otpornost za godine koje stoje ispred njih, kompanije trebaju poduzeti sljedeća tri koraka:
- Ocijeniti svoj trenutni nivo otpornosti. Kakva je vaša otpornost kroz opisanih šest dimenzija? Kako biste ocijenili svoju sveobuhvatnu optornost? Koliko ulažete u jačanje svoje kompanije?
- Utvrdite stepen i prirodu otpornosti koja vam je potrebna u budućnosti. Ova analiza treba uzeti u obzir svaku potencijalnu promjenu koja može zadesiti vašu kompaniju.
- Dizajnirajte svoj pristup za izgradnju i održavanje otpornosti koja vam je neophodna. Kompanije bi trebale pristup preusmjeriti ka bilo kojem procesu upravljanja rizikom, gdje bi akcenat bio na ulaganje u metode predviđanja i brzog reagovanja na promjene situacija.
Ako shvate ulogu kreiranja strategije razvijanja otpornosti, kompanije u budućnosti mogu sprovesti razumne promjene i izvršiti male i velike transformacije za svoju organizaciju.
Originalan članak koji mi je koristio kao izvor za ovaj rezme je “The resilience imperative: Succeeding in uncertain times“.
